Učitelji i nastavnici okupljeni oko Mreže Nastavnici organizirano slažu se i podržavaju inicijativu pomoćnika ministra obrazovanja Momira Karina o obaveznom boravku učitelja i nastavnika u školama minimalno 6 sati. Smatramo da je argumentacija koju je pomoćnik iznio jadna, ponižavajuća i odražava posvemašnju nesposobnost istoga da obavlja svoju dužnost, ali sve to skupa je valjda nužan uvjet da bi netko dospio na visoku poziciju u Ministarstvu obrazovanja pa se nećemo time previše zamarati. No, prijedlog je sam po sebi zanimljiv, zaslužuje razmatranje i, u konačnici prihvaćanje. Sigurni smo da će mnogi kolege s oduševljenjem dočekati prestanak prakse nošenja posla kući te nošenja potrepština za posao od kuće. U ovom trenutku, golema većina učitelja i nastavnika, zbog iznimno smanjenih materijalnih mogućnosti u školama, većinu administrativnog posla obavlja izvan svog radnog mjesta: pisanje izvješća, ispravljanje testova, zadaćnica i domaćih zadaća, unošenje ocjena u e-maticu, pisanje priprema i slično.
Naravno, kako svaki posao ima uvjete koji moraju biti ispunjeni da bi ga se moglo obavljati, skrećemo pažnju pomoćniku ministra i javnosti da su nužni uvjeti da bi se ovo operacionalizirali sljedeći:
– radni stol na kojemu će svaki učitelj i nastavnik moći obavljati svoj nenastavni dio posla
– mjesto za odlaganje sve dokumentacije te držanje stručnih knjiga i udžbenika koje svaki učitelj i nastavnik ima svakodnevno koristi u nastavi; konkretno, na tom mjestu treba biti prostora za odlaganje minimalno pola metra testova (koji se moraju čuvati do kraja godine), pola metra udžbenika i knjiga te još nekoliko dodatnih polica za ostale stvari; naravno, sve ovo mora biti moguće zaključati iz očiglednih razloga. Da ne bi bilo zabune, sve ovo je po jednom učitelju ili nastavniku
– MINIMALNO jedno računalo na dva učitelja ili nastavnika; ovdje se ne mogu ubrojiti računala koja se nalaze u školskim računalnim učionicama jer je za pretpostaviti da se u njima održava nastava i da ih u tom trenutku koriste učenici; u školama u kojima se radi u dvije smjene ovaj broj se može smanjiti na jedno računalo na tri učitelja
– garantirana opskrbljenost uredskim materijalom – papirom, olovkama, spajalicama, flomasterima – koje veliki broj učitelja i nastavnika trenutno samostalno kupuje, nosi od kuće ili ih koristi kod kuće, s obzirom da dio posla obavlja tamo
– bolja organizacija rasporeda jer sada kolege koji rade na više škola ni teoretski neće moći obići više škola u jednom danu
– definirati princip pravljenja rasporeda učiteljima koji rade u područnim školama (više njih u jednom danu) te uračunati vrijeme potrebno za njihov obilazak
– organiziranje sjednica u navedeno vrijeme
– organiziranje redovnih izvanškolskih aktivnosti – stručnih vijeća, stručnog usavršavanja, školskih ekskurzija, vođenja učenika na natjecanja i još mnogo toga – na način da ulazi u predviđeno radno vrijeme
– omogućiti dodatne osobe za čuvanje djece s obzirom da će se učitelji i nastavnici u tim satima baviti svojim zakonski predviđenim administrativnim poslovima te neće moći biti odgovorni za djecu
Kad se ispune svi ovi uvjeti, ne samo da će hrvatski obrazovni sustav puno bolje funkcionirati nego će, u to ne sumnjamo, i nastavnici biti zadovoljniji jer mogu bolje organizirati svoje vrijeme te bolje prilagoditi privatni život poslovnim obavezama.
Molim prostor od pola metra za odlaganje testova povecati.
Uobičajeni prizor: dolazim kući s posla, palim računalo, sjedam i pišem i tako dok ne dođe vrijeme da odem po klince u vrtić. Mogla sam to vrijeme provesti u školi i (pokušati) raditi to isto, ali znam da ne bi bilo produktivno.
Kabinet nemam, a zbornica je izuzetno loše mjesto za konkretan i produktivan rad – malo prostora, puno ljudi i previše buke.
Voljela bih imati svoj kabinet (ili bar dio kabineta) koji bi bio samo moj i gdje bih posao ostavljala pod ključem te gdje bi me sve pripremljeno čekalo do idućeg dana. Voljela bih da ne nosim svaki dan u školu i iz škole ruksak s laptopom, torbu s materijalima , a ponekad i još neke “potrepštine”, tako da se neupućenima sigurno ponekad čini da idem negdje na kraći put, a ne samo na posao.
Tako da bih se u potpunosti složila sa stavovima iz ovog članka – nitko nema problem s duljim ostajanjem na poslu – ali nitko od nas isto tako ne namjerava ostajati samo da bi se ispunila neka besmislena forma, a bez mogućnosti da se posao zapravo i odradi.
Dva računala na 3 učitelja je povećanje broja računala u odnosu na 1 računalo na 2 učitelja, a ne smanjenje.
Ispravljeno 😀 Lapsus cerebri… Jedan na tri ukupno je onda dva računala na tri učitelja u jednoj smjeni 🙂
Podržavam sve napisano u članku, ali…Bitno pitanje je jesu li učitelji (nastavnici) kreativci ili službenici. Kvalitetna nastava zahtijeva kreativnost u poučavanju, a strogo propisano radno vrijeme i kreativnost ne idu zajedno.
