(Jutarnji list) ÄŒetvrta generacija uÄenika sljedeći će mjesec polagati državnu maturu, koja bi trebala biti ispit njihovih trajno steÄenih znanja i koja bi im, s obzirom na uspjeh, trebala omogućiti upis na željeni fakultet. O opravdanosti i svrhovitosti državne mature te usklaÄ‘enosti obrazovnog sustava sa sposobnostima danaÅ¡njih uÄenika i potrebama tržiÅ¡ta rada razgovarali smo s mr. spec. Ivanom Å karica Mital, profesoricom engleskog i njemaÄkog jezika iz Gimnazije Nova GradiÅ¡ka, dr. Pavelom Gregorićem, izvanrednim profesorom na Odjelu za filozofiju Hrvatskih studija, koji je doktorirao na Oxfordu, prof. Dragicom Dujmović Markusi, profesoricom hrvatskog jezika iz Gimnazije Lucija Vranjanina, autoricom udžbenika i bivÅ¡om pomoćnicom ministra obrazovanja, te dr. Vedranom Mornarom, redovitim profesorom na Zavodu za primijenjeno raÄunarstvo zagrebaÄkog FER -a i predsjednikom Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje. Profesorice Å karica Mital i Dujmović Markusi jedne su od autorica knjižica za državnu maturu koje izdaju Jutarnji i Profil, a koje će se za samo pet kuna moći kupiti uz Jutarnji od utorka.
Å KARICA MITAL: Državna je matura svakako opravdana, ali njezina je svrha upitna. Ako je svrha mature rangiranje uÄenika za upis na fakultet i ako se pogleda praksa, brojni fakulteti uz državnu maturu traže i dodatnu provjeru znanja, pa se uÄenici s pravom pitaju zaÅ¡to uopće polažu državnu maturu. Udio uspjeha na državnoj maturi u bodovanju za upis na fakultet sve se viÅ¡e smanjuje, pa na nekim fakultetima Äini jedva 20 posto, a pojedini fakulteti neke predmete s državne mature uopće ne vrednuju, već traže svoju provjeru.
Je li onda državna matura postigla svoj cilj?
DUJMOVIĆ MARKUSI: Temeljna svrha državne mature nije bila zamjena za prijemni ispit, već vanjsko vrednovanje, odnosno dokaz o ostvarenoj razini postignuća koje uÄenik stjeÄe u Å¡koli. Istovremeno, rezultati državne mature bitan su pokazatelj postignuća unutar pojedine Å¡kole, pa je rad na samovrednovanju Å¡kola, odnosno ujednaÄavanje kvalitete obrazovanja logiÄan sljedeći korak u podizanju kvalitete obrazovnog sustava. Koliko je meni poznato, to nije zaživjelo. Dakle, ako je svrha državne mature zamjena za prijemni ispit, to je apsolutna pogreÅ¡ka. Problem je i koncepcija zavrÅ¡nog ispita. Znamo da uÄenici uÄe ovisno o tome kako će biti ispitivani. Po mojem dubokom uvjerenju, svrha nastave hrvatskoga jezika je odgojiti budućega Äitatelja, a taj isti “budući Äitatelj†u eseju na državnoj maturi mora sastaviti tekst na temelju zadanih smjernica, znajući pritom da se njegova originalnost boduje s nula bodova. I tako se nastavnik nalazi izmeÄ‘u osjećaja odgovornosti koji mu nalaže realizaciju preopsežnog programa s jedne strane i rada na razvijanju uÄenikove kreativnosti i kritiÄkoga miÅ¡ljenja s druge strane. Osim toga, s lektirom koja nam je na raspolaganju doista je teÅ¡ko motivirati uÄenike za Äitanje.
Å to o znanju uÄenika govori Äinjenica da je za prolaz dovoljno rijeÅ¡iti 20 posto ispita?
MORNAR: Državna matura je dobar instrument koji vrednuje znanje uÄenika na kraju srednjoÅ¡kolskog obrazovanja. No Å¡to mi svi na fakultetu želimo? Želimo dobiti dijete koje će biti sposobno za savladavanje studija. Mislim da ga ispiti državne mature mogu identificirati, jer je većina nas na prijamnim ispitima provjeravala vrlo sliÄno gradivo. Neki osporavaju državnu maturu jer je prag potreban za prolaznost relativno nizak. Je li zaista? Konkretno, iz fizike je lani, od 8000 uÄenika koji su je prijavili, njih gotovo 2000 palo iako je za prolaz trebalo 25 posto! Da smo ga digli na 27 posto, palo bi ih joÅ¡ 1000. I Å¡to sad? Podići ga joÅ¡ viÅ¡e i ostaviti studije tehnike bez kandidata?
