pišu: Žukov & Taki
U početku bijaše afera i afera bijaše na Sveticama.
Ona bijaše u početku u Ministarstvu obrazovanja. Po njoj dođoše svi ministri, i bez nje ne ode nijedan.
Ovaj posljednji, međutim, unatoč zavidnoj niski afera kakvu ne pamte ni najdugovječniji hrvatski ravnatelji, oni koji su prvi mandat započeli u vrijeme kad se još Zemljina kora nije propisno ni ohladila, nikako da ode. Svakodnevni nasrtaji na ministrov politički integritet poprimili su, međutim, tako alarmantne razmjere da je to navelo čak i tradicionalno bojažljiv ekosustav hrvatskih učitelja da, iako ih isto tako tradicionalno nitko ništa ne pita, o cijeloj ovoj nemiloj situaciji daju svoje stručno mišljenje. Nakon što smo stvar pomno ispitali, mi, hrvatska poštena inteligencija, ne možemo doli da ministru pružimo unisonu podršku i zamolimo ga da izdrži.
Jer, kad čovjek čuje razloge zbog kojih se ište ostavka, sasvim razvidno postaje da se radi o prilično kamiličastom slučaju; neko navođenje, dvotočke, navodno je riječ o citiranju nekog filozofa Američanina. Koješta, ajte molim vas – ta opće je poznato da je filozofija, barem ona bliža nama, nastala u antičkoj Heladi, u vrijeme dok su Amerikanci još bili na drvetu. Eventualno ispod drveta. Sama ta činjenica dovoljna je da obeskrijepi ovakve sulude teze da bi jedan naš ugledni filozof i čovjek od pera kopipejstao nekog jenkijevskog autora. Kao da mi kažemo da su oni Deklaraciju neovisnosti prepisali od Šeksa! U napadima na ministra prednjače unutarnji neprijatelji hrvatskog žića, koji su obmanuli i podstreknuli izvjesnog Ivana Đikića (koji čak nije ni akademik, hrvatski) da piše pisma premijeru i ultimativno zahtijeva opoziv ministra.
Osude ovakvih bezumnih optužbi stigle su s vrha – promptno su reagirali HAZU i Rektorski zbor, dok reakciju ravnateljskih udruga još uvijek čekamo. Ovom medijskom čerečenju nevina čovjeka na kraj su odlučili stati prvaci hrvatskih sveučilišta koja su, za razliku od rečenog Đikića, pri samom vrhu svjetske rang liste petsto najeminentnijih sveučilišta. Na samu mogućnost da u Hrvatskoj netko traži ostavku zbog prepisivanja zavladala je konsternacija u Rektorskom zboru. Uvaženi su štićenici drhtavim rukama stali skidati naočale s korijena nosa, u nevjerici se pogledavajući i jedva čujno šapćući jedan drugom: „Jezuš Marija! No, kaj sad“? Ovakve stvari ugrožavaju biblijske vrijednosti koje zborovođe svesrdno nastoje implementirati u hrvatski obrazovni sustav, dajući sasvim novo značenje onoj poznatoj – blaženije je davati nego primati! Uostalom, nisu li se brojni hrvatski domoljubi, predsjednici stranaka, potpredsjednici parlamenta dosad već suočili s monstruoznim optužbama za prepisivanje? Pa gdje je tome kraj? Nije li jedna bivša ministrica školstva svojedobno izjavila kako je prepisivanje još od popa Dukljanina dio naše tradicije; nešto kao redovito tuširanje subotom? Radi se odreda o prekaljenim mučenicima za hrvatsku stvar; svi su se oni zlopatili u bivšem sistemu, prokopali pet tunela pneumatskim čekićima i sedam puta bili streljani (svaki).
Razumljivo je stoga da su hrvatski bojovnici, napose oni koji se i u šestom desetljeću života bore s abecedom i pravopisom, od lokalnog kamenjara do kanadskih prerija prepoznali ugrozu naših tradicionalnih vrijednosti. Mogu oni s Balkana, ali ne i Balkan iz njih! Hrvatska je akademska zajednica mala taman toliko da svatko svakog zna, ali ipak sasvim dovoljno velika da se više ne zna tko je od koga što prepisao. Uostalom, ministrove kritičare nemoguće je zadovoljiti – da je zbog afere s plagiranjem i dao ostavku, oni bi ga opet optužili, da plagira njemačke ministre (njihova je, naime, tradicija da zbog ovakvih trivijalnosti ostavke lete kao štikle u narodnjačkom klubu).
