Piše: Anita Damjanović
Čitam ovih dana pa mi nije jasno zašto se tolika halabuka digla oko kreativnih učenika iz Zadra koji su učiteljicu počastili novim koktelom. Pa zar nije notorna činjenica da se većina učitelja pred kraj nastavne godine ionako želi ubit, neki od posla, a neki od očaja? Ok, kritičko razmišljanje im je problematično, ponašanje ministra amblematično, ali tu silnu kreativnost bi trebalo nekako nagraditi. Mi jednostavno ne znamo prepoznati neshvaćene genijalce među svojim učenicima Na primjer, u jednoj školi su se neki nestašni učenici sjetili u spužvu sasuti stotine špenadli. Uuu, al je bilo smijeha kad je učiteljica zgrabila spužvu da opere ploču. A jednom drugom prilikom su odšarafili šaraf sa stolca. Ajme, kako se ta raspala, odzvanjalo je kroz tri hodnika. A jednom trećom prilikom su neki klinci s prozora unijeli snijeg pred vrata pa kad je učiteljica ušla, poskliznula se i slomila par kostiju. Ja do danas ne kužim zašto nije dala da joj se potpišu na gips. Jooj mene, što su nestašna ta djeca, vragolani mali. I onda bi neki da ih se kazni, isključi čak?!?! Mi profesori samo bi kažnjavali, a razgovarat treba. Srećom su tijekom posljednjih 20 godina doneseni pravilnici i protokoli koji su nam vezali ruke, i hvala bogu da ukori nemaju nikakvog smisla i učinka. Hvala bogu da nam sustavno i perzistentno oduzimaju instrumente i alate za odgojno djelovanje. Zar da djecu obilježimo za cijeli život zbog jedne neslane šale?!? Pa kakve veze ima porast nasilja među djecom, inflacija odlikaša, varanje na maturi… s tim? Samo budale dovode to u vezu. Još im prava dajmo, još im pokazujmo kako se relativiziraju ozbiljni slučajevi, još toksikologa uključimo da pojasne kako je ovo trovanje bezazleno, još kvazi stručnjaka koji će opravdati video igricama, tik tokom, koronom… Dobro nam je reko ‘Postavljam dijagnoze po presicama i kućama’ ministar. Nije tu bilo nikakvog ataka. Samo nekoliko nesmotrenih bedaka. Uključujući ministra! Ali, ozbiljno, kako ih nagraditi, što poklonit učenicima, pitaju se učitelji ovih dana? Kako nadmašiti jumbo plakat u kojem ti se djeca obraćaju imenom i sa TI, kako im još dokazati svoje prijateljstvo i vječitu naklonost. Neki slažu paketiće, neki mudre citate, neki USB -ove pripremaju, uokvirene slike, plišance, slatkiše, torte i kolače, neki će naručiti pizze…. Tako SE i ja mislim, ajme što volim svoje osmaše, moram im nešto pokloniti,ali što? … Sigurno bi im puno značio neki citat Dalaj lame, ali ja želim biti drugačija pa vas molim za savjet: iPhone ili Android?