Nakon drugog fiziÄkog napada na uÄiteljicu koji se dogodio u dva tjedna – oba puta iz gotovo identiÄnog razloga i na gotovo identiÄan naÄin, a da nitko od mjerodavnih ne samo da nije poduzeo korake kako se sliÄne stvari ne bi dogaÄ‘ale, nego se nije ni oglasio adekvatnim priopćenjem, porukom javnosti, naznakama da se uopće razmatra krenuti u rjeÅ¡avanje problema – udruga “Nastavnici organizirano” od Vlade Republike Hrvatske zahtijeva sljedeće:
1. Hitno upućivanje u saborsku proceduru zakona ili izmjene zakona kojom će prosvjetni djelatnici u Hrvatskoj – uÄitelji, nastavnici, pedagozi, psiholozi, ravnatelji i svi ostali koji rade u Å¡kolama – u svrhu zaÅ¡tite, dobiti status službene osobe Äime bi fiziÄki napad ili ometanje u obavljanju posla imali ekvivalentne zakonske posljedice onima kod napada na policajca ili sudskog službenika.
2. Ostavku ministra Željka Jovanovića zbog potpunog nesnalaženja u svom sektoru, omalovažavanja struke, sustavnog i planskog degradiranja položaja uÄitelja i nastavnika te odbijanja pokretanja bilo kakve suÅ¡tinske reforme, Äime je neizravno doprinio srozavanju ugleda struke te povećanom nasilju, kako nad uÄiteljima, tako i u Å¡kolama u cjelini. Jovanović je prije nekoliko mjeseci, na zahtjev za promjenom sustava kako bi se smanjilo nasilje un Å¡kolama, izjavio da se “uÄitelj mora znati nositi s problematiÄnim uÄenikom“. Hoće li sada reći da se uÄitelj mora znati nositi i s problematiÄnim roditeljem?
3. Hitne izmjene sustava kako bi se uveo red u razrede, ali i sustav ocjenjivanja i upisa, što je bio izravan povod za oba nasilna događaja u protekla dva tjedna:
Prvo – ispunjenje zahtjeva osam tisuća Å¡kolovanih struÄnjaka za reformom sustava pedagoÅ¡kih mjera, iskazanih peticijom koja se potpisivala u proteklih deset mjeseci, a koje je MZOS uredno pomeo pod tepih u potpunosti ignorirajući struku. Nasilje i percepcija da se “uÄitelje smije tući” poÄinje od njihove nemoći u razredu, a nemoć u razredu je iskazana nedostatkom ikakvih mehanizama za discipliniranje nasilnih uÄenika, a odatle do nasilnih roditelja je samo jedan korak (jer ako može sin, zaÅ¡to ne bi mogao i otac?).
Drugo – pokretanje postupka za uvoÄ‘enje prijemnih ispita u srednje Å¡kole i ubrzavanje uvoÄ‘enja male mature. Oba sluÄaja nasilja dogodila su se zbog zakljuÄivanja ocjene uÄenicima osmog razreda. Ovakvim sustavom na osobu uÄitelja stavlja se prevelika i, joÅ¡ važnije, neopravdana odgovornost odluÄivanja o budućnosti nekog uÄenika. MeÄ‘utim, uÄitelji za to niti su educirani niti bi im to trebao biti primarni zadatak. Glavni posao uÄitelja je da uÄi, poduÄava, a ne da meÄ‘u uÄenicima odreÄ‘uje kako će tko proći u životu – Å¡to sadaÅ¡nji sustav ocjenjivanja svakako jest. PrognostiÄko ocjenjivanje se mora voditi objektivnim i unificiranim kriterijima, pod jednakim uvjetima za sve, Å¡to je nemoguće izvesti ako razliÄite uÄenike ocjenjuju razliÄiti uÄitelji, a pogotovo ako se ocjenjivanje provodi po “pedagoÅ¡kim” kriterijima koji nikada ne mogu biti potpuno objektivni. Zbog toga dolazi do “individualizacije krivnje” i svaljivanja odgovornosti za ocjenu na ocjenjivaÄa. UvoÄ‘enjem prijemnih ispita i/ili male mature uÄenici (i neizravno njihovi roditelji) bi sami postali odgovorni za svoj uspjeh.
