Naslov na prvu loptu ima možda čak i pomalo simpatičan prizvuk, no ako znamo da je Blaženka zapravo ona Blaženka koja trenutno obnaša dužnost ministrice obrazovanja, stvar postaje daleko od simpatične, pogotovo nama u obrazovanju, koji u toj istoj zemlji čudesa ne živimo i ne dijelimo entuzijazam dotične. Jer dok ona (ili njen PR tim) veselo štanca objave na Facebooku (koje, iz nekog ludog razloga uvijek završavaju sa „Podijeli s prijateljima“ – kao da imamo prijatelja kojih se želimo riješiti!), mi, obični šljakeri na terenu, suočavamo se s brojnim nepoznanicama i poteškoćama.
Recimo, upisi u srednje škole. Jučer su započele prijave, koje traju do 10. srpnja. I eto nam Blaža, nasmiješena, veselo poručuje kako sve funkcionira savršeno, sustav je besprijekoran, a strukovno obrazovanje je budućnost. Istovremeno, mogu osobno posvjedočiti da je sustav jučer bio daleko od besprijekornog, bio je spor i na mahove se rušio. Osim toga, nikada, otkad su uvedeni e-upisi, nije to bilo toliko šlampavo kao ove godine. Evo, zadnja obavijest na korisničkom sučelju za upisna povjerenstva srednjih škola je od 18. 6. i vrišti „Molimo srednje škole koje nisu do sada ovjerile točnost, da to naprave što je prije moguće.” A natječaj za upis škola je morala objaviti najkasnije do 20. 6. Obavijesti su općenito bile zakašnjele ili nikakve, a upute nejasne.
No, tko bi zamjerio ministrici kad se priprema za Školu za život i obveznu informatiku i podsjeća nas kako je pred njom dugo, radno ljeto? Srećom mi u prosvjeti imamo tri mjeseca praznika, svjedodžbe se printaju same, državna matura se provodi sama, dopunski rad i popravni ispiti se također provode sami. Kad smo već kod dopunskog rada, ekipa na Sveticama je mogla jednostavno reći – nema ocjene nedovoljan, one se više ne smiju zaključivati! Jer dopunski rad u ovakvom obliku jest drastično smanjio broj zaključenih nedovoljnih ocjena (a to je i bio cilj ekipe iz MZO, ipak smo mi zemlja znanja), a i onaj mali broj učitelja i nastavnika koji ga provodi zapravo je kažnjen, a učenici – neradnici nagrađeni besplatnim podukama.
Draga ministrice, smatrate li da je sustav besprijekoran kada roditelji bjesomučno zovu razrednike, školu i ravnatelje da im svijetli više crvenih polja na sučelju upisi.hr nego li ima semafora u zemlji? Što biste Vi, recimo, napravili da Vas roditelji zovu i pišu poruke do 22:00 navečer jer djeci nisu vidljive sve ocjene, dodatni bodovi s natjecanja itd. Vjerujem, dakako, da biste svakog ponaosob pokušali smiriti, makar vam već bilo i zlo od ponavljanja istih riječi „nije do nas, sustav se ruši“.
Učenici i roditelji su u strahu, a tko ne bi bio kad mu na upisu stoji da nije završio osnovnu školu, a gle čuda, iz škole ga u isto vrijeme uvjeravaju da su svi podaci u e-Matici točno uneseni (naravno, negdje usred noći jer e-Matica ne radi po danu, odlučila je da se više isplati noćni rad u Hrvatskoj kad za onaj dnevni samo sretnici dobiju plaću). Najbolje da zovemo helpdesk u Carnetu, oni sve riješe. Ili je to možda da sve riješe kad zapravo uspijete nekog dobiti na telefon?!? Srećom se ne naplaćuje čekanje do javljanja slobodnog agenta, jer bi malo tko bio toliko kreditno sposoban. Onda ipak bolje poslati mail Carnetu i opisati problem, dati sve podatke, a oni Vam odgovore dan kasnije „Zaprimili smo upit i pokušat ćemo ga riješiti pa ćemo Vam se javiti“. Vrlo utješno za dijete koje do 2. srpnja treba imati unesene sve podatke kako bi moglo pristupiti dodatnim provjerama za određene programe, a sad zbog sustava ne može ni prijaviti da želi upisati dotičnu školu. Njima, ministrice, nasmiješeno poručite kako je sustav besprijekoran, a mi ćemo rado preusmjeriti pozive na Vaš broj.
No, nema brige, za par godina kad budemo imali više programera nego Silicijska dolina, sve će to riješiti ovi isti osmaši koji sad grizu nokte od brige. Jer, čemu briga kad idemo sa Školom za život na jesen, bolje da se djeca odmah pripreme na život u Hrvatskoj gdje sve lijepo izgleda, ali loše funkcionira.