Bombardirajući neumorno napaćenu javnost preko središnje informativne emisije u Hrvata ovi jalnuški diletanti su, kako bi prisnažili svoje argumente, počeli spominjati i neke navodne dubioze financijske prirode koje se, opet navodno, vezuju uz osobu ministra. Spočitavaju mu donacije određenim znanstvenim časopisima i financiranje stručnih skupova. Kao da bi, valjda, časopise u Hrvatskoj trebala sponzorirati Kršćanska sadašnjost, a ne Ministarstvo obrazovanja? Hrvatski učitelji s indignacijom odbacuju takve nebulozne optužbe i čvrsto stoje iza svog ministra, ufajući se da će i prema nama zbog te podrške biti jednako široke ruke kao i prema Rektal…, pardon, Rektorskom zboru!
I napokon, ne prezajući ni pred čim, ovi su smutljivci stali inzistirati na opozivu zbog šibenskog slučaja. Odnosno, zakašnjele reakcije ministarstva na isti. Za neupućene, ravnatelj tamošnje Tehničke škole otkazao je gostoprimstvo izložbi o Anni Frank zbog dijela koji se odnosio na domaću ekipu, partizane i ustaše. Nastao je međunarodni belaj, svoje je rekao i Ephraim Zuroff, a židovska je zajednica u Hrvatskoj bojkotirala obilježavanje Dana sjećanja na žrtve holokausta. Ministarstvo je propustilo smijeniti ravnatelja škole, pa je zatražena smjena ministra. Ne prihvaćamo zahtjev za smjenom po zapovjednoj odgovornosti, napose u zemlji u kojoj se moraju osnivati povjerenstva da bi se utvrdilo je li holokaust zločin i vuče li mitski ZDS porijeklo iz junačkih starih oratorija. Naravno da je zahtjev za smjenom ministra obrazovanja zbog ovakvih notornih razloga neutemeljen; ta nije on birao posao koji će raditi – posao je izabrao njega!
Imajući u vidu gore navedene fakte kao i činjenicu da će vam naš narod sve oprostiti osim ako ste sposobni i uspješni, još jednom izražavamo svoju bezrezervnu podršku ministru i pozivamo i Vladu i Hrvatski Sabor da odbace zahtjev za smjenom. Tražiti ostavku čovjeka zbog ovakvih razloga naprosto je naopako u zemlji u kojoj su sve ljudske i civilizacijske vrijednosti postavljene naopako; u kojoj se može desiti da vam o obrazovanju dociraju tipovi koji su u životu zatvorili više lokala nego knjiga ili da vam u sitne sate moralku opale cure koje biste lakše nagovorili da skinu gaćice nego šminku. U zemlji u kojoj se, ako hoćete, zbog nenajavljenog ulaska saborskog zastupnika u škole alarmiraju ravnatelji, pravobraniteljice, policija i šef parlamenta, ali se nitko ne uzbuđuje zbog periodičnog upadanja roditelja koji demoliraju inventar ili osoblje škola, kao ni zbog činjenice da nam učenici u 21.stoljeću u školama nemaju sapuna ili toaletnog papira ili da je zaustavljena jedina prava reforma školstva u zadnjih trideset godina! Čemu zbog plagiranja smjenjivati ikoga u društvu u kojem su čestiti, obrazovani i misleći ljudi poželjni kao demokracija u Ribićevom sindikatu? Zašto, kad o svemu šute većinski sindikati obrazovanja? Zašto, kad ovo podupiru institucije koje bi trebale biti znanstveni plafon društva? Nastavite vi dalje vjerodostojno po svom, nastavite ubijati obrazovni sustav jer on jedini može stvoriti one koji bi vam jednog dana mogli stati na put. A kad dovršite posao, neke buduće generacije stajat će na razvalinama koje će ostati iza vas i reći: „Ovdje počiva hrvatska država. Ona nikad nije postala perspektivna i uspješna jer joj to nije bilo dopušteno!“
Dobro, a sad ozbiljno, jer metafore i ironija ne prolaze kad je riječ o mentalitetu beznadežno zalivenom u cement. Za cement treba ipak nešto tvrđe i neposrednije. Zato:
U zemlji u kojoj je apsurd (naša) svakodnevica i u kojoj prepisivanje i plagiranje postaje općeprihvatljiv obrazac ponašanja, mi, hrvatski nastavnici, usprkos uvriježenoj praksi ignoriranja skandala u kojima su zatečeni svi naši dosadašnji ministri, tražimo ostavku ministra Pave Barišića, koliko god to u ovom trenutku izopačenih moralnih vrijednosti, apsurdno zvučalo.