GREGORIĆ: Imam osjećaj da svake godine s novom generacijom studenata imamo pad standarda znanja i motivacije, Å¡to dijelom ima veze i s državnom maturom, jer uÄenik može navesti deset fakulteta koje želi studirati. Vjerojatno ga prva dva zanimaju, a ostale navodi radi sigurnosti. Ako mu se dogodi da upiÅ¡e osmi studij, na primjer, te umjesto na željenoj medicini zavrÅ¡i na strojarstvu, teÅ¡ko je oÄekivati da posjeduje potrebna znanja i, joÅ¡ manje, motivaciju.
Å KARICA MITAL: Pad motiviranosti i sve loÅ¡iji uspjeh primjećujemo i mi u srednjim Å¡kolama. To su drugaÄija djeca, djeca koja su drugaÄije rasla i razvijala se nego djeca prije 20 ili 30 godina i koja danas od Å¡kole trebaju dobiti neÅ¡to drugo od onoga Å¡to smo dobivali mi.
Å to uÄenik danas dobiva u srednjoj Å¡koli?
MORNAR: Svaki bi uÄenik tijekom Å¡kolovanja prvenstveno trebao nauÄiti kako uÄiti, i to kako uÄiti cijeli život. Na stranicama EU možete pronaći osam osnovnih kompetencija koje bi djeca trebala steći. To su: komunikacija na materinskom jeziku, komunikacija na stranom jeziku, matematiÄke kompetencije i osnovne kompetencije iz prirodnih znanosti i tehnologije, digitalne, druÅ¡tvene, graÄ‘anske i poduzetniÄke kompetencije, kulturna svijest i znanje kako uÄiti. Å to od toga djeca nauÄe u naÅ¡im Å¡kolama? Mi danas u hrvatskim srednjim Å¡kolama imamo ukupno 2500 predmeta! Pa to je neizdrživo. Nema svrhe Å¡kola sa 17 predmeta, nama treba srednja Å¡kola s manjim brojem predmeta i naglaskom na osnovno – prirodne znanosti, druÅ¡tvene znanosti i jezike. DanaÅ¡nji sustav strukovnog obrazovanja koji 75 posto djece priprema za tržiÅ¡te rada, u uvjetima u kojima se kvalifikacijska struktura zaposlenih svagdje podiže, kad u razvijenim zemljama 50 posto radnih mjesta zahtijeva visoko obrazovanje, Å¡to prije treba reformirati.
DUJMOVIĆ MARKUSI: Potpuno se slažem. Nama je potrebna korjenita reforma, Å¡to znaÄi da se treba smanjiti broj predmeta i podijeliti ih na obvezne i izborne. Imamo iskustva iz Irske, u kojoj srednja Å¡kola ima sedam predmeta, kao i iz skandinavskih zemalja; naÅ¡i su struÄnjaci prouÄavali te sustave, bili kod njih. MeÄ‘utim, reforma je i socijalno pitanje. U tom bi procesu sasvim sigurno odreÄ‘eni dio profesora ostao bez posla, ponajprije profesori koji bi predavali izborne predmete.
Nove okolnosti
Pa kako onda reformirati sustav?
MORNAR: UÄitelji ne bi ostajali bez posla kad bismo svi zajedno imali kompetencije za cjeloživotno uÄenje i kad bismo se mogli jednostavno prilagoditi novonastalim okolnostima.
Å KARICA MITAL: Neosporno je da su potrebne promjene. NaÅ¡ je plan i program iz 1994. godine! UÄenici pucaju pod opterećenjem. Oni su slomljeni od bubanja i silnog Å¡treberaja – tone Äinjenica koje uopće ne znaju staviti u kontekst.
GREGORIĆ: Mi svi skupa nismo skloni promjenama. Pitanje je zaÅ¡to je naÅ¡ obrazovni sustav toliko baziran na bubanju Äinjenica? Odgovor je jednostavan: jer je njih najlakÅ¡e prenijeti i testirati. To je pitanje danaÅ¡njeg poduÄavanja, Äija promjena za sobom nužno povlaÄi i restrukturiranje visokog obrazovanja i promjenu kurikuluma na profesorskim smjerovima. Ali kako to provesti? SveuÄiliÅ¡te odmah istakne da je autonomno i da za promjenama nema potrebe. Jer oni znaju najbolje, iako neki od njih ne znaju ukljuÄiti kompjutor. Ukratko, treba nam temeljita reforma i definitivno manji broj predmeta u srednjim Å¡kolama.
ÄŒlanak u cijelosti proÄitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista