(Preneseno s internet stranice OŠ “Dr. Ivan Merz”)
Dana 30. svibnja 2012. godine u sportskoj dvorani Osnovne škole „Dr. Ivan Merz“ u Zagrebu održan je prosvjed učitelja. Nazočni su bili svi predmetni učitelji, ravnatelj, pedagoginja i defektologinja, knjižničarka te svi učenici od petoga do osmog razreda.
Povod je ovom prosvjedu bila objava učenice sedmoga razreda na Facebooku. Učenica (cijelom svijetu) objavljuje vrlo vulgarnim rječnikom cjelovitim rečenicama da joj je jedna profesorica uništila dan do kraja, pri čemu profesoricu naziva najpogrdnijim imenom i tomu dodaje psovku koja u čitatelja izaziva gađenje.
Zahtijevajući potpunu tišinu u prostoriji, ravnatelj je nazočne upoznao s povodom okupljanja. Rekao je učenicima da je došao trenutak kad smo, kao škola, odlučili stati na kraj i oduprijeti se (svim raspoloživim zakonskim sredstvima) svakoj neprimjerenoj izjavi učenika i roditelja koja se odnosi na našu školu i naše učitelje. Istakao je da je ta objava na Facebooku vrhunac bezočnosti kojom nas pojedini učenici (i roditelji) vrijeđaju i omalovažavaju naš trud, znanje, umijeće i predanost u odgoju i obrazovanju. Upozorio je da će svako novo vrijeđanje i zadiranje u profesionalni integritet i autonomnost učitelja podlijegati svim mjerama koje su u našoj kompetenciji.
Objašnjenje i komentar:
Naime, što nam se događalo tijekom samo ove nastavne godine?
-Učestalo nenajavljeno i drsko upadanje roditelja u učionice u vrijeme nastave da bi taj čas riješili ono što su naumili
-jednako takvo upadanje u zbornicu u vrijeme odmora
-neprimjereno i vulgarno obraćanje učiteljima u nazočnosti učenika
-otvoreno zadiranje u struku: u sadržaj predmeta – gradivo, u način rada – metode, oblike, nastavne sustave, u način provjeravanja znanja, u vrednovanje usmenih i pismenih odgovora – ocjenjivanje
-učeničko bahato kretanje po stotinu godina starim i dobro očuvanim školskim prostorima, pri čemu uništavaju vrata, dovratke, stube, rukohvate…
-nezahvalno i rasipničko ponašanje prema hrani, higijenskim potrepštinama, didaktičkim materijalima
-krajnje neodgovoran odnos učenika prema rasporedu sati i početku nastavnoga sata: nevažno je hoće li doći na vrijeme ili s deset, sedamnaest ili dvadeset i tri minute zakašnjenja
-indolentan odnos prema obavljanju svih zadaća koje su dio nastavnoga sadržaja
-očekivanje samo izvrsnih ocjena bez obzira na uloženi trud i pokazano znanje
-isticanje (u svakom trenutku) svojih prava (na temelju zakona, pravilnika, kućnoga reda…) i apsolutno zanemarivanje svojih obveza (a pritom preziranje zakona, pravilnika, kućnoga reda…).
Držimo da je tragedija ovoga društva što nije ni otvorilo oči pred ovakvim stanjem, što ga (sukladno tomu) ne zamjećuje i ignorira i što nitko osim učitelja nije svjestan posljedica koje nas već okružuju: maloljetničko nasilje, psovački rječnik u ustima vrlo malene djece, potpuna odsutnost empatije, svekolika neodgovornost prema obvezama, sve niža razina znanja, sposobnosti i kompetencija, površnost i nedosljednost u obavljanju bilo koje zadaće, nezainteresiranost za bilo koji sadržaj koji zahtijeva intelektualni angažman…
Škola je u nekoliko navrata prijavljivala policiji učenike zbog fizičkoga maltretiranja učitelja i fizičkih napada na učenike. U nekoliko smo navrata prijavljivali roditelje policiji i socijalnoj službi zbog maltretiranja učitelja ili učenika te zanemarivanja roditeljskih obveza.
Prijavljenim se učenicima i roditeljima, naravno, zbog toga nije dogodilo ništa. Naime, poznato je da učenicima izrečene pedagoške mjere, kao i prijave policiji ili socijalnoj službi, ne donose nikakav rezultat. Učenici o kojima je riječ i dalje sjede u razredu kao da se ništa nije dogodilo.
