Kad se kaže “kraj godine”, u glavi više-manje svakog nastavnika pojavi se ista slika: moljakanje za veću ocjenu, ravnateljsko uvjeravanje, roditeljske prijetnje, prosvjetna inspekcija, nastavnička i učiteljska vijeća gdje se direktivom pod nevjerojatnim kriterijima nekim učenicima podižu ocjene. Uzroci ovoj pojavi su mnogi: nesposobni i korumpirani prosvjetni inspektori, ravnatelji i “kolege nastavnici”, strah od nasilnih roditelja, opća nezaštićenost nastavnika, nezainteresiranost za obrazovanje. Posljedica je samo jedna: opći pad pismenosti i općeg obrazovanja.
Svaka rečenica ovog uvoda može poslužiti kao materijal za zasebnu raspravu, a u međuvremenu, objavljujemo izvadak iz rasprave koja se u lipnju ove godine odvijala na mailing-listi nastavnika matematike.
Vrijedi napomenuti da je ovo samo manji dio svega što je rečeno, ali i ovo je dovoljno za uvid što se sve događa u hrvatskim školama. Bez sumnje bi toga bilo i više kad ogroman broj nastavnika ne bi bio sklon autocenzuri i prolasku linijom manjog otpora. S jedne strane, to je logično; ako si fajter, ne ideš u nastavnike. Mi bismo, kao, trebali učti djecu, a ne biti prisiljeni grčevito se boriti za svaki centimetar vlastitih principa. S druge strane, svatko tko želi mijenjati svijet mora krenuti od sebe.
Ali i to je valjda materijal za neku drugu raspravu.
Uz ovaj uvod, možda bi bilo dobro napokon skinuti famu da se za pritiske na nastavnike najodgovorniji roditelji. To ni izdaleka nije istina. Najveći nositelji pritisaka na nastavnike koji ne žele poklanjati ocjene su ravnatelji i prosvjetna inspekcija. Trenutno je u jednoj srednjoj školi (a možda i u više, ali za ovu jednu znamo i uskoro ćemo o tome nešto i napisati) u toku afera upravo na ovu temu. Subjekt afere su savjetnik Agencije za odgoj i obrazovanje te inspektor iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Ravnateljica je tu samo posrednik koji želi da stvar što prije završe na ovaj ili onaj način, dok su nastavnik, učenik i roditelj samo statisti.
Slijede svjedočanstva nastavnika matematike, od svih kolega najizloženijih pritiscima sa svih strana. Nije teško pretpostaviti zašto.
Lipanj 2011. godine
“Mrzim zadnje dane nastave… Danas sam morala popiti Normabel da uopće odem u školu. Što mi savjetujete: da ustrajem, ili da vodim računa o svom zdravlju i pogazim sve principe, pa ovome dam peticu (ali u tom slučaju ću podignuti ocjenu još bar desetorici učenika iz svih osmih razreda kojima je prosjek sličan njegovome). Pa neka se priča o inflaciji petica u osnovnoj školi.”
“Na mene isto vrše pritisak jer sam jednom učeniku zaključio jedinicu. I to treću. Trebao je imati 5 ili 6, ali su ostale naglo nestale….. Uskoro očekujem razgovor kod ravnateljice.”
“Jednom su mi ocjenu glasanjem na UV preinačili na kraju 2. ispitnog roka sa 1 u 2. (isto nakon buke i frke). Ja sam uredno napisao bilješku u dnevnik da je odlukom UV preinačena ocjena… Ravnatelj je rekao:”Samo ti piši što hoćeš!”
“Jutros kad sam došla u školu, ravnatelj me odmah pozvao u svoju kancelariju.”
“Ma nama se svake godine na učiteljskom pokušavaju podizati ocjene.”
“Pojavila se učenica sa nalazim psihijatra potpisanog 11.6. o tome kako je ona depresivna, ima traume zbog matematike, kako je ona na Normabelima zbog matematike te je suicidalna. Preporuča psihijatar da predmetni nastavnik (JA) ima više razumijevanja te da joj se omogući odgovaranje ovaj tjedan. Inače, predmetni nastavnik (JA) sam imao i previše razumijevanja – učenica konstantno markira, 3 od 4 ispita ovo polugodište je predala prazan papir, odbila je nekoliko puta odgovarati i sad kad joj prijeti pad godine, ona se sjeti da ima traume zbog matematike (samo sam ja “prozvan” u nalazu psihijatra).”
“Kako biti pametan? Danas mi je učenica napravila cirkus kada samo joj zaključila 1 (cijelo polugodište ima 1 i još nešto iz prvoga). Bacila se na pod plačući i tamo je ležala neko vrijeme…”
“Ali žele ocjenu. I to što veću. Ni dvojka nije dovoljna ocjena. Na polugodištu 3 (prosjek 2.5) , ovo polugodište 1 21 2 2 1 2. Zaključim dvojku i hoće 3 . I ne popušta.”
“U četvrtak su mi u tajništvu predali ova dva “anonimna” pisma sa zahtjevom za očitovanje.”
“Do prije nekoliko dana ja sam mislio da sam sâm u cijeloj ovoj situaciji, ali sad vidim da nisam! Da vidite za što mi u osnovnoj moramo dati dvojku, bilo bi vam potpuno jasno zašto vi u srednjoj dobivate onakve učenike”
“Ja se toplo nadam da ću uspjeti otići iz ove usrane osnovne škole jer to više nije škola nego tržnica i nedeterministički kaos. Evo me spopala prehlada, a neurodermatitisa nema gdje nemam… Čak sam počeo i pušiti nakon 3 godine apstinencije! Što više da vam pričam!”
