piše: Tamara Šoić
Sve se ovih dana vrti oko nogometa. Analiziraju se uspjesi naše reprezentacije, slave se ili kritiziraju svi oni sporedni glumci željni komadića slave i ništa više nije isto kao prije mjesec dana.
Počeli su godišnji odmori i ovoga se puta školska godina zaista približava svome kraju. Tek nam poneka izjava «onih odozgo» ne dopušta da se potpuno opustimo i uživamo u netom isplaćenom regresu i zasluženom odmoru.
Kako je jako popularno u ovom povijesnom trenutku baš sve uspoređivati s uspjesima naših nogometaša i izbornika Dalića, tako je i pomoćnica ministrice, Lidija Kralj, osmislila zgodnu usporedbu.
Naime, zaželjela je promjenu klime u školama, promjenu stavova javnosti, roditelja i učenika, sve to usporedivši s klimom koja je zavladala zemljom nakon časno osvojenoga 2. mjesta.
I tko bi joj mogao zamjeriti? Nitko to ne želi više od nas nastavnika!
Ali, želje su jedno, mogućnosti i stvarnost nešto sasvim drugo.
S napetošću smo pratili malu dramu na relaciji Dalić-Kalinić koja se odvijala daleko od naših očiju. Ipak, ono bitno, doprlo je do javnosti.
Naime, jedan kvalitetan, ali samoljubiv i bahat nogometaš, sada već svima znan kao Nikola Kalinić, odbio je poslušnost izborniku Daliću. Nikad nećemo saznati što bi se dogodilo da je Dalić podvio rep, pognuo glavu i pustio Kalinića raditi tuđi posao.
Možda bi bili svjetski prvaci?
Možda i ne bi. Nebitno.
Poruka je poslana.
Možda na prvi pogled gruba, ali istog je trena doprla do nogometaša, stručnog stožera, a onda i do javnosti.
Prekršaj mora podleći sankcijama!
Da bi kolektiv kvalitetno funkcionirao, svaki pojedinac mora dati određen doprinos!
Nerad, neposluh i bezobrazluk nisu dobrodošli u niti jednu momčad, bila to nogometna momčad koja nas je dovela do samog vrha ili momčad 5. razreda osnovne škole.
Vrlo jednostavno.
Da se izbornik Dalić nekim slučajem zatekao na mjestu nastavnika Glazbene kulture i da u razredu ima malog Nikolu, učenika koji čupa listove kajdanke, pravi avione i njima gađa malog Luku iz 3. klupe dok istovremeno pod stolom urezuje u ispucalo drvo školske klupe sliku svoje buduće tetovaže – izbornik Dalić ne bi mogao ništa.
Odnosno, mogao bi mu izreći opomenu razrednika pa pričekati koji tjedan do nove Nikoline nepodopštine ( Nikola bi se u međuvremenu razbahatio jer vidi da Dalić ne može ništa osim ispunjavati nekakve obrasce i njima mahati zrakom). Nakon ponovljenog ili novog prekršaja, Daliću ostaje mogućnost ukora, zatim opet malo čekanja pa opomena pred isključenje… i hop!
Eto ti kraja svjetskog prvenstva, pardon, nastavne godine.
Da se izbornik Dalić nekim slučajem zatekao na mjestu nastavnika Glazbene kulture, za izricanje odgojnih mjera trebala bi mu i suglasnost roditelja maloga Nikole, a ta se procedura često zna rastezati unedogled pa dok se papirologija kompletira – pošla baba s kolačima.
Da se izbornik Dalić nekim slučajem zatekao na mjestu nastavnika Glazbene kulture, ukratko, ne bi mogao ništa.
Mogao bi samo zdvojno promatrati kako se pojavljuju neki novi Kalinići, kako je listova kajdanke sve više, a reda sve manje – dok se čitav razred ne bi pretvorio u skupinu koja nikada neće snositi posljedice za svoje ponašanje, ali koja istovremeno, nikada neće postići nikakve bitne rezultate.
Da se izbornik Dalić nekim slučajem zatekao na mjestu nastavnika Glazbene kulture ili bilo kojeg drugog predmeta, nikada ne bi došao do pobjede. Ne zato jer nema dovoljno znanja i vještina, ne zato jer njegovi učenici ne surađuju dovoljno već zato jer u ozračju koje pogoduje malim Kalinićima, nitko pa ni 10 Dalića odjednom, ne može postići puno.
Pa kad sljedeći put pomoćnica ministrice zaželi drukčiju klimu u školama, neka ideje i nadahnuće potraži u liku našeg izbornika i neka ga pokuša vizualizirati u nekom razredu. I odmah će joj sve biti jasnije.
Neka Ministarstvo iskoristi ovo vrijeme usporedbi i posegne za oprobanim receptom. Jer bez dalićevskih pedagoških metoda nema ni kolektivnog uspjeha, a bez uspjeha, ništa od atmosfere.
Niti jedan rezultat ne dolazi bez reda i rada. Upravo smo svjedočili jednom takvom uspjehu. Dajte nam autonomiju kakvu ima Dalić – dobit ćete uspjeh kakav ima Dalić!
I koliko god u našem poslu prepisivanje bilo nepopularno i zabranjeno, ovoga puta ne moramo učiniti ništa.
Samo prepisati!