Identificirati, locirati, transferirati i… emigrirati

Ovo nije izmišljeno. Kolegica kojoj vjerujemo je dobila pismo od prijateljice-učiteljice koja je nedavno odselila u Njemačku i radi u školi. U pismu opisuje uvjete u kojima radi te neodgovorni sustav koji nimalo ne kontrolira što se u njemu događa te koji očito stimulira nerad i uhljebništvo zbog čega će, nesumnjivo, Njemačka propasti već tokom ovog desetljeća.

Da, malo smo sarkastični. Oprostit ćete nam kad pročitate.

Pismo, uz dozvolu, objavljujemo u cijelosti.

Haj Ana,

Ja uživam, radim od 1. prosinca u državnoj školi, u razredu s izbjeglicama, cca 15-16 godina, iz Makedonije i Kosova, nešto i Španjolske…

Imam petero učenika u razredu, vlastitu učionicu, kopirku, plastifikator, papira koliko te volja, u boji i bijelih, učenici nemaju zadaće jer imaju svaki dan 5 sati njemački intenzivno.. uživam, odmah vidiš rezultate rada jer uče u školi..

Inače, nema udžbenika, već radni listići, milijun materijala skupljaju u mapu, uglavnom sjedimo na kauču ili igramo društvene igrice tipa tabu (pictionary) gdje samo pričamo njemački.. Djeca sretna, ja zadovoljna, radim od 9-13. mrak!

I jos nesto, nema priprema nema dnevnika i imenika. Samo upišeš u jedan obrazac temu i potpis, event, koga nema na satu..

MRAK!!!

Djeca imaju svaka dva sata pauzu od 20 minuta VANI NA ZRAKU, obavezno!!!! Ako je kiša onda smiju biti na hodniku… Tjeraju ih van jer onda bolje uče. Imaju svoje male urede, recimo to, dakle stol s podignutim dijelom gdje bilježe magnetima zadatke ili imaju svoj kutak.. divno.. broj učenika kod mene petiri, inace cca 14.

Eto to sam željela i dobila, sjednice se odrazvaju eventualno između pauza po 20 min, i to ako treba. Ukoliko je duže, onda taj dan nema nastave i kao pedagoški dan. Praznici su svakih mjesec i pol po 2 tjedna…

JA HAPPY

pusa iz Njemačke