(Tekst prenesen s bloga Pax et Discordia)
JuÄer su uÄitelji i nastavnici koji pažljivo prate aktualnosti mogli doznati tri vijesti: da je u Varaždinu dvanaestogodiÅ¡njak iscipelario razrednicu Å¡to ravnatelj nije ocjenio dramatiÄnim, da će oni sami ostati bez dodatka na staž i joÅ¡ nekih stavki u plaćama, kao i da, pod novim vodstvom, reforme obrazovanja nezaustavljivo jure naprijed neviÄ‘enom brzinom jer su MZOS i HAZU dogovorili formiranje povjerenstva za izradu okvirnih smjernica za razvoj strategije za izradu operativnih strateÅ¡kih planova za, valjda, reformu Å¡kolstva, ako se netko uopće sjeća poÄetka reÄenice. Drugim rijeÄima, osniva se komisija.
I svaka vijest za sebe u mnogim je glavama upalila alarm (ako isti već nije odavno pregorio od neprekidnog brenÄanja), dok su sve zajedno odsvirale pogrebni marÅ¡ najprije hrvatskom obrazovnom sustavu, a onda i Hrvatskoj općenito, bar onom njenom dijelu koji je živio na ideji da će Hrvati u sljedećim desetljećima biti iÅ¡ta drugo osim konobara, topovskog mesa u Afganistanu i bauÅ¡telaca u NjemaÄkoj (svaka Äast ovim zanimanjima i osobama koje ih obavljaju; meÄ‘utim, pravo je pitanje tko će im, uz ovakvu obrazovnu politiku, biti Å¡efovi).
I dok u Velikoj Britaniji već godinama traje kampanja za popularizaciju znanosti i obrazovanja (ne bez zastoja jer imaju i oni svoje birokrate i “nove socijaldemokrate”), NjemaÄka uvozi desetke tisuća nastavnika, Finska Äini sve Å¡to može kako bi nastavnike stavila na moralni pijedestal, ako već ne može na financijski, a Kanada i Novi Zeland već godinama imaju Å¡irom otvorena vrata za sve obrazovane koji žele normalno raditi i živjeti, dotle se u Hrvatskoj uporno inzistira na nekakvoj uravnoteženosti oduzimanja, “kad je kriza, kriza je za sve”, a zaboravlja se ne samo da postoje neki dijelovi druÅ¡tva koji su strateÅ¡ki i dugoroÄno važniji za budućnost zemlje, nego i da su ti dijelovi u proteklim desetljećima sustavno gaženi i zatirani Å¡to je rezultiralo ne uravnilovkom, nego i inferiornim i podreÄ‘enim položajem Å¡kolskog sustava u odnosu na sve ostale sustave koji Äine hrvatsko druÅ¡tvo.
Naravno, stvari se ne mogu promijeniti preko noći; ne može neki dio uronjen u druÅ¡tvo biti bitno drugaÄiji od tog druÅ¡tva. Ne može vlast biti bitno bolja od naroda niti smatrati da je bitno neÅ¡to Å¡to je narodu nebitno. MeÄ‘utim, prokleto je nevjerojatno da su svi, ali baÅ¡ svi vlastodrÅ¡ci moderne Hrvatske liÅ¡eni elementarnog osjećaja za logiku (osim onih koji su se vodili malo drugaÄijim interesima koji su itekako imali smisla za logiku) koji kaže da, ako želiÅ¡ da netko obavlja neki posao, za taj posao ga moraÅ¡ obrazovati, a gdje ćeÅ¡ ga obrazovati ako ne u Å¡koli, kako ćeÅ¡ ga obrazovati ako nije usvojio one elementarne pojmove koji se uÄe u Å¡koli i, najvažnije, kako ćeÅ¡, zaboga, obrazovati ljude koji će se dalje baviti obrazovanjem ako će svatko normalan shvatiti da mu se, ako je vrijedan i pametan, viÅ¡e isplati da radi bilo Å¡to drugo nego da se bakće s maloljetnim razbijaÄima, nezainteresiranim ravnateljima, ministrima izgubljenima u prostoru i vremenu i ostarjelim akademicima koji su već odavno prezreli za mirovinu? Smisao za logiku koji kaže da nastavnicima treba olakÅ¡ati posao i privući ih velikim plaćama ne zato jer su lijepi, divni, krasni, profesionalni, miriÅ¡u na ruže, ne kako bi im olakÅ¡ao život – jer nekima od njih zbilja ne treba olakÅ¡ati život – nego kako bi na to mjesto dobio kvalitetne ljude, koji žele raditi i stalo im je do rezultata, ali žele svoj posao raditi kako treba, a ne one koji ne znaju gdje bi drugdje pa, eto, odoÅ¡e u prosvjetu jer, jes’ da je tamo mala plaća, ali “bar ne moraÅ¡ puno raditi”.
Za razliku od većine dosadaÅ¡njih vlasti, ovoj najnovijoj se ne može zamjeriti da je programski lopovska. MeÄ‘utim, Å¡to se tiÄe dugoroÄnog planiranja u Å¡kolstvu i samog razumijevanja Å¡kolstva i Äitavog pojma obrazovanja, za sada se ne vidi razlika.
I zato je, Å¡to se mene tiÄe, “grace period” od prvih stotinu dana nove vlasti juÄeraÅ¡njim danom zavrÅ¡io. Jebiga, ako ÄetrnaestogodiÅ¡njaci ne znaju podijeliti tri s dva bez kalkulatora, mogu se i ja malo stopiti s okolinom i reći da mi ne ide brojanje do sto. Kako stvari stoje, upravo ulazimo u konaÄnu fazu hrvatskih zanimljivih vremena jer će sljedeće Äetiri godine izdiktirati kako će u Hrvatskoj izgledati sljedećih Äetrdeset. A po svemu sudeći, ono Å¡to sadaÅ¡nja vlast ima u planu je potroÅ¡iti godinu dana na “snimanje stanja”, drugu na “pripremu izrade programa”, treću na “okupljanje tima za izradu programa”, Äetvrtu na “izradu programa”, a petu na silazak s vlasti kad ih na izborima pomete HDZ zato jer nisu napravili niÅ¡ta, a imali su savrÅ¡enu priliku za promijeniti sudbinu zemlje.
Vrijeme je da se malo iskreno pozabavimo analizom prvih mjesec dana Murtine vladavine.