Predmetno područje: povijest
Tijekom proteklih desetak dana puno sam vremena proveo na portalu Tesla listajući digitalne materijale za nastavu povijesti. Uz petnaestak stranica bilješki i stotinjak snimaka ekrana teško je suvislo sažeti impresije. Prošle sam se godine ljutio na postavljene kriterije odabira stručnjaka te sam s nestrpljenjem čekao rezultate projekta. Priželjkivao sam zanimljive, inovativne i nadasve korisne materijale koji bi povijest uveli u digitalnu nastavu. I sam sam od samog početka rada u školi 2005. godine vrlo zainteresiran za kombiniranje ICT-a i povijesti. Trenutno sam član stručnog tima za razvoj digitalnih alata za nastavu povijesti pri EuroClio-u u projektu “Innovating History Education for All”. U podužem članku objavljenom na Hrvatskom povijesnom portalu sam korak po korak (klik po klik) pojasnio cijeli projekt, analizirao digitalne sadržaje, dao osobni osvrt, komentare autora materijala, te nekoliko komentara učenika koji su ih isprobali. Ukoliko nemate volje ili vremena pročitati cijeli članak – dobar dio projekta ICT Curricula je što je to prvi pokušaj, a loša je izvedba uz značajan financijski trošak.
Izdvojeno: završni osobni komentar
Što reći nakon svega? ICT Curricula je veliki projekt na koji je utrošen značajan novac. Rezultati nisu nimalo impresivni i u biti izgledaju kao nedovršena priča. Poluproizvod. Vrlo se dobro mogu staviti u kožu autora, koji su vrlo motivirano krenuli u projekt. Autorski dio projekta se na kraju sveo na tri mjeseca (ljeto 2014.) i na unaprijed pripremljeno sučelje u koje su morali ugurati svoje ideje. Obzirom da su odabrani na natječaju od njih se očekivao profesionalan odnos u pionirskom projektu prilagodbe nastave povijesti za neku digitalnu budućnost. Premda u sadržajima ima interesantnih tema koje na zanimljiv način pokušavaju približiti povijesne sadržaje uzrastu osnovne škole to je izvedeno znatno lošije od očekivanog. Ukoliko sadašnje generacije nazivamo “digitalnim urođenicima” teško mogu zamisliti da ti isti urođenici mogu iz ovih materijala izvući neku obrazovnu korist. Čini se da se u projektu ICT Curricula previše ostalo vjerno formatu udžbenika i računalnih prezentacija na koje smo se već navikli. Učenici su u 75% sadržaja i dalje samo vrlo pasivni konzumenti.
Pogledajte recimo sljedeći ekran:
Učenik ovdje vidi samo tekstualne podatke, a moglo se na primjer dodati: melodija Marseljeze (uz potencijalnu analizu teksta koji je svjedok revolucionarnog vremena), video prikaz Pariza, nekoliko rečenica na francuskom jeziku, usporedbu površine Francuske i Hrvatske, itd.
Veza povijesti i geografije je konstantna i sastavni dio zadatka nastavnika povijesti je da uz kronologiju i kauzalnost pojasni i prostor. Geografske karte korištene u digitalnim materijalima su preuzete iz postojećih udžbenika ili internetskih izvora. Uvijek su vrlo male tj. prekrivaju oko 1/3 vidljivog ekrana. Učenička interakcija s kartama je u najvećem broju slučajeva klikanje za označavanje određene lokacije. Do točnog odgovora se može doći slučajnim odabirom i uzastopnim klikanjem po karti. Izuzetno slaba korist od takvih materijala gdje se recimo moglo animirano prikazati kretanje kroz prostor ili recimo promjene granica. Doduše gledajući sastav autorskog tima geografija je zastupljena samo s jednim autorom.
Većina gore navedenih propusta je vjerojatno na dušu onima koji su izradili samo sučelje. No, autori su ipak morali detaljnije provjeriti ispravnost svih sadržaja koji su objavljeni.
Uvjeren sam da su bolje rješenje manji specifičniji materijali tj. da se umjesto 17 velikih nastavnih jedinica izradilo npr. 50 modula koji se mogu koristiti na različite načine. Odvojiti vježbanje od osnovnog teksta, tekstove podijeliti na više opcionalnih dijelova itd. Dati maksimalnu slobodu nastavnicima oko oblikovanja njihovih sati. Kod oblikovanja se moglo voditi o još ponekim detaljima poput mogućnosti pisanja plana ploče, slanja ili dijeljena ekrana na e-mail učenika, mogućnost ispisa za daljnje korištenje u nastavi ili stvaranje učeničkih mapa, itd.
Od ukupno 44 digitalnih sadržaja izrađenih u sklopu ICT Curricule za povijest samo su 3 posvećena nacionalnoj povijesti.