Bravo!!
Upravo to-s ovakvim bi pristupom ostali u obrazovanju službenici, a već sad malobrojni kreativci će dati petama vjetra.
Ovo je samo jedan od načina podilaženja javnosti koja smatra da učitelji ništa ne rade. U ovom bi se slučaju valjalo omogućiti svakome učitelju da izvan svoje satnice u razredu,u okviru navedenog radnog vremena, u školi može odraditi sve ono što radi kod kuće. Dakle: pripreme za nastavu, ispravljanje radnih bilježnica i radova,kontrolnih,skolskih zadaća,neometani rad na računalu,sustav podrške na društvenim mrežama učenicima i kojekakve stvari koje se odrađuju nakon nastave( govorim samo o jednom predmetu).
Vrijeme, primjerice,za pripreme projekata,uređenja razreda,priredbi,natjecanja,otvorenih vrata,sjednica,edukacija…(sto se radi povrh radnog vremena) valjalo bi onda uvrstiti u to radno vrijeme pa neka roditelji i svi ostali uzimaju slobodne dane za roditeljske sastanke,informacije,edukacije…Potpuno se ide krivim smjerom. Umjesto sveobuhvatne smislene reforme,najlakše je nagaziti najnezaštićenije. Učiteljima su očito u našem društvu svi postali nadređeni,i djeca sa svojim zaštitničkim roditeljima i ravnatelji,stručne službe,agencije,inspekcije, ministarstvo…Zalosno!
Zašto svi prizivate reforme? Zašto nitko ne ide in media res? Zato što je nepristojno pričati o novcima?
Glavni problem su financije. Da su veće plaće i motivacija bi bila veća. Koliko kvalitentih i dokazanih kolega u naponu snage odlaze jer shvate da netko treba podignuti obitelj. Znam vrhunskog profesora iz Popovače, čija djeca su vrhunski informatičari, koji je nakon desetak godina u školi otišao u industriju. Zašto? Zbog financija.
Kurikulum, uz ovakve uvjete, neće ništa promijeniti jer će ostati samo budale koje rade iz uvjerenje(većina) i oni koji razmišljaju: ma ne mogu oni mene toliko malo platiti. Na kraju će i ove budale shvatiti da treba djeci platiti glazbenu, instrument putovanja, vozački, ljetovanje itd.. shvatiti da postoji stranica moj-posao.hr et voila.
Jednom prilikom pri zapošljavanju mladog inženjera, kad je čuo da je početna plaća 4500 kuna i da mora platiti PPO oko 8000 kuna i da mu se plaća neće povećavati sljedeće dvije godine, samo se čula rečenica: “jer vi to mene zajebavate”. (na. zaboravio sam mu napomenuti da će nakon toga imati 5400 uz povećanje do 500 kuna nakon 25 godina radnog staža.)Ravnatelj me pogledao i rekao: “pa nisi trebao baš tako nastupiti inače nećemo nikog zaposliti.”
Odlično, koji informatičar, strojar bi došao raditi za te novce?
Apsolutno podržavam Karinovu ideju i neka mi osigura radno mjesto u skladu sa svim pravilnicima i člancima Zakona o zaštiti na radu, Zakona o odgoju i obrazovanju, pedagoškom standardu i ostalim zakonima kojima je regulirano radničko pravo u Hrvatskoj.
Na svaki paket papira koji mi škola da, ja kupim još jedan. Eto, samo toliko. Jedna sitnica, a ima ih hrpu! Pa gdje to ima? Kad se osiguraju uvjeti za rad kakav najavljuju, rado ćemo ostajati toliko vremena u školi. Da se napomene, takav rad bio bi moguć samo u jednosmjenskoj organizaciji nastave do koje ćemo ubrzo doći sudeći po broju učenika koji napuštaju Hrvatsku sa svojim obiteljima u potrazi za boljim životom. I ne idu zbog loše kvalitete nastave već zbog stručnog i nadasve kvalitetnog vođenja države od strane svih vlasti u posljednjih 20tak godina.. Hvala!
i ne zavrijedimo ništa bolje,dok ima kolega s toliko malom razinom samopoštovanja pa sami kupuju papir.
Ne znam zašto ne inzistirati na jednom računalu na jednog nastavnika? Pripreme, prezentacije, testove, administraciju (e-dnevnik, e-imenik, e-matica), prijave na stručne skupove i seminare, korespondenciju – sve radim na računalu! Što da radim dok je računalo zauzeto? Jedino što ne radim na računalu je ispravljanje testova. Što kad testova nema?
Jeste li ikad bili u nekom državnom uredu? Ima li tamo poneki vratar koji nema računalo? Svaki SSS uhljeb ima svoje računalo da mu ne bude dosadno dok ne prođe njegovih 8 sati.
Koje smo mi ovce pa uvijek tražimo manje nego zaslužujemo!
Povucite uvjet jedno računalo na dva ili tri nastavnika i tražite jedno računalo na jednog nastavnika!
Neka isto pravilo vrijedi i za sveučilišne profesore, ne bi ministar dok je radio na fakultetu držao 19 kolegija!
e, to je ideja! hajdemo i sveučilišnim profesorima staviti radnu obavezu čuvanja studenata dok roditelji ne dođu s posla 😀 😀 😀