(Slobodna Dalmacija) Možete li zamisliti razred prvašića koji mogu birati prostor i način na koji će učiti, sjedeći na kauču, u klupi ili na podu? Razrede opremljene namještajem koje nismo navikli vidjeti, poput taburea, ležaljki, fleksibilne prostore za učenje, zajedničke, ali i privatne odjeljke poput staklenih stijenki i pokretnih zidova, ili učenike s laptopima i tabletima kako na hodnicima dovršavaju zadaće… I da ne čujete nikog da podiže ton kako bi ušutkao djecu i uspostavio disciplinu u razredu.
Nama je to za sada vjerovatno nezamislivo, ali sve to, upravo tako kako ste pročitali, možete vidjeti u Finskoj čije školstvo važi za jedno od najboljih u svijetu.
Koje su zapravo “tajne” uspjeha finskog obrazovanja i što Hrvatska može naučiti od Finske doznajemo od Vanje Fazinić, profesorice engleskog i njemačkog jezika koja se nedavno vratila sa stručnog usavršavanja u sklopu programa Erasmus +, najvećeg programa Europske unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport.
Profesorica Fazinić je za Osnovnu školu don Lovre Katića iz Solina osmislila i prijavila projekt “Inovativni pristupi učenju i poučavanju za školu budućnosti”, na temelju kojega je s još s petero kolega iz svoje škole: Natašom Boticom, Atanasijom Bilić, Markom Mašinom, Ninom Dupor Marović i Jelenom Biskupović, pohađala stručna usavršavanja u različitim zemljama Europske unije.
– Iza naziva ovog projekta krije se želja da na razini škole stvorimo okruženje koje kod učenika potiče kreativnost i samostalno učenje, dok istovremeno podržava učenje i rad s drugima, učinkovit pristup informacijama kroz unaprjeđenje informacijske i digitalne pismenosti te izražavanje uporabom novih tehnologija – pojašnjava nam u uvodu profesorica Fazinić, koja je nakon usavršavanja u Dublinu na temu digitalnih tehnologija, u sklopu istog projekta nastavila usavršavanje u Finskoj i Estoniji.
Promatrajući nastavu u najuspješnijim osnovnim i srednjim školama u Helsinkiju i Tallinu, sudjelujući na predavanjima i radionicama, učeći iz primjera dobre prakse i razmjene iskustava, upoznala se tako veoma dobro s obrazovnim sustavom ovih zemalja.
Možete li zamisliti razred prvašića koji mogu birati prostor i način na koji će učiti, sjedeći na kauču, u klupi ili na podu? Razrede opremljene namještajem koje nismo navikli vidjeti, poput taburea, ležaljki, fleksibilne prostore za učenje, zajedničke, ali i privatne odjeljke poput staklenih stijenki i pokretnih zidova, ili učenike s laptopima i tabletima kako na hodnicima dovršavaju zadaće… I da ne čujete nikog da podiže ton kako bi ušutkao djecu i uspostavio disciplinu u razredu.
Nama je to za sada vjerovatno nezamislivo, ali sve to, upravo tako kako ste pročitali, možete vidjeti u Finskoj čije školstvo važi za jedno od najboljih u svijetu.
Mnogo se govori i piše o uspjesima finskih učenika, odnosno visokim rezultatima koje već godinama postižu iz matematike, čitanja i znanosti na PISA testovima (Programme for International Student Assessment), odnosno programu međunarodnog ispitivanja znanja i vještina petnaestogodišnjih učenika.
Koje su zapravo “tajne” uspjeha finskog obrazovanja i što Hrvatska može naučiti od Finske doznajemo od Vanje Fazinić, profesorice engleskog i njemačkog jezika koja se nedavno vratila sa stručnog usavršavanja u sklopu programa Erasmus +, najvećeg programa Europske unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport.
Profesorica Fazinić je za Osnovnu školu don Lovre Katića iz Solina osmislila i prijavila projekt “Inovativni pristupi učenju i poučavanju za školu budućnosti”, na temelju kojega je s još s petero kolega iz svoje škole: Natašom Boticom, Atanasijom Bilić, Markom Mašinom, Ninom Dupor Marović i Jelenom Biskupović, pohađala stručna usavršavanja u različitim zemljama Europske unije.
– Iza naziva ovog projekta krije se želja da na razini škole stvorimo okruženje koje kod učenika potiče kreativnost i samostalno učenje, dok istovremeno podržava učenje i rad s drugima, učinkovit pristup informacijama kroz unaprjeđenje informacijske i digitalne pismenosti te izražavanje uporabom novih tehnologija – pojašnjava nam u uvodu profesorica Fazinić, koja je nakon usavršavanja u Dublinu na temu digitalnih tehnologija, u sklopu istog projekta nastavila usavršavanje u Finskoj i Estoniji.
Promatrajući nastavu u najuspješnijim osnovnim i srednjim školama u Helsinkiju i Tallinu, sudjelujući na predavanjima i radionicama, učeći iz primjera dobre prakse i razmjene iskustava, upoznala se tako veoma dobro s obrazovnim sustavom ovih zemalja.
Učitelji imaju povjerenje da će učenici dati sve od sebe kako bi savladali neko gradivo, odnosno usvojili potrebna znanja i vještine, ravnatelji imaju povjerenje da će učitelji na najbolji način prenijeti ciljana znanja odnosno pomoći učenicima da razviju određene kompetencije, dok politika ima povjerenja u ravnatelje da će uspješno upravljati školom.
