(Slobodna Dalmacija) Potpuno otuđenje! To su masovna nedolaženja. Shvatili su e-dnevnik kao dobar izgovor da više ne moraju dolaziti u školu. Radim u prosvjeti 20 godina i prvi put ove godine došla sam u konflikt s roditeljima. Zamislite, neki od njih u školi su se na informacijama pojavili prvi put u ovoj školskoj godini tek prije dva tjedna. Čak su i pozive da dođu u školu proglasili uznemiravanjem. Kažu, zašto bi dolazili, ionako od doma sve vide. A to čak nisu problematične obitelji!
Priča to Tamara Šoić, profesorica hrvatskog jezika i razrednica u riječkoj Tehničkoj školi za strojarstvo i brodogradnju, koja se, poput mnogih njezinih kolega, našla u situaciji da osjeti najgoru stranu jedne inače dobre i korisne ideje. Informatizacija škola i uvođenje e-dnevnika donijelo je mnogo dobra u osuvremenjivanju nastave, ali i omogućilo roditeljima brze i precizne uvide u školska postignuća njihove djece doslovno iz dnevnog boravka.
Ocjene, bilješke nastavnika, izostanci, raspored lektira ili pisanih zadaća, sve to iz e-dnevnika, uz korištenje interneta i šifri koje dobivaju djeca, roditelji mogu u kratkom vremenu vidjeti na svojim laptopima i mobitelima.
U vremenu kada najavljujemo velike projekte digitalizacije škola, uvođenja tehnologija koje će djecu smjestiti u svijet 21. stoljeća, sve više nastavnika ukazuje na minuse koje takvo osuvremenjivanje donosi.
E-dnevnici uvedeni su 2011./2012. godine, a do danas su stigli u gotovo 550 osnovnih i srednjih škola.
Oduševljenje učitelja u nekim je školama, iako su svi složni da ovaj sustav ima brojne prednosti, donekle splasnulo kada su vidjeli da je moderna tehnologija polagano počela kidati izravne veze roditelja sa školom.
Preopterećenost, nešto duže radno vrijeme, brojne obveze ili jednostavno zaključak da ionako sve vidiš iz vlastitog doma, poslužili su kao dobar izgovor za “izmotavanje” roditelja od odlazaka na informacije. Tamara Šoić kaže kako to osobito primjećuju razrednici, pa ni ona prethodne školske godine, kada su e-dnevnici stigli u njezinu školu i kada je bila samo predmetni nastavnik, nije na to mnogo obraćala pozornost.
Ono što ju je zaprepastilo jest da danas ne postoji nacionalni propis (osim ako to same škole ne reguliraju pravilnicima ili statutima) koliko su roditelji često obvezni dolaziti u školu. Naime, Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi propisuje samo da je razrednik dužan tijekom nastavne godine održati najmanje tri roditeljska sastanka te jednom tjedno informativni individualni razgovor za roditelje.
Međutim, nigdje konkretno ne navodi roditeljske obveze, nego samo neodređeno da su dužni “redovito“ dolaziti na roditeljske sastanke i satove informacija.
– E-dnevnici su izvrsni, međutim, kada je riječ o dolasku roditelja, nešto se mora mijenjati, ako treba i zakonski. Primjećujem i da se strašno pogoršao uspjeh učenika. Dolazak roditelja izravno u školu ipak može poslužiti kao nekakav korektiv – poziva profesorica Šoić.
– Na roditeljske još nekako dolaze, ali na informacije mnogo manje. Lagana otuđenost je ono što primjećujemo, premda bi dolazak na informacije trebao ostati poveznicom roditelja i škole – slaže seLjiljanka Kordić, profesorica tjelesne kulture i razrednica drugog razreda u zagrebačkoj Osmoj gimnaziji “Tituša Brezovačkog”. I ona pozdravlja ideju e-dnevnika, međutim, naglašava, roditelji bi morali naći više vremena za svoje dijete.
“Ono što individualno možete raspraviti s razrednikom, sigurno ne možete u grupi na roditeljskom sastanku. Taj kontakt oči u oči moramo zadržati“, poziva ova profesorica.
– E-dnevnik je odgojnoj, ali dijelom i obrazovnoj komponenti u školama odmogao. Umjesto da se poboljšala komunikacija s roditeljima, pogoršala se – nema dvojbi za Željka Stipića, predsjednika školskog sindikata Preporod i profesora hrvatskog jezika koji također koristi e-dnevnik u nastavi.
Stipić za sebe kaže da je “e-fob“, iako ne niječe da e-dnevnici imaju korisnih strana. “Prezaposlenost roditelja ne bi smjela biti izlika da ne dođu u školu. Ništa ne može zamijeniti živu komunikaciju. Nisu samo ocjene pokazatelj učenikovih postignuća“, poručuje Stipić.
U Žrnovnici nema problema
Samo riječi hvale i potpuno drukčija iskustva s e-dnevnicima navodi ravnateljica Osnovne škole “Žrnovnica“ iz Žrnovnice Matija Šitum. Teče druga školska godina korištenja e-dnevnika u toj školi, a od ove godine u svim razredima, čak i u dvije područne škole, i to bez bitnijih promjena u navikama roditelja.
– Postoje roditelji koji vode brigu o djeci i oni koji ne vode, bez obzira na to ima li škola e-dnevnik ili ne – smatra ravnateljica Šitum.