Bivša ministrica i profesorica hrvatskog jezika komentirala je trenutno najaktualniju temu – ispit državne mature iz hrvatskog jezika.
‘Meni je drago da su mladi ljudi, kojima je zapravo i svojstvena pobuna, izrazili nezadovoljstvo pitanjima. Ne sa svima, većina pitanja je bila dobra, ali neka su bila provokativna, iživljavajuća i ponižavajuća. Ali ne može se ni u kojem slučaju reći da djeca nemaju pravo reagirati. Meni je drago da je tako velik broj mladih ljudi reagirao. A reagirali su i roditelji što je valjda po prvi put otkako ja radim’, kazala je kroz smijeh gđa. Vokić.
Na pitanje jesu li opravdano reagirali kazala je da jesu. ‘Neka pitanja su stvarno… Pa ako i ne bude u njihovu korist, bit će koristi za buduće generacije. Ali vjerujem da će ministar i povjerenstvo profesora hrvatskog jezika znati procijeniti što treba eliminirati od tih pitanja koja su dvosmislena, trosmislena… Jedno od njih je bilo koja su djela iz baroka, zaokruži jedno djelo, a tamo je bila i Dubravka i Osman od Ivana Gundulića pa samim time dovodi dijete u situaciju da si misli ‘Pa valjda su oba iz baroka, a ne samo jedno’. A oni kažu zaokruži jedno’.
‘Irelevantno je kakav je prsten imala Judita’
Apsolutno stoga pozdravlja odluku ministra da se provjere sva pitanja i da se ponište neka ako su bila iživljavanje na učenicima. ‘Judita je bila jedna nacionalna junakinja koja je svoj grad spasila od asirske vojske. Ona je oslobodila svoj narod. U jednoj takvoj radnji u kojoj dolazi do izražaja herojstvo i jedna slobodarska ideja, ako hoćete izdvojiti boju prstena… Mislim da je irelevantno je li imala rubin, safir, tirkiz ili neki drugi…’.
Njezini maturanti, kazala je, nisu imali puno primjedbi. ‘Oni su možda imali manje nego drugi zato jer su svi više manje odlikaši. Ali na ovo pitanje u vezi Judite i još neka jesu. Na ona za koja su smatrali da su zaista ispod razine mature’.
‘Mi smo imali 3 tjedan za pripremiti se’
Ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja je rekao da je najviše bilo problema oko pitanja gdje je potrebno čitati s razumijevanjem.
‘Ne bih ja obezvrijeđivala djecu, da ispada da nisu čitali s razumijevanjem. A iskreno, kada bi i pročitali. Nastava završava u petak, a matura odmah u ponedjeljak. Kad sam ja išla u školu imali smo 3 tjedna od završetka škole do mature. Pa morate ponoviti svo gradivo od prvog razreda nadalje. Dakle, ta su jadna djeca bila izložena tolikom naporu da je to nevjerojatno. To je van svake pameti’.
‘Sa sklonostima se čovjek rađa’
Na pitanje misli li da su nove generacije možda malo razmažene gđa. Vokić je kazala kako nisu te da znaju puno više iako se manje trude. ‘To je zato što im je danas dostupno sve ono što je mojoj generaciji bilo nedostupno. Oni danas uče jako malo napamet, što ja smatram da nije dobro. Recimo pjesmice, početne stihove Osmana, Dubravke… Mi smo napamet morali znati Smrt Smail-age Čengića, što danas kad nekome kažete, to je nevjerojatno. Tko upiše gimnaziju mora biti spreman završiti je po programu koji je ponuđen. A ti u dobi od 15 godina možda i nisi svjestan što biraš. Ali zato imaš roditelje koji ti pomažu u tome. Ti moraš iskazati sklonost. Sa sklonostima se čovjek rađa, a kasnije se nadopunjuju’.
Uvijek je govorila da je rad s jedne i suradnja s roditeljima s druge strane tajna uspjeha njezine gimnazije. ‘Moram se pohvaliti da mi dobijemo vrlo pametnu i kvalitetnu djecu i logično je da s takvom djecom možete raditi jako puno. Ali ako nemate suradnju s roditeljima ne možete dobiti ništa’.
U njezinoj školi vlada red i disciplina, pogotovo kada se ona pojavi. ‘Tamo nema strahovlade. Ako se maturanti pojave u majici ‘Život damo Ljilju ne damo’, onda to nije strahovlada. Oni znaju da ja volim red, ali i da su im moja vrata uvijek otvorena. Oni su prema meni vrlo otvoreni, ja se s njima šalim, razgovaram, oni dolaze k meni… A posebice sam osjetljiva na djecu bez majke’.
Na pitanje primjećuje li razliku u generacijama, kod gimnazijalaca 10, 20 ili 30 godina i sad bivša ministrica je kazala da se puno toga promijenilo. ‘To su neka druga djeca. Danas su djeca slobodnija, otvorenija, barataju s puno tehnoloških dostignuća. Meni je njih žao zato što se priključujući na sve te strojeve gube emotivnu stranu, gube toplinu’.
O seksualnom odgoju
Planira se uvođenje zdravstvenog odgoja u škole u sklopu kojeg bi bio i seksualni odgoj. Jedni zagovaraju da za vjernike i za nevjernike bude različit.
‘Ma to su nebuloze. Mislim da je to prenapuhana tema i imam svoju teoriju. Svi koji forsiraju seksualni odgoj mislim da im nešto fali. To su intimne, osobne stvari. Da se uči zdravstveni odgoj, npr. što je dobro za zdravlje itd., to da. Naša školska liječnica uvijek održi predavanje našim učenicima upravo na tu temu. Ne može nikakav seksualni ili zdravstveni odgoj nadoknaditi obitelj. Ali djecu treba usmjeriti. Oni puno nauče na satu biologije i etike. Dakle, treba među djecom provesti anketu, treba među roditeljima pfovesti anketu. Otkud nekome pravo da nameće mom djetetu nešto što ja ne želim? A ta podjela na vjernike i nevjernike to je meni smiješno. Jedni bi učili jedno, a drugi drugo. Zakoni prirode se uče na biologiji, a zakoni crkve na vjeronauku. Pa vi birajte’, poručila je djeci.