Svjesni smo da ovim postupkom riskiramo i sami postati palgijatori uvriježenih normi ponašanja nekih nama dalekih i nedostižnih civilizacija u kojima ministri zbog puno manjih «propusta» nude, ne čekajući da ih zatraže, ostavke.
Naša je obveza, želja i htijenje u hrvatskom društvu stvoriti svijest o nultoj toleranciji na bilo kakav oblik nečasnog, nemoralnog i neprihvatljivog ponašanja jer na taj način našim učenicima šaljemo jedinu ispravnu poruku.
Stoga još jednom pozivamo ministra Pavu Barišića učiniti jedini ispravan, moralan i časan potez – ponuditi neopozivu ostavku!
Neka ovo https://www.youtube.com/watch?v=PmvLdOkpg2M&t=0s profesori pokažu djeci.
Pod hitno smjeniti Barišića. Ministar prosvjete mora biti Neven Budak. Ima izvaredne kvalifikacije. Posljednni sekretar Saveza komunista na Filozofskom fakultetu. Iznimno sposobni premijer Milanović ga je imenovao na čelo povjerenstva za izradu strategije obrazaovanja. Za to vrijeme učiteljima rastu plaće i prava iz Kolektivnog ugovora. Kada su tu uspješnu Vladu i premijera primitivni i glupi građani na izborima smjenili, ti sposobni ljudi zajedno sa poštenim učiteljima su pokrenuli prosvjed u Zagrebu te se prvi put prosvjetna reforma nametnula kao prvorazredna tema. Politike tu nije bilo. I zašto gospodin Budak ne bih dobio dnevnica za putovanja na kojim nije bio.
Nipošto!
Ako bi ministra ipak trebalo smijeniti, onda je to stoga što je maznuo samo nekoliko redaka nekakvog američkog piskarala. Time je ozbiljno narušio kredibilitet i vjerodostojnost Vlade.
Nitko ne može bit dovoljno dobar Hrvat ako nije opelješio barem tvornicu. Banku. Lanac poduzeća!
Stoga, pustimo ministra, i nadajmo se da će do kraja mandata poraditi na svom domoljublju!
kolega, ako vam nije jasno da barišića treba smijeniti jer je dokazani prepisivač i lopina koja je muljala s dnevnicama onda je to žalosno. žalosno je i što ne želite vidjeti kakva se poruka šalje mladima izborom takvog tipa za ministra. ovaj vaš komentar je na razini onih kakve možemo čitati na portalima i za koje je vidljivo da ih pišu stranački aktivisti. no , ako ste stvarno učitelj jadna su djeca koju vi učite.
Vi mene niste razumijeli ! Apsolutno treba smijeniti Barišića ! Treba ga protjerat u Bosnu odakle je i doša. Sve rektore i sve znastvenike koji su ga podržali oduzeti im doktorate i konficirati imovinu. U njihove stanove useliti članove nevladinih udruga i neovisne novinare koji su otkrili aferu, a studente koji su ga podržali izbaciti sa fakulteta. Tako će svakom našem učitelju i učeniku biti jasno što činiti.
Drugarice i drugovi!
Bandita i narodnog neprijatelja Barišića dokazanog prepisivača i lopinu koji je muljao s dnevnicima, streljati i zatrpati u neku ovčaru.
S.F. – S.N.
Ministar znanosti koji prepisuje, likovi nesposobni za vojsku koji vode državu, ili uzoriti pojedinci koji iz petnih žila pljuju po jednom sindikatu pa onda pljunu sami na sebe i postanu njegovi “povjerenici” – u čemu je razlika?
Talog je, naprosto, talog!
Samo, u normalnim društvima, talog je na dnu. Mi u takvom ne živimo, pa kod nas talog uvijek ispliva!
U vrhu politike ili po seoskim školama, sasvim svejedno!