Sve ovo i ne tražimo toliko zbog nastavnika i uÄitelja. Posao obrazovanja najviÅ¡e ovisi o autoritetu uÄitelja i bar minimalnom respektu koji uÄenici moraju imati kako bi imalo ozbiljno shvatili ono Å¡to im ta osoba želi prenijeti. Ako tog autoriteta i respekta nema, najlogiÄnije bi bilo ukinuti Å¡kolstvo, propisati sadržaje koji se moraju nauÄiti i prepustiti djeci i roditeljima da taj posao obave kod kuće.
Zbog svega ovoga, svim školama, kolegama i sindikatima predlažemo sljedeće:
– da se u rujnu, u utorak, dakle prvog dana redovne nastave, održi JEDNODNEVNI Å TRAJK UPOZORENJA zbog sigurnosne situacije u hrvatskim Å¡kolama. Nakon uvodnih satova koji će se održati u ponedjeljak – i na kojima će razrednici, izmeÄ‘u ostalog, objasniti uÄenicima sve Å¡to im treba objasniti – u utorak će svi nastavnici i uÄitelji doći u Å¡kolu, ali nastava se neće održati. Redovna nastava će tako poÄeti u u srijedu. Dosad smo Å¡trajkali iskljuÄivo zbog plaća, ali sada je u pitanju neÅ¡to važnije od toga: naÅ¡a osobna fiziÄka sigurnost na radnom mjestu. Ako ona nije zagarantirana, onda uopće viÅ¡e nema smisla obavljati posao koji je meÄ‘u najvažnijima – ako ne i najvažniji – za opstanak i napredak druÅ¡tva i civilizacije;
– pozivamo sindikate da svojom infrastrukturom, logistikom i organizacijom potpomognu ovaj Å¡trajk. Razlozi za Å¡trajk mogu biti iznos plaće, ali i uvjeti rada. Svaki Å¡trajk kojim se traži sigurnost na radnom mjestu ni na koji naÄin ne može biti nelegalan;
– pozivamo sve Å¡kole u Hrvatskoj da do poÄetka nastave – dakle tijekom cijelog ljeta – na svojim web stranicama, oglasnim ploÄama i ulaznim vratima plakatima, obavijestima i posterima skrenu pažnju na sve žešće i sve Äešće nasilje koje se dogaÄ‘a u hrvatskim Å¡kolama. Predlažemo da se na stranice stavi logo koji se nalazi na poÄetku ovog teksta, a naknadno se može sastaviti i zajedniÄka izjava; ako ima zainteresiranih, udruga “Nastavnici organizirano” može koordinirati sastavljanje izjave.
Verzija teksta u PDF formatu, pogodna za printanje i postavljanje na oglasne ploÄe (klik)
Biti uÄitelj, najljepÅ¡e zanimanje na svijetu! No u Lijepoj naÅ¡oj trebalo bi ga svrstati meÄ‘u riziÄna.
U Vrgorcu je desetogodiÅ¡njak napravio je ono Å¡to „dizaÄ“ mjesecima ustrajno odbija uÄiniti: pokuÅ¡ao je zaÅ¡titi prosvjetnu djelatnicu – svoju majku.
U Klisu su dvanaestogodiÅ¡njaci pokuÅ¡ali ono Å¡to „dizaÄ“ viÅ¡e od godinu dana ustrajno odbija uÄiniti: zaÅ¡tititi svoju uÄiteljicu, dok je ona pokuÅ¡avala zaÅ¡titi njih.
„DizaÄ“ je, u želji da ovaj put primjerenije reagira nego u sluÄaju Klis, prevalio put od Zagreba do Vrgorca. Neće njega, spontanom ljudskom gestom izražavanja podrÅ¡ke djelatnicima Å¡kole, zasjeniti nekakav tamo Fred Matić.
Za razliku od djece koja reagiraju srcem, „dizaÄ“ reagira iz politiÄke raÄunice i zato je u stalnom kaÅ¡njenju za dogaÄ‘ajima na terenu. Ne shvaća „dizaÄ“ da je debelo zakasnio sa zaÅ¡titom uÄitelja – taj su posao već preuzela djeca. Hoće li mu netko reći da je sada njegov zadatak Å¡tititi djecu.
Ima li iÅ¡ta tužnije nego biti na Äelu ministarstva Äiji su glavni resurs djeca i uÄitelji, a toliko nemati osjećaja za ni za jedne ni za druge.