Razvojna ekipa je morala koristiti mogućnosti koje su ugrađene u sam Moodle na kojem su sadržaji postavljeni. Posebno kod izrade kvizova ili igara. Umjesto da se linka na CARNetov školski forum puno se bolje mogu iskoristiti forumske opcije na Moodlu. Recimo kada učenici moraju nešto komentirati može se koristiti opcija da vide ostale komentare tek nakon što objave svoj. Nastavnik takve komentare može vrednovati. To će mu biti puno teže kada se više učenika i razreda potencijalno uključi u raspravu. Možda je zgodno vidjeti što pišu učenici iz drugih krajeva Hrvatske, ali uključivanjem samo recimo 10 razreda ta forumska tema može biti zagušena i sa po 300 i više poruka samo na taj broj razreda. Razlog za linkanje na forum skole.hr vidim samo u pokušaju oživljavanja tog foruma u kojem broj je objava i aktivnosti vrlo mali. Isti je razlog i privremeno korištenje portala Tesla koji je do sada bio neiskorišten. Sada su materijali dignuti na Teslu s napomenom da će se dignuti i na Loomen kako bi ih nastavnici mogli uvrstiti u svoje tečajeve.
Broj pregleda i odgovora ne pokazuje da je forum korišten tijekom pilotiranja ili da su ti sadržaji do sada uopće korišteni
Obratimo još malo pozornosti na dijelove koje sam izdvojio iz priručnika. Spominje se da će učenici u ICT Curriculi koristiti web 2.0 alate. Web 2.0 u internetskom svijetu više nije neka novotarija, ali za učenje predstavlja određeni iskorak. Web 2.0 pretpostavlja da bi učenici morali imati neku mogućnost su-kreiranja sadržaja ili značajnu interakciju. Rješavanjem zadataka koji samo zahtijevaju klikanje na određeni sadržaj ili “povuci i ostavi” sistem nisu dio Web 2.0 svijeta. Također ne vidim mogućnost da učenici mogu samostalno učiti tj. usklađenost sadržaja ICT kurikuluma nije dovoljno usklađenja s traženim ishodima kurikula nastave povijesti u školama. Premda lijepo zvuči u priručniku ne vidim poveznicu kako bi korištenje ICT Curricule dovelo do buduće veće kompetitivnosti na tržištu rada. Nadalje se spominje da bi učenik morao “lako utvrditi svoj vlastiti napredak prema utvrđenom cilju i aktivnosti koje će ga dovesti do cilja.” Kao prvo nejasna mi je formulacija, a ako se jako potrudim razumijeti to isto ne vidim da je provedeno u ICT Curriculi. Spominje se još da će učenici biti sposobni “vrednovati odgovarajuće izvore informacija”. Gdje je to ostvareno? Ima li učenik puno prilike za analizu i multiperspektivni pristup izvorima? Učenici će još prema ICT Curriculi biti sposobni uz pomoć IKT-a analizirati, sintetizirati, istraživati, modelirati, simulirati, stvarati i prikazati vlastite ideje i materijale. Kako je to realizirano u trenutnim materijalima? „Moderna nastavna pomagala i sredstva poput interneta približavaju učenicima udaljenije i nepoznate dijelove svijeta, lakše shvaćaju probleme nepoznatog prostora i pronalaze rješenja.“ To se izgleda više manje pokušalo odraditi korištenjem teksta? Itd.
Rado bih napisao da trenutni ICT Curricula sadržaji imaju budućnost u hrvatskim učionicama. CARNet definitivno ima puno bolje odrađene projekte jer se ovdje osnovni cilj podizanja digitalne pismenosti minimalno ostvario. Osnovni zadatak povjesničara u školama je razviti kritičko povijesno mišljenje. Ovakvi alati nam ne pomažu u tome. Služe nam eventualno za kratkotrajno podizanje interesa učenika. Nadam se boljoj drugoj verziji kada ćemo još promisliti o edukaciji nastavnika za potencijalno korištenje Moodlea, o budućnosti opremanja učionica i novom kurikulumu općenito.
Komentar više savjetnice Marijane Marinović, AZOO
„Projekt ICT Curricula imao je velikih problema u realizaciji. Koliko mi je poznato, kreirao ga je stručni tim koji je usklađivao njegove ciljeve i zadaće prema Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (HKO-u) i Nacionalnom okvirnom kurikulumu (NOK-u). U trenutku kad sam ušla u tim niti jedna osoba koja je radila na izradi projektne dokumentacije nije bila u njegovim radnim skupinama niti u menadžmentu. Prva šira radna skupina formirala se u jesen 2013. godine. Ja sam postala član šire radne skupine i imenovana za voditeljicu uže radne skupine povijest i geografija u veljači 2014. godine, a javni natječaj za članove pojedinih užih radnih skupina završen je u svibnju 2014. godine. Umjesto 18 mjeseci ,na izradi kurikuluma, digitalnih materijala i priručnika radili smo 3 mjeseca. Naime, rečeno nam je slijedeće: ako se projekt ne realizira u zadanom roku, institucije koje su ga prijavile i dobile sredstva, više se neće moći aplicirati na EU fondove. Dali smo sve od sebe da u tako kratkom roku nešto valjano napravimo, te da projekt ne propadne i institucije ne budu oštećene. Nadamo se da će, uz sve slabosti koje ima, ovaj međupredmetni kurikulum pomoći učiteljima iz osam nastavnih predmeta u osnovnim školama da razviju i ojačaju informatičke kompetencije svojih učenika što je njegov krajnji cilj.
MZOS je na svojim internetskim stranicama objavio natječaj za članove radnih skupina i to je, koliko mi je poznato, jedina njegova podrška ovom projektu.
Osobno mislim da je velika šteta što se ovaj projekt nije realizirao onako kako je prvotno zamišljen.“ – Mr. sc. Marijana Marinović, viša savjetnica za nastavu povijesti u Agenciji za odgoj i obrazovanje