“Da mi sutra ponude posao u DM-u (Drogerie Markt, a ne Državna Matura), potpisala bih do penzije. Najteže mi pada što me tužakaju kolege. Naravno, neutemeljeno ali svejedno sam ja stavljena u poziciju da se moram braniti.”
“Blago vama, kolegice, imate prilike braniti se. Mene prozivaju i kada pokušam odgovoriti okrenu leđa (kao razgovor završen), ne slušaju ili prekinu moj odgovor.”
“Prije dvije godine za malo sam zadnjih dana nastave izbjegnuo fizički nasrtaj jednog oca.”
“Danas, dan nakon završetka nastave, sam imala polusatni razgovor sa razrednicom, ravnateljem, psihologinjom, defektologinjom i pedagoginjom. Sad su se pomirili s ocjenom, ali se žale na mene osobno jer sam navodno maltretirala učenika što sam mu dala pismeni, umjesto da mu dam dva zadatka na ploči.”
“Ravnatelj me i dalje uvjerava da je zadnja ocjena najvažnija i ne želi ni čuti da je to ocjena iz samo jedne od 4 cjeline. Razrednica prijeti da ću završiti u novinama u kojima radi učenikov otac.”
“U tim novinama gđa sociolog govori o sve agresivnijem ponašanju mladih ljudi. Ma nemoj. Kad su nastavnike premlaćivali, kad su nas maltretirale inspekcije zbog toga sto nas je netko anoniman prijavio za grubosti prema učenicima, kad smo tražili znanje a za uzvrat dobivali uvrede i poniženja, tko nas je štitio. Naprotiv! Javnost je brušena za grub odnos prema školi, novine su bile pune huškačkih tekstova. I do čega je sve to dovelo? Većina nastavnika, slabi za borbu, pošla je linijom manjeg otpora i sad imamo to što imamo. Neodgojene mlade ljude koji su puni agresije, bez ikakva osjećaja odgovornosti. Očekuju lagodan život a da za to nemaju realne podloge. ”
“Kako odgovoriti mladim kolegama na njihova pitanja? Nema tu rješenja. Jer oblikovan je jedan opći odnos prema školi gdje je nastavnik izgubio svaku autonomiju i dostojanstvo.”
Što kad profesorica matematike poklanja ocjene i zakljulčuje 5 učenicima bogatih i ulizivačkih roditelja koji je redovito darivaju, a onda drug djecu “spušta” za ocjenu npr. ispitivanje gdje ako se ne zna prvo pitanje odmah se daje jedinici.
Djeca “boljih” roditalja ako ne znaju , niko nipta , daju ime se 5 pod aktivnost na satu i zalaganje iako iz testova imaju 2 i 3 i na kraju zaključuje 5.
Ostala djeca iako imaju 4 i 5 iz ispita redovito ih se hvata na neznanje kao bi se iste rubrike zalaganja popunile nižim ocjenama.
Što u takvom slučaju?
Kako tu dobiti pravdu za dijete koje radi i uči ali nikad ne dovoljno da zasluži bolju ocjenu?
Što u takvom slučaju? Najprije inspekcija, a onda novinari. Ako sustav ne odradi svoj posao, onda razapeti na stup srama i sustav i učiteljicu i takve roditelje. Ali prije svega sustav jer takva učiteljica vjerojatno nije jedina.
Naravno, pod uvjetom da je situacija zaista takva kakvom je opisujete. Ako nije, grijeh na vašu dušu.
Situacija je takva da profesorica ima dvostruke kriterije ovisno o kojoj grupi se djece radi. To primjećuju djeca I roditelji. No svo šutimo jer nitko se ne želi zamjeriti I svoje djete onda podlegnuti maltertiranju. Moje djete je sad osim razred I trenutno ima čvrstu 4 iz matematike koja se pokušava od strane profesorice svesti na 3. No moje dijete uči I vježba matematiku koju i ne voli ali uspješno dobiva iz ispita 4 ili 5. Problem što profesor može uvijek naći da nešto ne znaš. Prošli tjedan je moje dijete izvukla i pitala da kaže definiciju za nešto što trenutno uče. Dijete nije znalo I odmah je dobilo jedinicu ( nema daljnjih pitanja -> 1 pitanje i nakon toga jedinica) .Inače kad tako ispituje dijeli + ili – i onda nakon sakupljenih pet znakića određuje ocjena.Ali eto kod određene djece ne ide tako.
I meni je zapravo dosta svega I ljuta sam prvenstveno na sebe što nisam prije reagirala I nakon toga prebacila dijete u drugu školu. Izgleda da jedino kad se napravi cirkus u školi I nađu novinari da onda kreću reakcije. A je ne želim svoje dijete uvući I circus na kraju 8 razreda , a mene iskreno ždere ta škola I poklanjanje ocjena određenoj djeci I onda ujednačavanje prosjeka škole na drugoj djeci.
Samo da napomenem da ne mislim da je moje dijete najbolje I da zaslužuje samo 5,0. I ne visim stalno u školi. I to je zapravo greška jer upravo takvi roditelji I oni koji krajem polugodišta šalju dijete sa hrpom vrećica u školu uspjevaju da im djeca na ocjene koje I nisu za 5 na kraju imaju 5,0.
I zanima me na što se ja kao roditelj mogu pozvati da dobije pravdu za svoje dijete osim Pravilnika o ocjenjivanju jer je on preopćenit.