Dodajmo svemu tomu joÅ¡ i anonimne prijave koje zasipaju Å¡kole – tipiÄan mobing kojeg treba prozvati jasno i glasno, jer ružne se bitke vode. Neka bude kraj anonimnim prijavama!
Podržavam!
I neka se drastiÄno kazne oni koji prijavljuju neosnovano!
Svatko može napisati što god želi i popljuvati koga god želi i mirno piti kavicu svako jutro s osmijehom, a tuženi neka se opravdava kako god zna i umije.
Užasno!
Sumnjam da će i kasnije biti neÅ¡to puno bolje , bio ovaj ministara , onaj ministar ili neki treći, Äetvrti..bile ovakve pedagoÅ¡ke mjere ili onakve… Ljudi i dalje neće imati nikakvo oružje u rukama poÅ¡to su ta djeca naÅ¡e BLAGO… Ma bit će isto ili joÅ¡ gore !
Posumnjajte i u tu sumnju, djeca jesu naÅ¡e blago i zaslužuju bolja rjeÅ¡enja i bolju budućnost, cijelo druÅ¡tvo zaslužuje boljitak i zato nećemo pokopati nadu i hraniti sumnju. Izgubljena bitka nije izgubljeni rat! Glave gore drage kolege, djeco, roditelji…!
Lijepa misao za ponijeti je na godišnji odmor.
DJECA iscrpe, obeshrabre, izbezume, bace u oÄaj… I onda, nekom „blesavom“ gestom, osmjehom koji razoružava, pogledom punim povjerenja i oÄekivanja, sve to pobriÅ¡u i opet su baterije pune i opet sve ispoÄetka.
Osnovnoj Å¡koli koja ima petsto uÄenika „gravitira“ nekih tisuću odraslih (roditelji, djedovi, bake, tetke…). Desetak od njih tisuću ih je koji nam prave probleme i zagorÄavaju život . Možda ih je jedno do dvoje ekstremnih.
To piÅ¡em jer, osupnuti nedjelima ovih posljednjih, zaboravimo na tihu većinu koji nam djecu Å¡alju situ, Äistu i emocionalno nahranjenu.
Kad se organizira da ponaÅ¡anje i znanje budu presudni za uspjeh tada će i roditelje poÄeti iskreno zanimati ponaÅ¡anje i znanje njihovih mezimaca. Dok je ocjena jedina ulaznica u „bolji život“ briga o ocjenama (s pravom) će biti imperativom roditeljske brige o djetetu, a druÅ¡tvo će tonuti u neznanje i bahatost.
Meni se Äini jednostavno: „Idemo u srednju“ na temelju znanja (prijemnog ispita) i miÅ¡ljenja osnovne Å¡kole o uÄenikovom vladanju.
Mislim da će većina podržati prijemne ispite za srednju Å¡kolu i općenito KONTINUIRANO VANJSKO VREDNOVANJE tijekom Å¡kolovanja. Tada će se težiÅ¡te napada koje podnose uÄitelji prebaciti na većinu uzroka problema-rad i odgoj uÄenika.
I evo opet problema na vidiku, nemaju sve Å¡kole iste uvjete pa nisu svi uÄitelji jednako uÄinkoviti…koja će to većina biti za vanjsko vrednovanje…kako će onda uÄitelji biti krivi za sve…da ne bi sluÄajno sa lijepim mislima otiÅ¡li na godiÅ¡nji…
Ja sam ZA vrednovanje, ali vrednovanje koje se izražava NAPREDOVANJEM uÄenika. Dakle, prvo vrednovati uÄenika pri upisu u 1.r. Tako ćemo imati standard za usporedbu u vrednovanju na kraju nekog razreda. Mislim da je NAPREDOVANJE najvažnije mjerilo i uÄitelja i uÄenika.
Sjećam se kada je bilo govora da se uvedu kazne za prepisivanje pa su pitali bivÅ¡u ministricu za miÅ¡ljenje na Å¡to je ona odgovorila da svaki NORMALAN nastavnik mora znati vladati razredom 😀
Treba zahtijevati da se onemogući da te bilo tko može prijavit inspekciji kada se sjeti….
Za poÄetak bi bilo dobro ukinuti anonimnost prijava kao kulturu komunikacije jer ako netko nije u stanju svojim imenom i prezimenom stati iza prijave onda tu nema spremnosti da se problem rijeÅ¡i nego je samo prisutna želja za linÄom.
Pokrenimo potpisivanje peticije, nek se pridruži svak !