Razvidno je, dakle, da je nužno potrebna revizija pedagoških mjera ne bi li postale djelotvorne. (Primjerice, sustav njemačkih pedagoških mjera podrazumijeva da učenik mora zavrijediti svoje pribivanje nastavi nakon izrečenih pedagoških mjera.)
Roditelji su se revno koristili svojim demokratskim pravom: prijavljivali su školu nadležnom ministarstvu i policiji ne susprežući se od lažnih optužaba. Kad rečene ustanove otkriju obmanu, takvim se roditeljima, naravno, ne događa ništa, a škola se treba opravdavati zbog svojega predanog i kvalitetnog rada.
Unatoč ovomu prosvjedu i svima budućim (budu li nužni) mi vjerujemo u svoje zanimanje, u svoje poslanje i u buduće naraštaje.
Ponosni smo na mnoge svoje učenike i na rezultate koje smo s njima postigli.
Molimo sve koji mogu utjecati na uvjete u kojima radimo da nam omoguće da učenicima damo sve najbolje što znamo i umijemo te da nas pritom ne ometaju.
Učitelji OŠ „Dr. Ivan Merz“ u Zagrebu
Kapa dolje! Malo koji ravnatelj i malo koji kolektiv ima ovakvu količinu građanske hrabrosti. Vi mi dajete nadu, kolege!
Svaka čast!
Svaka čast! Izdržite i ako je potrebna pomoć, vjerujte imat ćete i pomoć i podršku od većine struke. Iskreno se nadam da će građanska hrabrost, prevladati “građanski strah”.
Bravo za ravnatelja! Poznajem neke koji obnašaju tu funkciju radeći čitavo vrijeme protiv svojih kolega, pristojnih (i zlostavljanih) učenika i roditelja štiteći SVOJU školu i NJEZIN DOBAR GLAS, tj. svoj vlastiti EGO. Sramim se i žalosna sam što mi se moralo dogoditi da ih i osobno upoznam.
Bravo za ravnatelja, ali i kolektiv
Svaka čast cijelom kolektivu! Da je više takvih nešto bi i promijenili!
Mislim da je OŠ Merz izvrsna škola sa izvrsnim profesorima i ravnateljom, jer imam osobno iskustvo sa svojom djecom.
Međutim, iz prosvjednog teksta u dijelu “što nam se događalo” vaga se nepravedno stavlja na užasne i totalno neodgojene učenike – njih više od 400 – a zapravo se radi o pojedinačnim i izoliranim događajima.
Sa cca 800 roditelja dakle, statistički je moguće dobiti nekolicinu izuzetno nekulturnih.
Sa cca 400 djece, statistički je moguće dobiti 20 tak “divljaka”.
Potrebno je prosvjed uputiti nadležnim službama a ne javnosti, čime se osjećamo pogođeni i mi čija djeca idu u tu školu, redovito izvršavaju svoje obveze (koje spominjete), možda su nešto i oštetili (a i platili) itd.
Nemoguće je dobiti divno okruženje za prijenos vašeg znanja, jer okruženje u kojem živimo jednostavno nije idilčno. To nikako ne opravdava vulgarna i nedolična ponašanja, ali ih treba sankcionirati pojedinačno (i slati prosvjedne note u Centre, Ministarstvima itd… a ne u tonu “što smo sve doživjeli”, jer ispada da vam je većina učenika takva, što nije točno.
Ne, nije istina, gospođo Ines. Apsurdno je tvrditi, kao što vi činite, “a zapravo se radi o pojedinačnim i izoliranim događajima”.
Ono što mi danas u Hrvatskoj imamo jesu pojedinačni i izolirani događaji normalnosti. A pravilo je, nažalost, upravo divljaštvo o kojemu ravnatelj škole u prosvjedu govori
Drago mi je što u hrvatskoj ima svijetlih primjera zdravog kolektiva. Brani se učiteljska profesija rame uz rame, bez izuzetaka. Ali nažalost iskustvo mi nalaže da kažem kako većina zbornica ne živi po načelima i pravilima pravih učitelja.
Dragi kolege,cijenjeni ravnatelju,
Od sveg vam srca čestitam što ste imali hrabrosti reagirati na ono što se događa i drugdje, ali o čemu se šuti. Sve o čemu pišete preslik je globalnog ukupnoga pada vrijednosti u društvu i svima nam je jasno da će se takav loš trend nastaviti.
Vaša je hrabra pobuna možda početak promjene, ali trebat ćete pomoć sa svih strana. Znam da će vam se javiti mnogi s prijedlozima pomoći.
