U ponedjeljak 23. prosinca 2013. navršile su dvije godine da je u ministarsku fotelju na Donjim Sveticama 38 zasjeo uvjerljivo najgori ministar obrazovanja kojeg je Hrvatska ikad imala. Cinici bi rekli da riječ o perjanici hrvatskoga mirotvorstva, dokazanoj nesvađalici, uvjerenom pacifistu, farmakovigilatoru, docentu i doktoru znanosti, doktoru medicine i magistru ekonomije, uglađenom i nadasve blagom gospodinu, strastvenom vizionaru i laskavcu, autoru knjige “Preuzmite kontrolu nad svojom tjelesnom težinom”…
Zapravo je najjednostavnije reći da ljubavi prema odgojno-obrazovnom sustavu nikad nije imao, da mu je bio i ostao stran; da se najbolje snalazi u slanju čestitki sportašima i da se potrošio nakon što je nevjerojatnom lakoćom i rijetko viđenim umijećem stvorio široku frontu protivnika. Nezabilježenom brzinom umnažao je neistomišljenike. Kraće je, a zapravo vrlo teško navesti komu se sve nije zamjerio; koga sve nije klevetao, vrijeđao i sramotio (počevši od sebe spuštanjem na uličnu razinu i pljuvanjem u ogledalo, pa do furioznih priopćenja koje njegov Kabinet odašilje ovih dana, a na koje se ni oni potkupljeni novinari više ne osvrću). Doista je teško pobrojiti koliko je puta obezvrijedio pedagošku i pravnu znanost i struku.
Udruzi “Nastavnici organizirano” čast je što je ovaj i ovakav ministar sve češće pokušava demantirati, jer je svaki njegov demantij vrijedan samo demantiranja, a ponekad ni to nije potrebno jer i pučkoškolcima postaje sve očitije kako ministar zapravo uporno demantira samoga sebe. Najčasnije bi bilo da se povukao, ali dok je mogao i trebao sam to znati i učiniti, nije imao muda. Sada ima jasnu izliku: na to su ga nedvosmisleno pozvali hrvatski prosvjetni radnici. Kojima nije bio ministar nego komesar, a, kako izgleda, uskoro možda i stečajni upravitelj.
Tankoćutan, meka srca, voli obrazovanje,voli sebe, voli ustavni sud, sindikate, voli pravdu, voli smjenjivati ravnatelje i na njihovo mjesto staviti nestranačke ljude, glavni kriterij nije mu podobnost, nego struka.Što ga više kleveću, on radi bolje. Na čelu je najuspješnijeg ministarstva. Dok je on tamo, nama teku med i mlijeko. Održao je obećanje i nije dao da nam plaće idu dolje. Zaprijetio je nestašnom premijeru da nam ne smije rezati plaće, jer bi to značilo njegovu ostavku, a to bi bio nenadoknadiv gubitak za prosperitet RH, ali i šire. Hvala ti Bože što si nam dao ovakvog ministra.