(Slobodna Dalmacija) Odgovoran rad ljudi iz obaju sustava nitko ne dovodi u pitanje, a osobito je nezahvalno uspoređivati njihov rad, radno vrijeme, radne obveze i slično. Prosvjetare je, međutim, naljutilo stavljanje u kontekst privilegiranih budući da rijetko koji nastavnik ili učitelj osnovnih i srednjih škola prima toliko dodataka na plaće da bi, poput liječnika, samo na osnovi zbroja tih dodataka i plaćenih prekovremenih sati mogao zaraditi još jednu mjesečnu plaću.
U prašini koja se ovih dana podignula zbog više od tri stotine dodataka na plaće koji ostvaruju proračunski kowrisnici, zdravstvo i školstvo najčešće se ističu kao sustavi čiji zaposlenici uživaju najviše takvih povlastica.
Točan broj različitih dodataka profesorima, učiteljima, liječnicima i ostalim zaposlenicima tih sustava teško je, međutim, taksativno pobrojiti budući da različita uvećanja plaća nisu samo regulirana granskim kolektivnim ugovorima, nego i temeljnim kolektivnim ugovorom, kao i različitim Vladinim uredbama, što se osobito odnosi na liječnike.
Brdo nelogičnosti
Odgovoran rad ljudi iz obaju sustava nitko ne dovodi u pitanje, a osobito je nezahvalno uspoređivati njihov rad, radno vrijeme, radne obveze i slično. Prosvjetare je, međutim, naljutilo stavljanje u kontekst privilegiranih budući da rijetko koji nastavnik ili učitelj osnovnih i srednjih škola prima toliko dodataka na plaće da bi, poput liječnika, samo na osnovi zbroja tih dodataka i plaćenih prekovremenih sati mogao zaraditi još jednu mjesečnu plaću.
Drugim riječima, iz prosvjetarskih redova upućuju na neke nelogičnosti kada je u pitanju (dodatno) vrednovanje rada i postignuća, primjerice, između liječnika i učitelja. Tako u kolektivnom ugovoru za zdravstvo stoji da liječnici imaju pravo na dodatak na uvjete rada, ovisno na kojem odjelu rade, u visini od 16 do 25 posto. Maksimalan iznos dodatka od 25 posto prima čak 75 posto liječnika u bolnicama (od njih 5600).
U osnovnim i srednjim školama to bi se moglo usporediti s dodatkom na otežane uvjete rada, poput otočnih i brdsko-planinskih škola, no taj je dodatak puno skromniji i iznosi deset posto na osnovnu plaću. Prema izračunima školskog sindikata “Preporod”, i to se pravo odnosi na samo 15 posto prosvjetara, ili njih maksimalno tri tisuće.
Kvaka 20 posto
Ono što se rijetko spominje jest činjenica da država dvostruko plaća magisterij i doktorat znanosti u zdravstvu! Tako, s jedne strane, na osnovi Temeljnog kolektivnog ugovora dobivaju uvećanje plaće od osam posto za magisterij, a 15 posto za doktorat, a isto to im se dodatno plaća i na temelju Vladine uredbe još iz vremena Ivice Račana, i to na način da im se uvećavaju koeficijenti za izračun plaća zbog stečenog stupnja.
Doktorati i magisteriji u osnovnim i srednjim školama vrijede upola manje, jer ih država novčano stimulira “samo” prema jednoj osnovi, granskom kolektivnom ugovoru, i to dodatkom od osam posto za magisterij i 15 posto za doktorat.
Svi liječnici također primaju takozvani dodatak na odgovornost za rad s pacijentima, što njihove plaće “podebljava” za još deset posto, dok odgovornost učitelja i nastavnika koji obrazuju djecu nema cijene, odnosno prosvjetari o tom dodatku mogu samo sanjati. Bivši zdravstveni ministar Rajko Ostojić liječnicima je također osigurao i uvećanje od 16 i 17 posto za subspecijalizaciju, koje uživa oko tri tisuće liječnika.
U prosvjeti, recimo, za stečeni status mentora dobivate osam posto, a savjetnika 15 posto. U osnovnim i srednjim školama učitelji i nastavnici mogu biti dodatno plaćeni i za rad u posebnim uvjetima, poput rada u kombiniranim razrednim odjelima, u razredima u kojima su integrirana djeca s teškoćama, za rad u zdravstveno- rehabilitacijskoj ustanovi, otežanim uvjetima, ako dnevno prevaljuju više od stotinu kilometara u oba smjera, ako u jednom danu realiziraju nastavu u tri i više škola i tako dalje.
Ti dodaci nose od pet do najviše 20 posto na plaću, međutim, kvaka je u tome da čak i kada ostvaruju pravo na više takvih dodataka, isplaćuje im se uvećanje osnovne plaće po najviše dvije najpovoljnije osnove. Za liječnike takvih ograničenja nema.
MARIJANA CVRTILA
Naši udaraju uvijek po istima
– Razlike u odnosu države prema školstvu i zdravstvu rezultat su 20-godišnjeg zanemarivanja školstva. Ovdje se najbolje vidi nejednak tretman tih dviju djelatnosti. Krenula je hajka na dodatke, a zaboravlja se da se drugima i dosad davalo više nego učiteljima, međutim, kada treba rezati, onda se prvo kreće od prosvjete – kaže Željko Stipić, predsjednik Školskog sindikata “Preporod”.
Iako ističe kako su sustavi školstva i zdravstva, kao i primanja zaposlenika, teško usporedivi, Spomenka Avberšek, predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva, priznaje da neke nelogičnosti postoje.
– Zašto je liječnik odgovoran prema pacijentima, a nije i učitelj prema djeci? – pita ona.
Posljedica je općeg napretka medicine i farmaceutske industrije činjenica kako je zdravih ljudi sve manje. To liječnike čini potrebnima i neophodnima suvremenome društvu.
S druge strane, slobodnomisleći ljudi, koji imaju stav, koji se ne boje, u Hrvatskoj nisu naročito dobrodošli. Zato one koje bi takve trebali odgajati, profesore, treba preko svake mjere poniziti i obezvrijediti.
Kad unizite pamet, glupost se može vinuti do neslućenih sfera.
Ili, da kažem ovako – liječnici se naprosto znaju izboriti, i u poziciji su da se izbore za sebe. Tko im može zamjeriti?
Kako mi stojimo po tom pitanju, ne treba dodatno analizirati!
Slažem se. Nema zdravih ljudi. Ima samo nepregledanih. Ali sve je više i nepismenih. Što ćemo po tom pitanju napraviti?
Jedno je posljedica drugog.
Nema pomoći!