O Tuđmanu
‘Volim reći da ga volim mrtvog više nego sve žive. On je bio tvorac hrvatske države, neponovljivi, jedan i jedinstven. Imao je toplinu i razumijevanje. Kako su dolazili ovi kasnije shvaćam da je on zapravo bio najmanje autoritaran. Imao je povjerenja, nikad nije nametao. Nisam ga nikad vidjela ljutog. On je zaista bio jedna kompletna osoba. Ja bih rekla da ga je povijest iskristalizirala kao jednu kompletnu osobu koja će voditi hrvatski narod u slobodu i njemu zato treba odati priznanje. On ulazi u povijest, a svi drugi se mogu ljutiti što neće ući u povijest’.
Kako vidi promjene u vrhu HDZ-a?
‘Moram priznati da nisam bila osobito zainteresirana. Ja sam se izdvojila iz tog svijeta. Ja sam u HDZ ušla 1990. u želji da se svrgne Komunistička partija. Ja sam sretna da je stvorena hrvatska država u kojoj svi moraju biti sretni i zadovoljni. A to će biti samo onda kada mladi ljudi dođu i stvore sretnu i blagoslovljenu zemlju. A do tada moramo trpiti koješta. To vam se ne razlikuje od stranke do stranke. Gdje je Željka Antunović, Antun Vujić, Davorko Vidović, što je s Komadinom? Nije on baš bolestan. To je borba za opstanak, ja ne vidim razlike u strankama. Mene takav život nije nikada interesirao. Ja sam u ratno vrijeme otvorila školu u Kninu, u Vukovaru. Ja sam prva ušla u Vukovar 1996., provela mirnu reintegraciju. Trebalo je hrvatsku i srpsku djecu uvesti da idu zajedno u školu. Ja sam bila protiv podijeljenih škola u Vukovaru i Baranji. Jedini tko me podržao je bio Peter Galbraith’.
O Titu
Na pitanje što kaže na ove koji i danas slave rođendane Tita u Kumrovcu, a među kojima ima i dosta mladih Vokić je kazala: ‘To je sve indoktrinacija. Oni nisu osjetili što je Titov režim bio. Slave oni koji su uživali blagodati tog režima od starijih, a od mlađih oni kojima je tako rečeno. Ja neću sporiti neke vrijednosti iz tog razdoblja jer to bi bilo protivno mojoj savjesti. Ja sam po naravi slobodarski tip – niti volim nametati svoje niti volim da meni bilo tko što nameće’.
Savjeti za ravnatelje i profesore
‘Što se tiče ravnatelja, mi se svi manje više znamo. Čovjek ne smije prihvaćati posao ako nije sposoban za raditi. Kad radite u razredu ako niste stručno osposobljeni gubite autoritet. Najteže od svega je biti profesor u razredu. Ako radite savjesno i odgovorno. Vi ste 45 minuta intelektualno napeti, vi morate doći pripremljeni, morate držati pod kontrolom 30 učenika, morate ih naučiti, usmjeravati kroz likove’.
O društenim mrežama
Na pitanje je li ikada imala problem da netko nekoga vrijeđa i maltretira preko društvenih mreža i kako je to riješila Vokić je kazala kako je zvala roditelje. ‘Rekla sam da im uzmu računala pa da i djeca vide kako to boli. I moram priznati roditelji su me odmah poslušali i bili su mi zahvalni. Pitali su me na koliko. Ja sam rekla na 3 mjeseca. I bilo je tako. Vi ne možete nikoga kazniti ako mu ne oduzmete nešto što mu je najdraže’.
O zapošljavanju preko veze
Novinarka Dnevnik.hr-a podsjetila je Ljilju Vokić i na razgovor s Milanom Bandićem koji je Dnevnik.hr ekskluzivno snimio na špici. Radilo se o zapošljavanju pripravnice.
‘To vam je volonterstvo, što je proveo g. Mrsić, pa dobiju 1.600 kuna i imaju pravo polagati državni ispit. Mi smi primili jednog mladog profesora tjelesnog i sada ćemo primiti jednu mladu profesoricu filozofije. Ona za tu godinu dana položi stručni ispit i ona je u natjecanju u prednosti pred onima drugima koji ga nemaju’.
Znači nije bilo nikakvih dogovaranja?
‘Ma dajte molim vas. A da i je ja ne vidim u tome ništa loše. Pa i mene ljudi zovu i mole i traže. Ja kad god mogu pomognem. Sad govorim općenito, ne samo za zapošljavanje. Ako mogu pomoć bilo kome, ja imam unutarnji poriv i ja volim pomagati. Moja djeca su često slušala kako ja pitam za druge, a za njih nisam nikad’.
Znači vi podržavate da se preko veza i poznanstava dođe do posla?
‘Nije to preko veze. Ni govora. I ja sam bila žrtva toga. Ja sam putem suda došla u školu jer je preko veze bila namještena druga a ja sam zapravo bila u prednosti. I nakon odluke suda sam ja došla u školu. Prema tome ja nikada ne bih mogla činiti nepravdu drugome’.
Je li mladima potrebna veza nakon što završe fakultet?
‘I mladima i starima. Društvo je tako koncipirano. To se vidi kroz sve pore – od vrha vlasti pa nadalje’, konstatirala je Vokić.