Trinaesto prase. Peti kotač. Ministarstvo za koje se nitko ne otima, o kojemu se ne govori u medijima, osim kad su u pitanju sporadični škandali. Nakon izbora, objave rezultata, pregovora, spekulacija, počelo se nagađati o kandidatima za ministre vlade kojoj će na čelu biti Andrej Plenković. Nabacivalo se imenima za gotovo sve resore, imenima iz HDZ-a ili Mosta, nagađalo se o broju žena u vladi, broju ministarstava, državnih tajnika, državnih ureda. Samo jedno ministarstvo u medijima nije našlo mjesto. Donedavna Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nekako je palo ne u drugi, treći, četvrti, nego u trinaesti, dvadeseti, ma posljednji plan. Odgojitelji, učitelji, srednjoškolski i sveučilišni nastavnici među sobom su nagađali tko bi to mjesto mogao zauzeti, jer postalo je očito da Predrag Šustar neće stopama Vlahe Orepića ili Zdravka Marića i da je njegovo vrijeme na toj dužnosti isteklo. Prvo je u medijima izašlo ime karlovačkoga gradonačelnika Damira Jelića, čovjeka s određenim iskustvom u školi i izazvalo tihu jezu. No, ispostavilo se da od toga ipak ništa. Na sreću? Ne nužno.
Uglađeni mandatar Plenković pokazao je da s ovim resorom nema ništa bolje i konstruktivnije planove no njegovi prethodnici i da je i njemu obrazovanje zadnja rupa na svirali koja odavno leži u prašnjavom tavanskom kutu s proročanskim svescima Alana Forda. Kad smo, napokon, dočekali i Dan Objave, mediji su prenijeli kandidate za ministre Plenkovićeve vlade. Kako i priliči društvenom položaju obrazovanja i onih koji u njemu rade, ime ministra znanosti (jer obrazovanje ionako nije bitno, a sport je postao šport i odjezdio u neko novo okrilje) spomenulo se među zadnjima: Pavo Barišić.
I odjeknuše gore!
I zdesna i slijeva krenuli su prosvjedi jer je dotični gospodin već bio zaposlenik najomraženijeg ministarstva koje dobiju oni kojima se funkicija mora dati, ali su sve druge – bolje! – podijeljene. Barišić je bio zamjenik ministra Dragana Primorca koji ga je smijenio zbog financijskih malverzacija s troškovima simpozija. Dakle, netko tko je tom ministarstvu nanio materijalnu i moralnu štetu i bio smijenjen sada staje za kormilo i upravljat će … u kojem smjeru? Čovjek koji je tužio novinarku jer se drznula pitati kako je (fizički) moguće paralelno držati devetnaest (!) kolegija na četiri visoka učilišta, a da se pritom ne spominje teleportacija, bilokacija, kloniranje ili barem paralelni svemir?! Takav čovjek stiže na čelo ministarstva koje se bavi najvrednijim što imamo, djecom. Kao što je diskurs Željka Jovanovića u razračunavanju s nogometnim dužnosnicima bio neprimjeren čovjeku koji je glavni i odgovorni u ministarstvu koje se bavi predškolskim, osnovnoškolskim, srednoškolskim odgojem i obrazovanjem, te akademskom izobrazbom, tako je neprimjereno staviti korumpiranog podobnika na tu funkciju.
Barišić je, osim po nadljudskim nastavničkim sposobnostima poseban još po nečemu. Uspio je u onome u čemu su dosad uspijevali rijetki, a to je da je u negodovanju i prosvjedovanju ujedinio i lijeve i desne. Svi mediji bez iznimke prenose skandalozan Plenkovićev odabir, nabrajajući svaki dan sve više i više mrlja u karijeri ovog pravnika, germanista, filozofa, sveučilišnog nastavnika, proeuropejca i domoljuba Pave Barišića. Čovek, drug i starešina, uzor omladincima, ako ćemo iskreno, najiskrenije, slika i prilika hrvatske države. Jer ste vi to tražili.
Nakon branitelja, i prosvjetari su dobili Crnoju. ‘Nako, pravog. Akademskog. Rasnog. No, Crnoja je izigravao zakon i ponašao se kao tipični balkanski moćnik, ali sve je to nekako bilo u slobodno vrijeme, kao slobodna aktivnost, hobi.
S druge strane, Barišić je od svojeg je nepoštenja, bahatosti i zloupotrebe položaja napravio karijeru.
No, dobro, sad bar znamo da nam je šef profesionalac. I domoljub, skoro zaboravismo spomenuti. U Hrvatskoj te dvije stvari ionako idu zajedno.
(uno)