(Index.hr) Roditelji 10-godišnje djevojčice, učenice jedne zagrebačke osnovne škole, požalili su nam se na psihičko i fizičko maltretiranje njihove kćeri od strane druge učenice, po pitanju kojega, tvrde roditelji, učiteljica, pedagoginja i ravnateljica škole ništa ne poduzimaju. Štoviše, roditelji kažu kako su ostali šokirani kad su im ravnateljica i pedagoginja predložile kao rješenje to da svoju kćer, koja je žrtva maltretiranja od strane druge djevojčice, jednostavno ispišu iz te škole i upišu negdje drugdje!
Iako smo ravnateljicu i pedagoginju škole zatražili očitovanje o ovom slučaju, ravnateljica je uputila tek kratak odgovor: “Zbog zaštite i prava djece nismo dužni davati bilo kakve informacije”.
Ogorčeni roditelji odlučili podići prijavu protiv ravnateljice i pedagoginje škole
Roditelji su prijavu protiv ravnateljice i pedagoginje škole proslijedili i policiji, Udruzi ravnatelja osnovnih škola RH kao i dječjoj pravobraniteljici (napominjemo kako su iz pisma kojeg objavljujemo izbačeni osobni podaci u cilju zaštite djece na koju se slučaj odnosi):
“Poštovani,
ovim Vam se pismom obraćam u namjeri da zaustavim psihičko i fizičko maltretiranje moje 10-godišnje kćeri od strane njene vršnjakinje, kao i nažalost psihološke pritiske i ucjene zvanjem socijalne službe od strane gore navedene ravnateljice i pedagogice osnovne škole prema nama kao roditeljima koji žele stati na kraj maltretiranju.
Da počnem od početka: Sve je počelo još prošle godine kada je moja kći pretrpjela fizičko maltretiranje od strane druge djevojčice koja ju je u više navrata ošamarila pod odmorom i to takvom snagom da su joj otisci prstiju ostali još satima nakon udarca. Nakon prvog puta nisam reagirao nadajući se da će se takve stvari riješiti u školi koja se deklarira kao mjesto nulte tolerancije prema nasilju međutim i više sam se nego prevario. Ne samo da se nastala situacija nije riješila već se ponovila još 4 puta i svaki put je moja kći zadobila šamar od strane njene vršnjakinje.
Nakon mog i supruginog upita kako je moguće da se ovakvo što događa u školi dobili smo uvjerenje i od ravnateljice i od pedagoginje da se isto više neće desiti te da će oni razgovarati sa njenim roditeljima, međutim ništa se od toga nije napravilo te su se unatoč našim naporima i zahtijevanju sastanka sa ravnateljicom koji se nije desio prošle godine jer je, kako nam je kazala, prezauzeta za pojedinačne razgovore te neka se obratimo učiteljici, početkom ove školske godine fizička maltretiranja pretvorila u psihička zadirkivanja i konstantna praćenja mojeg djeteta pod odmorom i dobacivanja neumjesnih rečenica od strane te druge djevojčice u nadi da će isprovocirati moje dijete. A da bi unazad dva mjeseca stanje postalo neizdrživo.
Naša kći trpi svakodnevna psihička maltretiranja od strane te druge djevojčice i svaki put kad se obrati novoj učiteljici ili ravnateljici one jednostavno proglase naše dijete krivim za nastalu situaciju te je okrive čak da je i ona udarila tu drugu djevojčicu, iako je to dijete za dobre dvije glave više od našeg djeteta. (Očito je lakše povjerovati nasilniku nego žrtvi.)
Ja sam inzistirao nakon svega na razgovoru sa ravnateljicom na koji se napokon i odazvala te je sa sobom dovela i pedagoginju, defektologinju i novu učiteljicu naše kćeri. Na tom sam sastanku proglašen lažljivcem i manipulatorom svoga djeteta te da sam ja taj koji prenapuhuje stvari, te da ako tako nastavimo da ćemo imati posla sa socijalnom službom.
Zamislite drskosti – ja njima kulturno kažem na sastanku da se ova noćna mora mog djeteta mora zaustaviti, a ravnateljica i pedagoginja u svoj svojoj nesposobnosti da riješe problem koji je prisutan već skoro dvije godine proglašavaju mene, moju suprugu i moje dijete lažljivcima te da ako budem inzistirao na istjerivanju stvari na čistac da će kontaktirati socijalnu službu koja će evaluirati nas kao roditelje.
Drskost ravnateljice i pedagoginje je došla i do te mjere da su nam otvoreno kazale da nam je najbolje da si dijete preselimo u drugu školu jer ovdje nije dobrodošlo jer po njima je ona ta koja izaziva.
U petak smo išli na put van Hrvatske te je o tome obaviještena učiteljica naše kćeri, a u njenom odsustvu su imali toliko bezobrazluka da naprave anketu o tomu kakva je naša kći kao učenik i je li ona ta koja izaziva tu drugu djevojčicu. Naravno, dio djece je napisao potvrdno (a što očekivati kad našeg djeteta nije bilo u školi), iako smo kasnije mi zvali sve roditelje te djece koja su nam naknadno kazala da nisu niti bila blizu kada je nastao zadnji u nizu od problema provociranja mog djeteta.
Unazad mjesec dana našu kćer se svako malo poziva na razgovor kod ravnateljice i sa njom se vode obavijesni razgovori, a s drugom djevojčicom se ne vode nikakvi razgovori te je s time našem djetetu nanesena takva šteta da se osjeća osramoćeno pred svojim vršnjacima te se je povukla u sebe i ne želi razgovarati ni sa kim jer misli da sada svi imaju loše mišljenje o njoj iako nikada nije bila problematično dijete što se ne može reći za tu drugu djevojčicu koja je imala svake godine problema sa maltretiranjem ostale djece u razredu i u susjedstvu zbog čega su i njihove mame dolazile u više navrata u školu, međutim su isto tako bile uvjeravane da će ravnateljica sve riješiti.
