Stižu oštrije pedagoške mjere za učenike

(HRT) Pedagoške mjere za učenike – od ukora, do isključenja iz škole, do sada su bile propisane u statutima škola, no, uskoro će biti izjednačene za sve i propisane pravilnikom. Jedna od novina je da će se izrečena pedagoška mjera učeniku prenositi tijekom cijele osnovne i srednje škole. Isključenje iz škole ostaje.

Nekada su odgojne mjere bile i šibom po dlanu. Međutim, nova vremena – nova pravila. I to u osnovnoj i u srednjoj školi po četiri pedagoške mjere, od opomene do prelaska u drugu školu, odnosno isključenja iz škole.

U pet školskih godina u osnovnim školama izrečeno je 50 tisuća mjera, a u srednjim 253 tisuće. Novost koju predlaže Ministarstvo možda će ponukati mnoge da ipak pripaze na svoje ponašanje.

Mjera strogog ukora prenosit će se iz godine u godinu tijekom srednjoškolskog obrazovanja, a najteža mjera opomena pred isključenje će se isto tako u srednjoj školi prenositi tijekom srednjoškolskog obrazovanja, kaže Sabina Glasovac, pomoćnica ministra znanosti, obrazovanja i sporta.

Prelazaka u drugu osnovnu školu u pet godina bilo je 103, a isključenja iz srednje škole 1487. Upravo tom mjerom mnogi nisu zadovoljni.

Ako dijete bude izbačeno iz škole tada mu se desi ono što ne želimo, bude na ulici prepušteno samo sebi i sličnim vršnjacima koji će ga opet na neki način poučiti kako se može loše ponašati, rekla je Lana Peto Kujundžić, sutkinja za mladež.

Više u videoprilogu.

8 Comments

  1. Da, ipak je bolje nasilniku da bude u razredu: na toplom, na sigurnom, sa dvadesetak jadnih žrtava koje može 6 sati do mile volje maltretirati. Što če jadno dijete biti prepušteno ulici na kojoj nema koga tuči do dva popodne jer su svi na nastavi?!
    Stvarno nehumano i nepromišljeno.

    Predlažemo i da se strogo kažnjava one štrebere koji bi na nastavi slušali, pisali bilješke i učili. To su najgori paraziti ovoga društva, koji bi upisivali fakultete i možda čak mislili svojom glavom. Takve, koji nasilnike ometaju u njihovoj Bogom-danoj raboti, treba najstrože kazniti. Statistike su poražavajuče: u nekim razredima ih ima i do 90%!!!

    1. Mislim da nema razloga za brigu. Takvi če se nakon fakulteta sami ukloniti iz ove sredine i otiči u inozemstvo. Neki več i nakon srednje škole.

      1. … pod uvjetom da istu prežive… s obzirom da se trend “nitko nema jedinicu, nje-nje-nje-nje” s osnovne lagano proširuje na srednju školu, zamislite generaciju koja je hipotetski prisiljena trpjeti jednog te istog huligana najprije 8 godina, a zatim još 3-4.
        Ako nakon takve fizičke/psihičke torture itko ostane “normalan” – svaka čast!

        Ako se ostali učenici slože pa mlatnu tog huligančiča nakon škole, vjerujte: sve institucije če raditi punom parom, od škole do policije.

        Ako roditelji šiznu pa ne puste djecu u školu s jednim takvim “dobrijanom”, onda “pretjeruju” i nisu normalni i “imaju obvezu” slati djecu u školu (dok se odjednom IZVANREDNO naviječavaju učitelji i ostale zabrinute stranke).

        Ali ako slučajno “mali anđeo” svaki dan, svaki sat ometa ostalih 20 jadnika, onemogučuje im njihovu OBVEZU učenja, tuče ih i/ili vrijeđa, otima stvari itd. – nikome ništa. Napisat čemo neki papirič, poslati ga preporučeno roditelju i to je to. Jer taj ima svoja prava. I mi ga diskriminiramo. I ugrožavamo njegovu budučnost.

