Počinje li se ovih dana provoditi obrazovna reforma “ispod žita”, skrivečki i bez javne rasprave, bez da se ikoga o tome obavijesti ili pita? Podijelit ćemo informacije koje za sada imamo, a sve je bazirano na šaptanjima iz hodnika: na nekim sjednicama nastavničkih vijeća u ekonomskim školama rečeno je da se drastično smanjuju biologija i kemija, hotelijersko-turistički smjerovi idu na reduciranje matematike, dok se u većini stručnih smjerova iz gradiva matematike uklanjaju kompleksni brojevi.
Ako ovo zvuči pomalo kaotično, kao rekla-kazala, to je zato jer su informacije sakupljene s nekoliko različitih mjesta na kojima nitko nije htio reći ništa konkretno, a informacije su, kao što je rečeno, potekle sa školskih nastavničkih vijeća. Što se tiče samih reformi, ne zna se tko, ne zna se koliko, ne zna se po kojem dokumentu, drugi riječima, ne zna se ništa, osim da se nešto događa.
I dok priznajemo da je sasvim moguće da je riječ o “radio Milevi”, rekla-kazala, trabunjanjima nastavnika preplašenih za svoje radno mjesto, ali ne dovoljno da bi progovorili o konkretnim informacijama koje imaju, vrijedi primijetiti da je zanimljiva podudarnost da su sve ove glasine počele stizati s različitih strana taman u nekoliko proteklih mjeseci. I ako je zaista riječ o tome, ako je zaista neki odbor u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i tehnologije odlučio početi mijenjati nastavne planove i programe, postavlja se pitanje može li se tako nešto raditi:
1. u tajnosti, bez da se promjene objave na relevantnim mjestima
2. iznenada, bez javne rasprave, bez bilo kakve rasprave
3. usred promjene vlasti, kad stari ministar vjerojatno čak više ni ne provodi vrijeme u Ministarstvu, a novi još nije stupio na dužnost.
Zapravo, kad se malo bolje razmisli, ova treća opcija ima itekako smisla ako pogledamo na koji način su se do sada donosili propisi, pravilnici, zakoni i programi, kao da je Ministarstvo tajna služba u kojoj se ne smije znati tko što radi, a ni što se zapravo radi. Dok nema nadležnog ministra koji bi mogao staviti stvar pod svoju kontrolu – po principu “dok mačke nema, miševi kolo vode”, odnosno, “dok nema ministra, birokrati vode glavnu riječ” – a kad napokon stupi na dužnost, dočekat će ga svršen čin koji su realizirali “stručnjaci” koji već desetljećima drmaju hrvatskim školstvom bez da ikome za to odgovaraju, moralno, intelektualno ili kazneno.
Ostaje nam vidjeti hoće li se ta praksa nastaviti i s novim ministrom, ili će i ovu instituciju, nakon trideset godina hermetiziranosti, napokon pogoditi jedna dobra, stara, kvalitetna, staromodna čistka.
Mogu li se sadržaji samo tako reducirati, mijenjati ili što već ako nije donesen novi PIP za svaki predmet?
Tko šalje uopće takve dopise (imenom i prezimenom), naredbe i slično? Kome se to šalje? Pa valjda postoji neki pisani trag o svemu. Nismo u kamenom dobu da se informacije šire usmenom predajom i toljagom. Osim toga, ništa što pismeno nije ozakonjeno ne želim primijenjivati u radu i točka.
Svi su scenariji mogući, ali sam sklonija vjerovati da netko iz redova buduće oporbe želi širiti paniku.
Ajmo ostati skoncentrirani i mirni dok se stvar ne razjasni. Tko, kome, kada, gdje i žašto.
Meni se čini da je dovoljno da netko iz Ministarstva *nazove* školu i kaže im da se mijenja program i kako se mijenja, i da ravnatelj odmah poskoči izvršiti direktivu, usmeno, pismeno, opravdano, neopravdano, uopće nije bitno. Ako tako kažu u Ministarstvu, onda je to tako i kvit.
Dragi, moji nastavnici!
Kao profesorica biologije izražavam svoju zabrinutost o smanjenju biologije budući da je danas ekologija top tema u svim životnim sferama jedino ako su profesori nekih drugih predmeta kompetentniji za ovu temu. Isto tako u vrijeme kada mladi nepromišljeno ulaze u spole odnose i ravnodušno se odnose prema spolno prenosivim bolestima i u vrijeme kada je pretilost problem današnjice, pitam se trebamo li rezati biologiju u školama!
Nevjerojatno je da se o tako nečemu opće razmišlja. Biologija u srednjim strukovnim školama, izuzevši medicinske smjerove (iako je i tamo premalo zastupljena!), je minimum minimuma. Stvorit ćemo fah idiote koji, kao što je već spomenuto, neće znati osnove funkcioniranja vlastitog organizma, a o svijetu oko sebe, ekologiji, zaštiti okoliša i sl. bolje da ni ne govorim. Kako kasnije očekivati savjesne i odgovorne ljude ako smo im uskratili obrazovanje o temama esencijalnim za funkcioniranje pojedine osobe i društva općenito.
S obzirom da i u novinama često čitamo nebuloze vezane za te teme, pisane od strane novinara koji su ipak trebali završiti nekakav fakultet, možda me to ni ne bi trebalo čuditi. Tako se nedavno u jednom od najprodavanijih dnevnih listova moglo pročitati kako su vatrogasci nakon požara u rafineriji Sisak skupljali *ugljikohidrate*. Znanje ide kvragu, crno nam se piše.