Molim Vas da zaustavite ovaj teror nad mojim djetetom kako od strane te druge djevojčice, tako i od strane ravnateljice i pedagoginje koje neprestano optužuju moje dijete da je ono ustvari provokator i nasilnik, dok stvarnog nasilnika nagrađuju time da joj se vjeruje sve što kaže protiv naše kćeri, a na osnovi razgovora njene mame s novom učiteljicom. Do te mjere se vjeruje njenoj mami da nam je pedagoginja imala obraza reći kako je od mame te druge djevojčice čula neke stvari o nama i našem privatnom životu te da ju je šokiralo ono što je čula, ali da se, zamislite “dobrote”, ne želi time opterećivati.
Pa zar je došlo do toga da će se umjesto svog posla, a to je da spriječe psihološko i fizičko maltretiranje unutar škole, ravnateljica i pedagoginja baviti tračevima o mojoj obitelji koja je usput budi rečeno uzorna obitelj i može služiti kao primjer kako se odgajaju djeca unutar obiteljskog doma.
Još jednom Vas molim da shvatite ozbiljnost situacije jer je ovo ponašanje prevršilo svaku mjeru i ne ide na bolje. Drskost ravnateljice i pedagoginje kao i njihove prijetnje su jednako nevjerojatne kao i njihova nesposobnost da riješe maltretiranje pa im je jednostavnije odstraniti žrtvu iz jednadžbe, a ostaviti nasilnika te sve pokušati ugurati pod tepih. Samo ovog su se puta namjerile na krive roditelje koji neće trpjeti da im se dijete maltretira niti od koga.
U nadi da ćete ovo pismo shvatiti krajnje ozbiljno te da ćete postupiti u skladu sa zakonom te preispitati cijeli slučaj kako moje dijete ne bi ostalo zakinuto za pravdu,
lijepo Vas pozdravljam”.
Ministarstvo: Promptno ćemo postupiti sukladno zakonu i ovlastima
“Upoznati smo sa slučajem, danas smo zaprimili podnesak po kojem ćemo promptno postupiti sukladno zakonu i ovlastima”, kazali su u utorak Indexu iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.
I pravobraniteljica za djecu prati slučaj
“O slučaju koji navodite smo dobili prijavu u utorak navečer i započeli uobičajeni postupak.
U postupanju na pojedinačnoj razini pravobraniteljica za djecu može pratiti poduzimanje mjera svih državnih sustava i institucija te im upućivati preporuke i prijedloge za aktivnosti zaštite prava i interesa djeteta. Nema ovlasti donositi konkretne odluke i rješenja niti izrijekom nalagati poduzimanje mjera.
U svim situacijama kad dobijemo pritužbu na neodgovarajuće postupke institucija koje su dužne zaštititi dijete od nasilja, tražimo izvješća škole, najčešće i izvješće centra za socijalnu skrb o poduzetim mjerama u zaštiti djece od nasilja te upućujemo prijavu prosvjetnoj inspekciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te Agenciji za odgoj i obrazovanje, koja provodi nadzor nad stručno-pedagoškim radom škola.
Podsjećamo da je nasilje među djecom iznimno osjetljiva tema o kojoj je važno izvještavati u medijima, ali uz izniman oprez i potpunu zaštitu identiteta sve uključene djece. Identitet djece ne smije se u ovakvim slučajevima otkriti ni posredno (npr. objavom podataka o roditeljima, školi, razredu, razredniku i sl.) jer se i time djetetu može nanijeti dugoročna šteta”, navela je za Index pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić.
Nšta čudno, na žalost… Ravnateljice i pedagozi koji rade svoj posao su časna manjina…
Ništa neuobičajeno, pedagozi škola se često pokazuju nekompetentnima, needuciranim i nespremnim za svoj posao, kao da ih je vrijeme pregazilo.
Ravnatelji, vječita priča, koja počiva na staklenim nogama.
Dragi roditelji, budite uporni i napravite ono što je u najboljem interesu vašeg dijeteta.
Ja sam osupnut i preneražen…
Ajte, molim Vas, ma što ne kažete? Ravnateljica i stručna služba ne rade svoj posao?
Ma, toga ne može biti!
I otac dječaka sa „zlatnim kalašnjikovom“ tvrdi da je njegov sin zapravo žrtva.
Uostalom, zašto prijavljuju škole? Ne bi li bilo logično prijaviti roditelja djeteta za koje smatraš da maltretira tvoje dijete?
Samo što više stručnih suradnika u škole i biti će bolje!
Nažalost,kod ovakvih situacija predsudan je stav škole.Postoje škole koje su provele zahtjevne edukacije o rješavanju nasilja među djecom i gdje se sve rješava odmah i bez posebnih i iscrpljujućih razgovora s roditeljima žrtve(jer oni drugi su često izuzeti od toga jer s njima ne može izaći na kraj ni škola, ni psiholozi,ni socijalne službe).Postoje i škole u kojima je lakše ne raditi ništa i to se vidi čim uđete u školsko dvorište(djeca se igraju s plastičnim pištoljem i prijete prvašićima da će ga s pištoljem u glavu;a taj isti pištolj nasilniku oduzima kuharica na velikom odmoru-ispada da je ona osveštenija od svih prosvjetara).I tako generacijama. Potrebno je više kontrole tzv.stručnih službi koje često zakažu kad su najpotrebnije,a roditelji nek se snalaze kako znaju-a nema ništa teže nego gledati svoje djite kako pati i biti nemoćan i neshvaćen.