(Slobodna Dalmacija)U Hrvatskoj je za svega 300-injak uÄenika s poteÅ¡koćama osigurana struÄna pomoć u nastavi, premda su, kako upozoravaju iz udruge IDEM (Hrvatska udruga za struÄnu pomoć djeci s posebnim potrebama), stvarne potrebe znatno veće. Procjenjuje se, naime, da u zemlji ima izmeÄ‘u 30 i 50 tisuća djece s posebnim potrebama, a asistenta u nastavi svaki dan treba njih barem 6000.
Problem je, međutim, što financiranje pomoćnika, koji djecu s posebnim potrebama prate u školama kako bi se ona integrirala i educirala zajedno sa svojim vršnjacima, umjesto da se smještaju u posebne ustanove, nije sustavno riješeno, nego je to ostavljeno na milost i nemilost lokalnoj samoupravi ili, pak, sponzorima.
Grad Metković se oglušio na molbu Ivanke Taslak da financira pomoćnika koji bi njezinu kćerku, dijete s posebnim potrebama, pratio u školu / Denis JERKOVIĆ / CROPIX
– Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj Å¡koli iz 2008. godine ne definira pravo, nego tek mogućnost pomoćnika u nastavi. A Pravilnik o odgoju i obrazovanju, te primjerenoj potpori uÄenicima s poteÅ¡koćama, koji je kao provedbeni akt zakona trebao definirati tko će plaćati asistente, nikad nije donesen, iako je zakonodavac to trebao uÄiniti u roku od 12 mjeseci od donoÅ¡enja zakona.
Stoga se neizvjesnost financiranja prenosi iz godine u godinu jer ovisi o raspoloživu novcu i volji lokalne zajednice, koja je osnivaÄ Å¡kole. Udruge uglavnom “gase požarâ€, trudimo se koliko možemo, no ovo pitanje treba sustavno rijeÅ¡iti – objaÅ¡njava Jadranka BrkljaÄić, pomoćnica direktora udruge IDEM.
Muk iz Grada Metkovića
DosadaÅ¡nja iskustva u radu asistenata vrlo su pozitivna, ali sve Äešće se dogaÄ‘a da gradovi roditeljima odgovaraju kako za taj projekt nemaju novca. U udrugama koje smo kontaktirali navode, primjerice, kako su se problemi s financiranjem javili u Makarskoj, Trogiru, Metkoviću…
– U malim sredinama taj problem je izraženiji. Projekt postoji već Äetiri godine, a ja sam, primjerice, za njega doznala tek ove Å¡kolske godine, i to preko drugih, ne preko Å¡kole ili Grada. Nisam, dakle, bila upoznata sa svojim pravima, no i kada sam doznala, Grad Metković nije htio financirati asistenta za moju 12-godiÅ¡nju kćerku, uÄenicu Äetvrtog razreda, koja ima dijagnozu poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD), kao i poremećaj ponaÅ¡anja i emocija – istiÄe majka Ivanka Taslak iz Metkovića.
A nakon što je gradskoj upravi u Metkoviću podnijela zahtjev, nikada nije dobila odgovor.
– Pomogla nam je udruga “Prijateljâ€, koja je u studenome proÅ¡le godine, preko projekta javnih radova Zavoda za zapoÅ¡ljavanje, osigurala asistenticu za moju kćerku, a predviÄ‘eno razdoblje rada bilo je Å¡est mjeseci. No, nakon samo dva mjeseca, tijekom kojih smo kod kćerke primijetili znaÄajan napredak, javni radovi su ukinuti… DjevojÄica je razoÄarana i sad sam prisiljena lagati joj da se asistentica razboljela i da zato ne može s njom na nastavu – kaže Ivanka Taslak.
‘Napisala je da voli Å¡kolu…’
Prisjeća se kako su problemi s kćerkom poÄeli polaskom u Å¡kolu. DjevojÄica nije proÅ¡la testiranje za upis u prvi razred, a u Å¡koli su obitelj tjeÅ¡ili kako je ljeto dugo i kako će do jeseni sazreti.
– MeÄ‘utim, to se nije dogodilo. Prvo polugodiÅ¡te je bilo grozno, a ni od koga nije bilo pomoći, nisam znala odakle ću krenuti. Preko rodbine sam uspjela doći do Klinike za djeÄje bolesti u Klaićevoj u Zagrebu i uz pomoć njihovih lijeÄnika uspjela kćerku maknuti iz Å¡kole i sljedeće Å¡kolske godine smo je ponovno upisali u prvi razred. I nekako je krenulo, teÅ¡ko, ali evo dogurala je do Äetvrtog razreda.
Premda joÅ¡ nije svladala zbrajanje i oduzimanje do 20, a Äitanje i pisanje nekako ide. Socijalizirala se jest, na tom je podruÄju postigla veliki napredak. Uz asistenticu se ohrabrila i stekla neko samopouzdanje, sudjelovala je u nastavi i komunicirala s drugom djecom, Å¡to prije nije bio sluÄaj. ÄŒak je, dok je asistentica bila s njom, napisala da voli Å¡kolu i da je Å¡kola Äini sretnom, Å¡to nikad do sada nije izjavila…
I sada, nakon tolikog napretka u samo dva mjeseca, opet se vraćamo na poÄetak. No, mislim da pravi problemi tek predstoje, jer će na jesen krenuti u peti razred, kada će imati viÅ¡e predmeta i puno profesora… – razoÄarana je majka.
Uza sve te probleme, obitelj Taslak mora se nositi i s predrasudama male sredine.
– Metković je malen, sve je sramota. Tako me jednom prilikom jedna duÅ¡a dobronamjerno svjetovala da ne priÄam o svojoj kćerci, jer ona je curica i ko će je sutra oženiti… Tom izjavom sam vam dovoljno rekla…. – zakljuÄuje Ivanka Taslak.
50.000 djece s posebnim potrebama ima u RH.
6000 asistenta svkadevno treba djeci u nastavi.
Tko će financirati asistente?
Mogućnost asistiranja u nastavi uvelo je, dakle, Ministarstvo obrazovanja, no, prema postojećim odredbama, Ministarstvo asistente nije dužno i financirati.
Hoće li se i kada donijeti novi Pravilnik o odgoju i obrazovanju te primjerenoj potpori uÄenicima s poteÅ¡koćama u osnovnoj i srednjoj Å¡koli, koji, meÄ‘u ostalim, treba propisati tko će financirati asistente, u Ministarstvu nismo uspjeli doznati. Glasnogovorniku Duji Bonacciju upit smo uputili u utorak, ali odgovor do objave teksta nije stigao.
Rijetki mogu sami platiti 3000 kn
U nedostatku drugih mogućnosti, roditeljima ostaje mogućnost da sami financiraju asistenta u nastavi za svoje dijete. No, kako istiÄe Jadranka BrkljaÄić, tek rijetki to mogu i realizirati s obzirom da asistent mjeseÄno stoji 3080 kuna (80 Å¡kolskih sati po 38,50 kuna bruto).
Problem financiranja asistenata je, na žalost, prisutan u cijeloj Hrvatskoj. Dobro da asistenti pristaju raditi i za puno manji iznos od navedenog tako da ipak djeca s teškoćama u razvoju polaze redovnu nastavu.