Kako bismo se malo odmorili od teških tema kao što su ministri, ministarstva i obrazovna politika, pozabavimo se malo jednom još težom: percepcijom znanja (množina) u društvu. Na našem forumu se razvila rasprava o tome kako popriličan broj hrvatskih nastavnika ima problema s – računanjem postotaka, koja se onda proširila i na malo šire društvene pojave. Izdvajamo prilog (malo preformatiran zbog boljeg razumijevanja koneksta) u kojemu jedan od diskutanata primjećuje kako se u javnosti – bar onoj obrazovanijoj – teže oprašta nepoznavanje “društvenjačkih” sadržaja, kao što su, na primjer, pravopis i zemljopis, nego nesnalaženje u najosnovnijim matematičkim pojmovima:
Rijetki su prirodnjaci ili inžinjeri koji će svoju slabu pismenost javno isticati i kao opravdanje iznositi da njima hrvatski slabo ide kao što društvenjaci iznose svoje loše poznavanje matematike (i to često s laganim ponosom). Ne zato što to ne bi napravili sami po sebi, već zato što im to ne bi prošlo u društvu, kao što prolazi društvenjacima. Društvo lakše prihvaća osnovnu matematičku nepismenost od gramatičke nepismenosti. Često se ljudi žale da spikeri na TV ne znaju standardni jezik, ali kad ste zadnji put čuli da se netko od nematematičara pobunio na “kockaste dresove” ili na “sniženje od 120%”? Osobno smatram da se netko ne može smatrati potpunom osobom bez barem osnovnih znanja koje se uče u osnovnoj školi. Osnovna škola je obavezna baš zato jer se smatra da bi svatko trebao znati barem minimum (za dovoljan) svakog predmeta koji se uči u osnovnoj školi. Postoci, po meni, spadaju u taj minimum gradiva matematike koje se uči u osnovnoj školi.
Što se tiče korištenja postotaka, postoci se nalaze svuda oko nas: u dućanima, u bankama, na TV-u… Možda se ne koriste često kao tablica množenja, ali ne možemo reći da se ne pojavljuju stalno oko nas. A ako prosječni pero perić ne koristi postotke, to je zato jer ih ne zna koristiti, a ne zato što ih nema priliku koristiti.
Što se tiče apsolutnih truba za matematiku, takvi ne postoje. Barem ne među ljudima barem prosječne inteligencije. Svaka osoba prosječne inteligencije sposobna je shvatiti osnovne (i ne samo osnovne) matematičke pojmove. Koliko je netko voljan se potruditi to shvatiti je druga stvar. A postoci ipak ne spadaju u višu matematiku (inače ih ne bi učili trinaestogodišnjaci).