Pismo učitelja zbog kojeg bi se Jovanović trebao jako zabrinuti

(Danas.hr) Ličkom učitelju (podaci poznati redakciji) je prekipjelo zbog odluke Ministarstva da roditeljima nametne kupnju novih udžbenika. Smatra to novom pljačkom i uvjeren je da bi i učitelji trebali dići svoj glas protiv toga. Njegovo pismo sa zanimljivim opaskama prenosimo u cijelosti.

“Razgovaram ovih dana sa svojim kolegama iz Å¡kole i baÅ¡ nitko ne primjećuje nekakvu bitnu razliku izmeÄ‘u starih i novih udžbenika. Radi se uglavnom o kozmetičkim promjenama.

Pitanje koje je bilo prvo prebačeno je na treće, a treće na peto. Poneka nova sličica, druga boja korica i to je to. Uglavnom ja to koristim kad želim prevariti svoje kćerkice vrtićke dobi, a ovdje jednoj akademski obrazovanoj grupi ljudi na degutantan način netko želi podvaliti i reći da je bijelo ono što je crno.

Pronađimo onu mrvu idealizma!

Smatram da to profesori ne bi smjeli prihvatiti! Iako se to ne tiče nas direktno, nego roditelja koji će platiti ceh, mi kao učitelji moramo biti solidarni s roditeljima svojih učenika, a ne dizati svoj glas samo kad su u pitanju smanjivanja naših materijalnih prava, dodataka, putnih troškova… Iako su to oni isti roditelji koji misle da je naš posao lagan, da ništa ne radimo, da smo više na praznicima nego u školi, morali bi pronaći onu mrvu idealizma i pokazati da nismo sekta nego grupa osviještenih ljudi koja ne podnosi društvenu nepravdu.

Ovih dana smo mogli čuti naÅ¡eg ministra kako se zaklinje da su to “suvremeni udžbenici 21. stoljeća” i kako je one stare vrijeme pregazilo. Svi mi znamo da ih on nije pročitao, ali onda neka se javi barem netko iz njegovog stručnog tima da nam objasni po čemu su novi udžbenici kvalitetniji od starih. Ako to nisu u stanju, onda je u pitanju joÅ¡ jedna bezočna pljačka hrvatskih graÄ‘ana. Ako na foliji piÅ¡e ‘mortadela’, a ispod je parizer, onda je to pljačka. I to pljačka u kojoj se izdavači na odvratan način ponaÅ¡aju kao milosrdni Samaritanci koji su se odrekli zarade. U svemu tome je jako zanimljivo pitanje kako to da su prije četiri godine neki ljudi napisali loÅ¡e udžbenike, a sada ti isti ljudi piÅ¡u nove suvremene udžbenike 21. stoljeća.

Minimum moralne odgovornosti

Postoji barem minimum moralne odgovornosti da se ostaviš onoga što ti ne ide. Što se dogodilo s tim ljudima da su se u ove četiri godine tako prosvijetlili!? Da li su doživjeli ukazanje Isusa, Bude ili svoga izdavača koji im je naredio da iskoriste trenutak za laku zaradu koju im omogućava ova nakaradna država? Vrlo je zanimljiva ta spona između nakladnika i naših ministara, ne samo ovoga nego i bivših. Sjećam se kako je u lipnju u vrijeme Primorca stigao dopis da stari udžbenici idu u stari papir jer da najesen idu besplatni novi, a najesen su ih morali platiti roditelji.

Pa onda Fuchsa kako s nakladnicima sklapa sporazum o zamjeni udžbenika svakih 4 godine. Vrlo je upitna ustavnost takvog sporazuma jer je to sporazum između mene i tebe da će platiti netko treći, tj. roditelji. I na kraju je i Jovanović vatreni zagovornik nakladnika koji je čak i vagu krivo koristio važući udžbenike koji nisu još ni odabrani.

Otkud ta pupčana vezanost naših vrlih ministara i nakladnika? I to u zemlji koja ima socijaldemokratsku vladu ali je sve prepustila bujici neoliberalnog kapitalizma? U državi koja je dozvolila da joj propadnu poljoprivrednici, stočari, radnici i sad odjednom se reagira da bi se spasilo nakladnike?

Ocjenjivanje 58 knjiga u mjesec dana

Po nekom mom paušalnom izračunu iznos bi morao biti veći od pola milijarde kuna. To je, recimo, četvrtina cijene Pelješkog mosta oko kojega ova država plače već deset godina? Ili nasip oko Čičke Poljane? Ili recimo da se sredstva usmjere na digitalnu nastavu koja se najavljuje? Ali puno više od iznosa bitno je dokle će ovaj narod dozvoliti da mu netko prodaje ono pod bubrege.

Vrhunac neozbiljnosti ovoga projekta je vidljiv u tome da su učitelji dobili udžbenike mjesec dana prije nego što moraju odlučiti koji su najbolji. Ja kao profesor hrvatskog jezika sam dobio 58 knjiga koje bih trebao pročitati i odlučiti se za najkvalitetniji komplet. Ili je možda cilj ne pročitati!? Rodom Bosanac koji sporo čita, pribjegao sam staroj dječjoj metodi en-ten-tini jer sam doista i imao osjećaj da netko igra sa mnom žmire kao s djetetom. Ja sam iz male ličke škole na periferiji događanja i mi ovdje se ne možemo dalje baviti ovim pitanjem.

Nije sindikalno pitanje, ali…

Iako pitanje udžbenika nije sindikalno pitanje, smatram da bi se naÅ¡i sindikalne voÄ‘e u Zagrebu i velikim srediÅ¡njicama trebali pozabaviti ovim pitanjem i ne dozvoliti joÅ¡ jedan udar na roditelje naÅ¡e djece. Sve kad bi i bila točna konstatacija da nam stižu ovi suvremeni udžbenici, mijenjati ih u ekonomskoj situaciji u kakvoj žive naÅ¡i graÄ‘ani je bezduÅ¡no. Vratimo dignitet svojoj struci boreći se protiv nepravde!”