Ima svjetla na kraju tunela i čini se da ipak nije vlak

Piše: Ivana Valjak Ilić i Mreža Nastavnici organizirano

Kišnu i tmurnu subotu obasjalo je sunce iz smjera zagrebačkih Donjih Svetica. U intervjuu Večernjem listu ministar obrazovanja Radovan Fuchs najavio je konačan kraj mogućnosti anonimnog prijavljivanja djelatnika u odgojno-obrazovnim ustanovama.

Svaki prijavitelj mora iza prijave stati imenom i prezimenom, no jamči mu se anonimnost pred prijavljenim. I to je u redu. Jedan od instrumenata strahovlade u obrazovanju konačno ide u rezalište.

Mreža Nastavnici organizirano tzv. anonimne prijave kao jedan od problema hrvatskog obrazovanja (uz neadekvatan sustav pedagoških mjera, nepostojeće vanjsko vrednovanje učeničkih postignuća prije državne mature, pretjerano reguliranje sustava pravilnicima koji često nemaju upotrebljivost u praksi) naglašava već godinama. Još 2013., na forumu obrazovanje.freeforums.org, raspravljalo se o nužnosti pokretanja akcije koja bi navela nadležne da ukinu anonimne prijave.

U svibnju 2019. kolegica Tamara Šoić inicira pokretanje peticije. Tekst peticije sastavila je kolegica Anita Damjanović, situaciju u drugim zemljama, posebno u susjednoj nam Sloveniji, istražila je kolegica Davorka Radovanović, a na stranici www.peticija24.com našla sam odgovarajuću platformu za brzo i učinkovito prikupljanje potpisa te kreirala peticiju.

Broj potpisnika vrlo je brzo dostigao više od 8 tisuća. U nastavničkim grupama na Facebooku, a posebno u grupi Nastavnici.org, peticiju se redovito i uporno dijelilo i kolege se motiviralo na njezino potpisivanje. Kolegica Dajana Vidaković poveznicu na peticiju pripremila je kao QR kod kako bi potpisivanje bilo što brže i jednostavnije.

U rujnu 2019. uz podrÅ¡ku Sindikata zaposlenih u hrvatskim Å¡kolama Preporod i kolege Ivana Plantića, Tamara Å oić peticiju je predala Ministarstvu obrazovanja. 

Ponosni smo i sretni Å¡to je joÅ¡ jedna inicijativa “s terena” doživjela uspjeh, a kolegici Tamari Å oić čestitamo na ustrajnosti i borbenosti nužnoj za postizanje rezultata. 

Ipak, nećemo se predugo odmarati na lovorikama. Ima još mnogo stvari u hrvatskom obrazovnom sustavu koje treba popraviti, a mi se i dalje vodimo za onom “Tko, ako ne mi? Kad, ako ne sad?”.