Krepala krava!

Piše: Tamara Šoić

Svatko tko je ikad, nabrzaka želio zgrnuti hrpu novca ili steći ugled u društvu , trebao je samo kupiti diplomu nekog filozofskog, učiteljskog ili bilo kojeg drugog fakulteta koji školuje nastavnički kadar i preko noći postati bogat i ugledan.

Naime, nastavnički je posao toliko jednostavan i lagan pa nije čudno što je ministrica najprije posumnjala na nas.
Tko ne bi?

Nije rijedak slučaj da se među nama skriva kakav lažni profesor latinskog jezika koji je kupio diplomu u nekom mračnom zakutku grada, tiskanu na jeftinom A4 papiru.
Taj je vražičak nabubao par onih latinskih deklinacija imenica napamet, na Google prevoditelju saznao što znači Errare humanum est ili Dum spiro spero – pa hop u razred!

A koliko je tu tek lažnih germanista koji su odrastali uz susjeda ili rođaka bauštelca koji je dolazio o državnim ili vjerskim blagdanima kući pa demonstrirao djeci iz susjedstva svoje poznavanje njemačkoga jezika, ne znajući da se među tom djecom krije budući falsifikator koji će jednoga dana, debelo naplatiti i unovčiti taj njegov kratkotrajni dolazak u domovinu.

Lažni matematičari, fizičari, kemičari i biolozi – česta su pojava u nastavničkim redovima, kako i ne bi bili.
Barem su ti predmeti poznati kao laki i jednostavni, a kako je danas kalkulator sastavni dio svakog smarthphonea, svatko može biti sve navedeno pa nema lakšeg od kupovine tih diploma.
Ako uz to kupiš i diplomu iz informatike – dobiješ popust.

Nastavnici hrvatskoga mogu biti jednostavno svi.
Dovoljno je natucati materinski jezik, znati pravilno napisati negaciju s glagolom i nikad nitko neće shvatiti da si infiltrirani uljez.
To su obično najjeftinije diplome, a u pojedinim se dijelovima Hecegovine dijele besplatno, po rođenju i jedan su od najpoželjnijih darova za krstitke ili krizmu.

U vremenu Wikipedije, kupovati diplomu iz povijesti i geografije – naprosto je bacanje novca. Utipkaš Francusku revoluciju ili glavni grad Uzbekistana, sastaviš PP prezentaciju i vrata razreda su širom otvorena.

I tako unedogled.
Dovoljno je znati pjevati, slikati, napraviti kolut naprijed ili nazad – diplomu možeš birati.

Tako da je sasvim logično, očekivano i predvidivo što je ministrica odabrala upravo nastavničku struku kao ogledni primjer dugoočekivane akcije “kako uloviti lažnjaka”.
Netko treba probiti led.
I uvijek treba krenuti od najslabije karike.
A nastavnici su lako zastrašiva bića, predat će se i prije negoli neki mrki, tek imenovani činovnik, zadužen za provjeravanje njihovih stvarnih kompetencija, pokuca na vrata škole.

A tada je gotovo s bogaćenjem.

Krepala krava.

Gotovo je s ugledom u društvu.

Svi oni susjedi, rođaci, ukratko, svi koji su dosad s neskrivenom zavišću gledali tog lažnog nastavnika kako s hrpom papira odlazi od kuće, a vraća se s još većom hrpom – moći će napokon mirno spavati.

Najveća će nepravda hrvatskoga društva, jednom za svagda biti ispravljena, a vječni i dežurni krivci – uhvaćeni s prstima u pekmezu.

Nakon nastavnika, naprosto ne treba pregledavati ostale diplome.

“Češljanje” ostalih diploma u javnom i državnom sektoru, stranačkih uglednika, saborskih zastupnika, družbe iz HNS-a i ostatka društvene kreme – nije potrebno.
Tko bi normalan u njihovu čast posumnjao?

Jer svi koji su ikad poželjeli lažnu diplomu, odavno su to učinili nabavivši onu nastavničku.
Jednostavno zato jer niti jedno zanimanje ne nosi toliko povlastica kao naše pa bi bilo čudno očekivati da netko kupuje neke manje isplative i unosne diplome, tražeći kruha povrh pogače.

Hrvatska napokon može odahnuti!