Ja sam vam spremna, bez ikakve naknade ponuditi – ako želite – jedan večernji sat tjedno tijekom cijelog prvog polugodište sljedeće školske godine voditi malu ŠKOLU EMPATIJE za učenike s kojma imate najviše problema, bez obzira iz kojeg su razreda.
Voljela bih da mi se javite.
Puno srdačnih pozdrava cijelome kolektivu uz iskrene želje da ljeto bude dovoljno dugačko da zaboravite sve ružno što se dogodilo i skupite dovoljno snage da najesen počnete ponovno.
Dinka Juričić
Ines,
od pisanja očito nije bilo ništa. Ovaj istup u javnost je bio posljednja mjera, zar ne kužiš?
Čestitam kolege! Zaista malo koji ravnatelj ima hrabrosti ovako stati uz svoj tim. Iako većina djece i roditelja poštuje nastavnike i njihov rad, nažalost je i sve veći broj onih koji se prema našoj struci odnose bahato, čak s nekom antipatijom. Jasno je da takvi stavovi proizlaze iz izokrenutih društvenih vrijednosti, ali ako upravo mi nastavnici potičemo djecu da misle i nauče se zalagati za svoja prava treba ih podučiti i kako poštovati prava drugih, u ovom slučaju svojih učitelja.
Uz punu podršku i želju da se lijepo odmorite,
Marina Horkić
Ne mogu odrediti kada i zašto, a pogotovo tko je odlučio da se nastavnicima oduzme autoritet. Vremenski, to koincidira s osamostaljivanjem Hrvatske, pa bi sociolozi možda mogli konstatirati da je to bio pokušaj modernizacije hrvatskog školstva u pravcu pune liberalizacije tamo gdje pravila moraju biti najjasnije postavljena. Mislim da je svima jasno da taj prešutno prihvaćen eksperiment nije uspio, i da se pod izlikom mogućih zlouporaba ne smije omogućiti urušavanje sustava vrijednosti čiji je tradicionalni nositelj, uz obitelj i crkvu, samo škola. Ono što očekivano slijedi je demontaža autoriteta roditelja u korist vrlo površno shvaćenog koncepta slobode.
Škola, odnosno ravnatelj i nastavnici moraju imati punu autonomiju u provedbi odgojnih ciljeva, što uključuje autonomiju u odabiru, davanju otkaza i nagrađivanju nastavnika, isključivanju školaraca – predstavnika ekstremnog ponašanja iz škole po kratkom postupku, postavljanju i provedbi pravila ponašanja, izboru ravnatelja od strane stručnog vijeća, a ne politike, i mnogo drugoga. Sve ovo može i mora provoditi ravnatelj lokalno, a ne u startu biti osumnjičen za zlouporabu ovlasti u svakoj konfliktnoj situaciji – društvo koje tako postavlja stvari je već teško bolesno.
Sve je beznadežno centralizirano i zato učmalo, puno je straha od “talasanja”, i ovakav stav i deklaracija “Merca” je iznimno časna i divljenja vrijedna iznimka. Država mora shvatiti da sve počinje od kvalitete i ljudi, i onda stati iza njih. Na tome će pasti i Hrvatski kvalifikacijski okvir ako se ne počne odatle.
Iskreno , žalim što sam reagirao, jer to uglavnom znači manjak inteligencije – nikada nas iz učionice ni jedna velevažna ekipa nema vremena poslušati.
Bedasti i bezidejni, ali ambiciozni su se umrežili, ljudi s vizijom i očuvanim osjećajem za red i pravdu odustaju od borbe s vjetrenjačama, iako su, naravno, vjetrenjače pobjedive. Možemo mi nastavnici jadikovati dovijeka i opisivati nebuloze koje se sad već svakodnevno događaju u našim učionicama, no dok se ne organiziramo i jasno opišemo bit problema, od tih jadikovki nema koristi. Cijeli sustav je okrenut naglavačke. Obrazovni sustav nam kroje roditelji, učenici, razne prosvjetne službe, ravnatelji i ministarstvo, a nastavnici se svima njima moraju prilagođavati. Dok se ne vratimo na ono osnovno, a to je da prava proizlaze iz odgovornosti, dotle ćemo poklanjati ocjene i odgajati mlade ljude koje ne razmišljaju o sebi i svijetu u kojem žive, ali to je i cilj, zar ne? Kako bi naše “elite” dobivale glasove na izborima da je imalo pameti i zdravog razuma? Manipulirati se može samo zatupljenim ljudima kojima ni do čega nije dovoljno stalo; a nije im stalo jer su sve dobili bez truda.