(Jutarnji list) Jedan od ciljeva takve mjere, pojašnjava pomoćnik ministra obrazovanja Momir Karin, jest osigurati učenicima mogućnost duljeg boravka u školi, što na ruku ide i zaposlenim roditeljima. Nova organizacija rada u školama osigurala bi se, kaže Karin, izmjenama Zakona o osnovnom i srednjem školstvu. Njihovo donošenje planirano je do lipnja, s primjenom od 1. rujna.
Sindikati podržavaju uvođenje obveznog 6-satnog ostanka u školi te ne bi zahtijevali korekciju plaća
Kada je riječ o poslijepodnevnoj smjeni, imali bi radnu obvezu od 14 do 20 sati.
Jedan od ciljeva takve mjere, pojašnjava pomoćnik ministra obrazovanja Momir Karin, jest osigurati učenicima mogućnost duljeg boravka u školi, što na ruku ide i zaposlenim roditeljima. Nova organizacija rada u školama osigurala bi se, kaže Karin, izmjenama Zakona o osnovnom i srednjem školstvu. Njihovo donošenje planirano je do lipnja, s primjenom od 1. rujna.
– Promjenom organizacije radnog vremena poslala bi se javnosti poruka da nastavnici nisu neradnici – komentirao je Karin, uz dodatak da je za takvu promjenu nužno usuglasiti se sa sindikatima. U promjene bi od iduće školske godine ušle škole u kojima postoje organizacijski uvjeti. Karin to naziva reformom organizacije rada škola, koja bi ciljala na to da nastavnici budu više na raspolaganju učenicima.- Ne mislim da je nemoguće dobiti podršku od sindikata za bilo koje kvalitetno rješenje. Svi mi koji vodimo sindikate smo i roditelji i učitelji. Ne možemo se ponašati kao da smo izvan toga. Zato problem s organizacijom rada škola nitko razuman ne može zanijekati. Mislim da bi većina učitelja bila spremna za drukčiju organizaciju nastave, kaže Željko Stipić, predsjednik Školskog sindikata Preporod.
Prema njemu, promjenu bi trebalo uvesti kroz eksperimentalnu primjenu obveze 6-satnog rada u školi, prvenstveno u školama s jednosmjenskom nastavom.
– Jednosmjenske škole imaju daleko bolje uvjete od višesmjenskih škola, a budemo li čekali da nam zadnja škola prijeđe u jednosmjensku nastavu, nikada nećemo mijenjati organizaciju rada. A ona, jednako kao i nastavni programi, nisu mijenjani godinama, priznaje Stipić, dodajući da bi učitelji bili sretni da svoj posao (poput zadaća) ne moraju odnositi kući nego da ih obavljaju u školskim kabinetima. Problem vidi u tomu što kabineta u mnogim školama jednostavno – nema.
– Kako se radi o vrlo osjetljivom pitanju, njega nikako ne treba rješavati bez dogovorima s onima koji predstavljaju radnike. Dogovor mora biti pretpostavka bilo kakvog eksperimenta, upozorava Stipić.
Učitelji danas imaju osmosatno radno vrijeme – podsjeća – i samo je pitanje koliko odrade kod kuće (priprema za nastavu i slični poslovi), koliko na nastavi.
Zimski praznici
Promjena kojom bi dobili obvezu 6-satnog ostanka u školi ne bi pritom zahtijevala korekcije plaća.
– Tu nema zahtjeva za većim plaćama. Time bismo neizravno priznali da ne radimo osam sati. Mi sigurno radimo osam sati, samo je pitanje gdje i koju vrstu rada obavljamo – tvrdi Stipić. Po njemu, bilo bi loše kada bismo insistirali da sve učitelje držimo po šest sati u školi, a da pritom nemaju uvjete za rad, kabinete ili drugi prostor. Stipića smeta što se prilikom svakog prijedloga promjena školama pristupa jednoobrazno, a uvjeti u njima su takvi da jedne pripadaju 19. a druge 21. stoljeću.
Šef Preporoda priznaje i da postoji rastući problem zbrinjavanja djece zaposlenih roditelja tijekom praznika, a prijedlog o otvaranju škola u to vrijeme za učenike također prihvaća, budući da su zimski praznici za učitelje radni dani, samo nenastavni.
– To je ozbiljan problem i pred njim ne treba zatvarati oči. Rješenju problema trebaju prethoditi dvije stvari: reguliranje te vrste posla kroz školsko zakonodavstvo i dogovor sa sindikatima oko tretmana ove vrste dodatnog rada, kaže Stipić. Dodatno plaćanje učitelja za te poslove jedna je od mogućnosti, a druga – preraspodjela poslova.