Da nije bilo ovog seoskog povjerenika, koji je odradio ključnu ulogu u D-n županiji (i šire) da se napusti SHU i prjeđe u Preporod, ne bi ti danas masturbirao od sreće na reprezentativnošću!
Noup, kolega – od tebe mi se može dići jedino želudac!
Nego, nije li se moglo to sve u Dubrovačkoj odradit, a ne ponizit samog sebe “povjerenstvom”? Nije li se to nekim ljudima s vrha sindikata obećalo čak dva puta?
Koliko vrijedi riječ lažova?
Eto, nismo se puno maknuli od Barišića!
Što bih dao da ti se osim želuca može dići dovoljno ruku u SEOSKOJ školi, da postaneš i ti povjerenik?
Zahvalim, kolega, ali u toj školi ruke se dižu po diktatu iz ureda, a ja, za razliku od tebe, nisam tamo čest gost.
No, pustimo sad sve to – komentiraš članak kojem je tema situacija s ministrom, pa bi bilo dražesno da nam otkriješ svoj stav o tome – podržavaš li ostanak dotičnog, ili podržavaš zahtjev za ostavkom? Možemo li čuti išta o tome?
Preporodovo stajalište imaš na našoj web stranici – valjda ti, kao “povjerenik”, zastupaš stav sindikata?
Jesmo li mi koji smatramo da se za ovo podnosi ostavka drugovi i drugarice, kako nas nazivaš, ili ljudi koji traže da se i u nas počnu primjenjivati norme civiliziranog svijeta?
Ah, hoćemo li barem na jedno pitanje dobiti konkretan odgovor?
Znam da nećemo, ali nastojim biti pristojan. Čak i tamo gdje to ne bih trebao.
vi kolega kao zagovornik lopovluka i prepisivanja bit ćete glavni kandidat za barišićevog nasljednika. takvi u našem naglavačke okrenutom društvu uvijek napreduju. mene jedino žalosti što s takvim razmišljanjem ne može društvo naprijed. društvo neće napredovati ali vi hoćete-ravno u mulj. sretno vam bilo.
Bubneš i ostaneš živ! Zato si sretnyk?
Barišić je kost bačena da je glođemo. Kao što je to svojedobno bio Jovanović.
Nije prvi put da vrijeđaš gotovo sve kolege iz SEOSKE škole, koji eto, dižu ruke po diktatu. Glede mojih namjera, znanje ti je pogrešno! Kao član Preporoda uvažavam diktat iz Preporodovog ureda, međutim, mislim da smo u sindikatu prvenstveno radi zaštite i unaprijeđivanja materijalnih prava zaposlenika. Ne okuplja nas svjetonazor niti političko opredjeljenje negu profesija učitelja. Pretpostavljam da nas ima i lijevo i desno orijentiranih, zato bi bilo mudro sindikat i njegove aktivnosti držati dalje od političkih voda. Nametanjem “stajališta” ne ide tome u prilog.
Držim kako je vrijeme da zaključimo ovu plodonosnu raspravu; mislim da je svima sve jasno!
U svom prvom komentaru,odmah, nazivaš nas koji tražimo ostavku ministra drugovima koji bi Barišića najradije streljali, iako, da imamo normalnu Vladu, on ne bi ni postao ministar. Ostavku traži udruga NastavniciOrg, kao i sindikat Preporod – jesmo li svi drugovi? Vrijeđaš i kolegicu koja je koautor članka, ali to je, naprosto, tako – glupost desničara, a naročito hrvatskih, koji u svemu vide komuniste, nemoguće je precijeniti.
U drugom komentaru zamjeraš meni što se veselim reprezentativnosti Preporoda, čiji si ti “povjerenik”?! Veseli se svaki pravi član našeg sindikata, ali ti to nikad nisi bio, niti češ biti. S nama si zbog dva sata (prilično jeftino, ako mene pitaš), a metalitet je ostao u SHU – u, kao što je jasno svakom tko čita tvoje gornje komentare.
Nikome Preporod ne diktira što da misli (iako si ti navikao da ti se kaže što da misliš), nego smo sindikat slobodnomislećih ljudi, za razliku od tvog pravog sindikata. Ovdje kažeš da uvažavaš stav Preporoda, a na drugim portalima pružaš drčno podršku ministru. Sto priča, sto lica, no pitao sam gore – koliko vrijedi riječ lažova?
Svi mi sami o sebi govorimo najviše.
