Ribičke priče

Nakon Å¡to se kaplar naÅ¡ao na udaru, javio se i narednik. Vilim Ribić zaključio je da je njegovim ribarskim poduhvatima, koji mu održavaju visoki životni standard, zasmetala akcija druÅ¡tvenih mreža, a najviÅ¡e mreže Nastavnici organizirano, da se Å¡trajk, za razliku od svih dosadaÅ¡njih, provede kako treba. Naime, za Vilima Ribića sindikalno djelovanje uvijek je bio samo način da se ubaci u visoku politiku kako bi se povremeno mogao kucnuti s ponekim premijerom i, na tim neformalnim druženjima dobiti poneku uslugicu  te postati punopravni član hrvatske La Piovre. Malo je antologijskih fotografija moderne hrvatske povijesti, ali jedna od njih je svakako slavlje prilikom potpisivanja pogodbe s Ivom Sanaderom i zajedničko ispijanje Å¡ampanjca, kao pečat na dogovor o povećanju plaća prosvjetarima – sedam godina kasnije. Nemamo informacije je li mu Sanader neÅ¡to stavio u Å¡ampanjac ili u džep, ali sindikalno-državno suglasje, a na Å¡tetu članstva, je tada mnogima upalila lampicu i od tada Ribić ima reputaciju Sanaderove krtice.

Da pojasnimo: veliki uspjesi Vilima Ribića su to Å¡to je 2006. dogovorio da će se plaće prosvjetara povećati 2012. godine, a 2009. dogovorio da će se povećanje dogoditi (ili, točnije, odgoditi do) 2016. godine. 

Pošto smo trenutno u 2019. godini, slobodno se malo osvrnite oko sebe i posvjedočite velikim uspjesima Vilima Ribića.

Tako da smo sada, kako izgleda, dobro proÅ¡li jer će se za posljednjih dva posto morati čekati “samo godinu dana”.

Njegovi članovi su očito zadovoljni, a, ako nisu, bilo bi vrijeme da to napokon riješe interno.

Kvaka je u tome da su 2006. i 2009. godine sindikati štrajkove započeli, vodili i završili samostalno. Ove godine, međutim, u ples s vladajućima upleli su mu se nekakvi destruktivni marginalci. Normalno da mu je malo poskočio živac.

I tako je ovaj “sindikalac” koji je sam sebi svrha, a čijom je zaslugom u ruke vladajućima prodano viÅ¡e Å¡trajkova nego Å¡to ih se članstvo sjeća, ljubazno odlučio besplatno reklamirati mrežu Nastavnici organizirano na konferenciji za novinare povodom prestanka Å¡trajka i potpisivanja sporazuma te nas je tom prilikom nazvao “primitivnom ruljom s Facebooka” koja “Å¡iri mržnju”, izrazivÅ¡i zaprepaÅ¡tenje činjenicom da “i takvi rade u Å¡kolama”.

Od koga je, dobro je. Ove epitete arhiviramo zajedno s onima bivÅ¡eg ministra Jovanovića koji nas je imenovao “destruktivnim marginalcima”. ÄŒekamo sljedećeg bivÅ¡eg.

Jasna je Ribićeva frustracija. Prvi put nakon trideset godina djelovanja uspjeli smo prokazati hermetični i manipulativni način djelovanja njegovih sindikata: bojeći se manipulacije i lažiranja, osobito nakon Ribićevih medijskih istupa u kojima je spominjao “tihu manjinu” koja bi mogla glasati drugačije od očekivanog, samostalno smo prikupili informacije o rezultatima sindikalnog referenduma održanog 29. 11. Nakon toga, Ribićevi sindikati bili su prisiljeni otvoriti karte, potvrdili naše sumnje i sljedeću odluku donijeli bez konzultacije s članstvom.

ÄŒini nam se da su i stotine zbornica diljem Hrvatske patile od istog straha. Naime, prije nekoliko godina, kad je sveopća atmosfera bila za nastavak Å¡trajka, referendum koji su proveli SHU i NSZSÅ H odjednom je, na iznenaÄ‘enje svih, proizveo suprotan rezultat. Potpuno neplanski i spontano, u petak ujutro počele su se pojavljivati fotografije cijelih kolektiva s istaknutim velikim “NE!”

U toku dana čak je i Ribićev potrčko Branimir Mihalinec pokuÅ¡ao izravno zabraniti “slanje rezultata druÅ¡tvenim mrežama” pod krinkom nekakve “sindikalne tajne”, ali bilo je kasno. Mi smo objavili prve brojke i mediji su uskočili u vlak.

Zato je normalno da se Ribić ljuti na nas. Nakon 30 godina monopola, baškarenja u sustavu koji je stvorio i nemogućnosti ikakve kontrole, pojavio se netko tko mu je, bez pretjerivanja, pomrsio planove. Ovaj štrajk nije trebao trajati koliko je trajao, pogodba je trebala biti sklopljena puno prije, a prioriteti su bili jasni kad je Ribić, usred štrajka i poziva na jedinstvo, napao Preporod i Željka Stipića optuživši ih da “šuruju s Vladom”. Također je poprilično smiješno i vrlo pogodna meta za posprdne komentare mnoštvo tvrdnji da je “Preporod sumnjiv i podmukao jer je organizirao i drugi referendum”. Jer je, očito, podmukao onaj tko organizira referendum, a ne onaj tko ga blokira jer zna da ne bi doveo do rezultata koji njemu odgovara.

I, da, nekako je ispalo da je većinu vremena mreža Nastavnici organizirano gledala u istom smjeru kao sindikat Preporod. I nema ti nikakvog “izdanka” ili koalicije. Jednostavno, u ovom trenutku, čak i ako “Preporod” nije savrÅ¡en (Å¡to definitivno nije, najčešće ga se u naÅ¡im krugovima naziva “najmanje loÅ¡im”, zato povremeno spontano izniknu povremene ideje o nekom novom, boljem sindikatu), kad ga se usporedi s Ribićevim ribicama, zaista nije teÅ¡ko donijeti odluku koga podržati. 

No, Nastavnici organizirano nisu ničiji izdanak. Ako niÅ¡ta drugo, nastali smo baÅ¡ zato jer niti jednom postojećom grupacijom nismo bili zadovoljni, a tako ćemo i nastaviti.