        A onda razno razne stručnjakinje, sutkinje, pravobraniteljice, psihologinje i pedagoginje imaju šansu pokazati najnoviju bluzu na TV. I svaka od njih ima amneziju – uvijek zaborave na “prava” ovih ostalih jadnika koji su u večini.

        1. Muka mi je od od te otrcane fraze da če izbačeno dijete biti na ulici.
          Gospođa Findak je prilog skrojila bez ijednog komentara nastavnika, a alarm o kojem govori zvoni predugo i bez pravog odjeka.

  2. I dalje naravno isto-nemamo mjere kojima čemo ih držati pod kontrolom. nema kazni!
    Treblai bi nam omogučit da ih možemo izbaciti van.
    Neče biti puno bolje ni nakon ovoga. Pa sve gore je, a kad ove nebuloze stupe na snagu opet če biti priče da ne žele mijenjat pravilnik koji je več bezbroj puta mijenjan i slične nebuloze ukoliko za koju godinu stavri postanu gore pa opet krenemo kukati kao početkom prošle godine. Znam da su pričali nešto u smislu da je pravilnik bezbroj puta mijenjan i da ga ne žele mijenjat.
    Ne znam da je skoro u cijeloj državi itko izbačen iz škole.
    pa ako nije ni dosad neče ni odsad, bez obzira što se te mjere prenose.
    Sječam se one priče kada je jedan ravnatelj izbacio učenika koji je ošamario nastavnika (ne znam više koja škola, naravno ne radi se o gimnaziji več o nekakvoj tehničkoj) pa su se pisali komentari u smislu čestitki ravnatelju i sl. Dakle čestitke na nečemu što bi trebalo biti normalno u takvim slučajevima. Zadnji koji potpisuje papir u vezi isključenja iz škole je ravnatelj, a to im malo teže pada.
    Normalna djeca nemaju nikakva prava, a bezobrazna sva.

  3. “Ako dijete bude izbačeno iz škole tada mu se desi ono što ne želimo, bude na ulici prepušteno samo sebi i sličnim vršnjacima koji če ga opet na neki način poučiti kako se može loše ponašati, rekla je Lana Peto Kujundžič, sutkinja za mladež.”

    Dakle, dijete može biti ili u školi, gdje če ga učiti kako se dobro ponašati, ili na ulici, gdje če ga učiti kako se loše ponašati, i to je to; roditelji kao primarni odgajatelji izgleda uopče ne postoje u paralelnom svemiru u kojem živi gospođa Kujundžič.

    1. Patetično netočna izjava žene koja ne poznaje sustav u cijelosti.Postoji i obrazovanje na Pučkim otvorenim učilištima po “skračenoj” verziji, bez puno muke se može završiti obrazovanje i NITKO NEĆE OSTATI NA CESTI.Samo če večina učenika imati mirnije školovanje i mirnije djetinjstvo-bez trauma koje su im nasilnici prouzročili.

  4. Mislim da bi za izbacivanje iz skole, protokol jednostavno trebao
    biti brzi.
    Dok sam radio u srednjoj skoli, predavao sam jednom uceniku koji je sam zelio
    biti izbacen (tako mi je rekao), te u skolu nije bas dolazio, a kad bi i dosao radio je gluposti.
    Skola je isla po redu sa svim pedagoskim mjerama, ukljucujuci i onu famoznu mjeru pracenja,
    pa zovi roditelje 100 puta, pa obavijesti centar za socijalni rad 100 puta itd
    Na kraju smo negdje u svibnju (mjesec dana prije kraja godine!) napokon iskljucili to dijete iz skole.

    Dakle jedva uspjesmo izbaciti dijete koje je od pocetka samo htjelo van. Da je bilo ikakvog otpora njegovih roditelja
    ne bi uspjeli.

Comments are closed.