Ja ti više nemam što reći, a i ovo je dosad bilo previše.
Tek, savjet za kraj – bolje šuti. Ostavit ćeš barem dojam čovjeka!
U ovom
Da ti nacrtam, tebi i Stipicu i drugaricama i drgovima.Pitanje smjene ministra je por exellence politicko pitanje. Inspektora na trznici ne zanima nutricionisticka i organolepticka svojstva namirnica, nego zdravstvena ispravnost i kontrola porijekla! Kupca zanima i jedno i drugo. Kao sto sam vec rekao: temeljni i granski kolektivni ugovor, prijevoz, isplata obecanih povisica, regres, bozicnica… kurikulkoji se tice satnice itd.
Ne klevece i laze svatko tko nije ljevicar!
Mislim da Preporod nije uputio zahtjev za smjenu Barišića. Ukoliko je to istina isti tren se ispisujem iz Preporoda. Mislim da će većina članova moje podružnice učiniti isto.Zadatak sindikata je da se bavi sindikalnim pitanjima, a ne politikom.
Dakle, ovdje imamo sindikalnog “povjerenika” koji ne shvaća što je sindikat, ni čemu služi. Takvima služi da tuku 2 sata mjesečno nizašta, pa im treba polako i plastično rastumačiti – materijalna prava članova jesu jedan od ciljeva sindikalne borbe, ali ne i jedini. Sindikat služi i da brani dignitet struke. Taj je dignitet nepovratno narušen, a struka ponižena činjenicom da je predstavlja ministar plagijator. Sindikat, uz prosvjetne vlasti, sukreira obrazovnu POLITIKU! Sindikat se bori za bolji položaj profesora u društvu, a time i za normalnije društvo. Društvo u kojem je ministar obrazovanja varalica i prepisivač, nije normalno društvo, kao što nije normalna škola u kojoj sindikalni “povjerenici” kradu dokumente iz dosjea kolega i šalju portalima na objavu.
To nije političko pitanje. To je pitanje moralne higijene društva.
Istovremeno, isti oni koji osporavaju pravo sindikatu da propituje postupke ministra nisu imali iste kriterije kad je, recimo, izvjesna hrpa čergara i ratnih profitera mjesecima terorizirala građane Zagreba, i prijetila plinskim bocama, tražeći ostavku nekog drugog ministra. Tad ste podržavali činjenicu da se jedna udruga bavi politikom.
Vjerodostojno, nema što!
Čergar ti je otac, ako znaš o kome se radi!
Psst!
Tiho, da ne bi opet završio u poljskoj kućici!😂
Zbog iznimno niske razine komunikacije – u nekim krugovima poznate kao “primitivizam” – korisnik “Praznoglavi” (podaci poznati redakciji) izgubio je pravo komentiranja na portalu Nastavnici.org.
Kolega, ovo je čista politika. Pažljivo sam pratio jučerašnju saborsku raspravu. Barišić nije plagijator.
Nije, kolega – to je vrlo prljava politika, ta koja drži i brani dotičnog!
Što, zar je politički akt reći da nas je sram tko nam je ministar?
Bavi li se onda i Rektorski zbor politikom?
Ovo društvo došlo je dotle da je istina nepoželjna, jer sve oko nas je laž – lažno domoljublje, lažni autoriteti, lažni povjerenici – u svijetu laži reći istinu je politika?
Eto, potpredsjedniku parlamenta, istog onog koji brani ministra, sudski je dokazano plagiranje 70% diplomskog! Zar je i to politika? Ili je to činjenica?
Prisjetimo se tko je htio uči u akademiju i tko nam je veleposlanik u Parizu uz njegovu poznatu maksimu:
“Tako to rade svi, zašto ne bi i ja!”
https://croative.net/ovako-je-plagirao-dr-ivo-goldstein-ali-njegovim-prevarama-nitko-govori/
Mislim da, kolega, kad biste akademike istresli iz gaća, da biste našli svega, pa i prepisivača. Što mislite, zašto tako revno brane ministra, jer ga vole? Kao i Rektorski zbor! Institucije koje bi prve trebale brinuti o ugledu znanosti i obrazovanja u Hrvata iz vrlo praktičnih razloga brane ovakve pojave!
Što se tiče veleposlanika u Parizu, nije posao udruge da se bavi vanjskom politikom. Ali itekako jest da se bavi domaćom obrazovnom.