Finska nema ustrojenu prosvjetnu inspekciju te je vanjski nadzor rada nastavnika prebačen na školsko vodstvo i transformiran u neke druge oblike vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa, jer Finci smatraju da je povjerenje bolji način od nadzora i kontrole da nekoga potaknete na uspjeh – naglašava sve odlike profesorica.
Unatoč tome što finski učenici ostvaruju visoke rezultate na PISA testovima, kod učenika se ne stvara pritisak oko vrednovanja i nema završnog testiranja. U nižim razredima je vrednovanje formativno, dok se ocjene uvode tek u 5. razredu. Finci se opiru i standardiziranim testovima, jer smatraju da mjere reproduktivno znanje i sposobnosti zapamćivanja, a ne ono što je bitno, odnosno sposobnost razmišljanja učenika i primjenu znanja.
– Jedna od tajni finskog uspjeha prema riječima stručnjaka za obrazovanje, doktora znanosti Marttija Höllstroma,visoko je motivirani, pomno odabrani nastavni kadar. Minimalna razina obrazovanja da bi mogli predavati na bilo kojoj razini je magisterij iz obrazovanja, a za upisivanje studija, uz ocjene, kriterij je i test motivacije koji svi budući učitelji i nastavnici moraju proći.
Unatoč strogim kriterijima odabira kadra i zahtjevnom obrazovanju, nastavničko zanimanje vrlo je popularno, jer je podučavanje vrlo poštovana i dobro plaćena profesija. Finsko društvo odavno je uvidjelo ulogu koju nastavnici imaju pri poučavanju generacija mladih ljudi u stjecanju znanja i vještina koje će trebati kao građani i radnici pa godinama sustavno gradi ugled obrazovanja i obrazovnog kadra. Tako učitelji i nastavnici s kojima sam imala priliku razgovarati s ponosom naglašavaju svoje akademsko obrazovanje, pedagošku autonomiju, ali i etičku odgovornost – prepričava svoja iskustva profesorica dodajući kako ipak postoje i “mitovi” o finskom obrazovanju, primjerice da su ukinuti nastavni predmeti.
Kako nam govori ovo još uvijek nije provedeno, ali se u razvoju obrazovanja kao temelj uzima holistički pristup u učenju i poučavanju pa se provode promjene u tom pravcu kroz projektnu nastavu u kojoj se učenje i poučavane temelji na temama, a ne na nastavnim predmetima.
Zanima nas – kako to funkcionira u praksi?
– Na primjer, ako je tema zaštita okoliša ili alternativni izvori energije, učitelji različitih predmeta se uključuju u temu i odlučuju na koji će način i kojim metodama u njoj sudjelovati, tako da učenici jedan te isti problem mogu sagledavati s različitih aspekata, a nastavni predmeti se prožimaju i prepliću.
Zanimljivo je da je Finska, jedna od danas najbogatijih zemalja na svijetu, prije stotinjak godina bila pod ruskom vladavinom, a stanovništvo je bilo na rubu gladi. Prvu je reformu školstva provela 1970. Od tada su uslijedile još četiri, a u pripremi je i nova reforma koja će obuhvatiti predškolsko i osnovnoškolsko obrazovanje – kazuje profesorica Fazinić, a kao izvrstan primjer navodi i Estoniju, zemlju koja je prema posljednjim objavljenim rezultatima u 2015. godini (ispitivanje se provodi u trogodišnjim ciklusima) nadmašila Finsku i Švicarsku na PISA testu u matematici i znanosti i koja postiže izvrsne rezultate te ima motivirane učitelje i učenike unatoč problemima u sustavu.
Uz uvođenje tehnologije u škole, Estonija svoj uspjeh pripisuje individualnom pristupu svakom učeniku, odnosno izbornosti predmeta. Postoji zakonski propisan broj sati zajedničke nastave, ali učenici se mogu usavršavati, u skladu sa svojim sposobnostima, u različitim područjima koja odaberu, primjerice u matematici, znanosti, poduzetništvu, jezicima ili umjetnosti – saznajemo od profesorice Fazinić koja je na svojim stručnim usavršavanjima uz finske i estonske, imala priliku posjetiti još i britanske, švicarske i irske škole.
– Iako se njihove prakse i pristupi razlikuju, ono što je svim uspješnim sustavima zajedničko je ulaganje u školstvo i stručni kadar koji se osposobljava kroz cjeloživotno obrazovanje. Naravno da ne možemo jednostavno preslikati neki tuđi model, jer postoje velike razlike u mentalitetu, sistemske, socioekonomske i kulturne razlike, ali možemo preuzeti neke primjere dobre prakse dok gradimo svoj vlastiti pristup. Isto tako ne mislim da se se promjene mogu dogoditi preko noći i da jedna reforma može riješiti sve naše probleme. Pred nama je dug proces i naporan rad, ali mislim da smo i mi u Hrvatskoj shvatili da je obrazovanje ključ svega i svjesno biram biti optimistična. Pesimizam i defetizam neće nas nikamo dovesti. Upravo nevjerojatna transformacija Estonije, koja je od uništene socijalističke države s inflacijom od 1000 posto postala najbrža rastuća ekonomija Europske unije s jednim od najboljih obrazovnih sustava, pokazuje kako je sve moguće kada postoji volja i znanje – zaključuje naravno u optimističnom tonu profesorica Fazinić.