Razočaravajuće je da itko pokušava naći načina opravdati nemili događaj iz Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zadru. Iznenađujuće, na žalost, nije.
I dok ministar koji se bavi u znanstvenom radu toksinima i zna kako funkcioniraju isti tvrdi da s učenicima treba porazgovarati i uputiti ih na grešku, pri tome ih ne sankcionirati na jedini razuman način, kolegica možda nema jače tjelesne posljedice, ali psihički joj zasigurno neće biti lagodno ušetati u učionice. Takav maćehinski odnos prema svojim djelatnicima gotovo i da ne postoji u ostalim ministarstvima. Bivša ministrica nije stajala uz učitelje i nastavnike, ne staje ni sadašnji, a ne pamtimo da i je koji.
Naš obrazovni sustav odavno sliči na kafić ili restoran, gdje se učenici i roditelji uslužuju, gdje im se treba udovoljiti ocjenama, pristupom u razgovoru, povlađivati, poslužiti i promijeniti pepeljaru s vremena na vrijeme. S druge strane, na meniju učitelja nalazi se voda s primjesama dezinficijensa, a od sljedeće školske godine možda se proširi ponuda i na mišomor. Kolege, uzdravlje! Živjeti možete i na aparatima. Što se čudimo, ionako bismo trebali čuvati samoizolirane učenike na maturi, kao da je naše zdravlje bitno.
Ako će institucije odraditi svoj dio posla, ovaj će postupak okarakterizirati u najmanju ruku kao napad na službenu osobu. Ako budu iole razmišljali, i kao pokušaj ubojstva.
A do tad, svima runda na račun MZO-a.