(Večernji list) Opći uspjeh kao mjeru postignuća učenika trebalo bi ukinuti. Tako nam je na pitanje kako komentira uspjeh učenika u prošloj školskoj godini, u kojem kao i proteklih godina, posebno u osnovnoj školi ma, prema mišljenju o mnogih, previsok udio odlikaša, odgovorio dr. Boris Jokić, stručnjak koji se godinama bavi obrazovanjem, a jedan je i od autora nove reforme školstva.
Bolji bi bio izbor predmeta?
Opći uspjeh u sebi sadrži ocjene iz predmeta koji imaju potpuno različita opterećenja, satnicu i učestalost ocjenjivanja. Također, opći uspjeh nije dobar pokazatelj tko će u budućnosti biti koliko uspješan – tumači Jokić.
Dodaje također da, kad se napravi analiza raspodjele ocjena u pojedinim predmetima, postaje jasno da inflacije petica nema u većini predmeta. Tako, primjerice, kaže Jokić, u matematici, fizici i hrvatskom jeziku na nacionalnoj razini podjednak broj učenika ima zaključenu dvojku, trojku, četvorku ili peticu.
Jokić drži da bi od općeg uspjeha, za nastavak obrazovanja, mnogo relevantnije trebale biti ocjene iz predmeta koji su važni za određeni program. Primjerice, za matematičke gimnazije ključna bi trebala biti ocjena iz matematike i fizike, za umjetničke škole likovni, pa se ne bi događalo da se dijete izrazito nadareno za matematiku ne može upisati u matematičku gimnaziju jer mu likovni, glazbeni ili neki drugi, nevažni predmet, ruši prosjek.
Opći uspjeh, slažu se i pojedini ravnatelji, najčešće nema legitimitet, a mogao bi ga imati samo kad bi imali manji broj podjednako vrijednih predmeta.
Bivša ministrica obrazovanja i ravnateljica jedne od najboljih hrvatskih gimnazija – Sedme zagrebačke gimnazije – Ljilja Vokić nije za ukidanje općeg uspjeha, ali je za to da se učenicima omogući izbor.
– Za izbornost sam se zalagala dok sam bila ministrica, a i danas nakon dugogodišnjeg iskustva u školi. Djeci u sedmom i osmom razredu osnovne i trećem i četvrtom razredu srednje škole treba omogućiti da prema svojim sklonostima izaberu predmete koje žele imati.Tako bi im se omogućilo da razvijaju svoj talent i usmjeravaju prema onome u čemu su najbolji kaže Lj. Vokić. Tada bi opći uspjeh, zaključuje, bio samo poredni pokazatelj učenikove uspješnosti. Ravnatelj zagrebačke Pete gimnazije Petar Mladinić protiv ukidanja općeg uspjeha nema ništa.
Opći uspjeh nam ne treba jer ima niz negativnih posljedica, a ključno je da guši talentiranu djecu – naglašava Mladinić.
Ideja ukidanja općeg uspjeha sviđa se sveučilišnoj profesorici dr. Mirjani Nazor, koja se pita čemu je uopće služio.
– Često je izazivao negativne posljedice i nije pravi pokazatelj stanja jer neke ocjene, za pojedinog učenika manje važne, mogu mu podići ili smanjiti šanse da uspije u području koje mu je važno i za koje je talentiran.
Opći uspjeh većini je učenika bio kočnica jer ih je u tome onemogućavao – kaže dr. Nazor te dodaje da je učenike tjerao da budu uspješni u svemu i svim područjima, a to jednostavno nije moguće.
I opisni dio
Hoće li provođenje Strategije razvoja odgoja, obrazovanja i znanosti značiti i ukidanje općeg uspjeha, za sad je teško reći. U svakom slučaju, prema onom što se sada zna, a što potvrđuje i Jokić, mijenjat će se način ocjenjivanja.Velika je vjerojatnost da će ocjena, osim brojke, sadržavati i opisni dio, odnosno napomenu iz čega učenik u pojedinom predmetu briljira, a na čemu bi još trebao raditi
Gospođa Vokič bubne i ostane živa. Pa kako če dijete u sedmom razredu izabrati kemiju ili fiziku kad tek u sedmom razredu počinje učiti čime se bave kemičari i fizičari, što proučavaju, na koji način i gdje se ta znanja primjenjuju?
Na samom početku sedmog razreda govorimo o zanimanjima za koja je potrebno znanje iz kemije pa se čude što jednoj frizerki, kozmetičarki, fotografu, nutricionistima, stomatolozima ili geolozima to znanje treba.
Osim toga, kemija se boduje za upis u umjetničke škole (Škola primijenjene umjetnosti i dizajna, Tekstilna škola, Škola za umjetnost, dizajn i grafiku…).
Podržavam izbornost predmeta, ali djeci u osnovnoj školi treba prije svega objasniti što se boduje za upis u određene srednje škole i koja im znanja uopče trebaju za neko zanimanje.
Bilo bi krajnje neozbiljno dati djeci na izbor recimo da ne izaberu fiziku i kemiju.
Da ne idem u daljnje trančiranje pa počnem povezivati matematičku logiku s notnim zapisom, poimanjem perspektive i prostorne kompozicije, zlatnim rezom etc etc…
Petica je apsolutno previše – to je poplava nobelovaca po hrvatskim školama. No, mene više zanima zašto sve manje učenika pada razrede? Zašto se ocjene falsificiraju, lažiraju, zašto se umjesto jedinica zaključuju trojke, umjesto trojki petice? To zlo vuče korjene u 90. – ima, a sad je poprimilo alarmantne razmjere. Time se najviše zla pravi upravo djeci. Umjesto zdravih ljudi, od njih se prave neradnici i bogalji. Zašto se ne primjenjuju pedagoške mjere, takve kakve su, zašto se nikoga ne izbacuje ni ne seli u druge škole? Zašto je glavna deviza – ne talasaj?!
Tome se mora stati na kraj!