Dosta je!

Nakon drugog fizičkog napada na učiteljicu koji se dogodio u dva tjedna – oba puta iz gotovo identičnog razloga i na gotovo identičan način, a da nitko od mjerodavnih ne samo da nije poduzeo korake kako se slične stvari ne bi dogaÄ‘ale, nego se nije ni oglasio adekvatnim priopćenjem, porukom javnosti, naznakama da se uopće razmatra krenuti u rjeÅ¡avanje problema – udruga “Nastavnici organizirano” od Vlade Republike Hrvatske zahtijeva sljedeće:

1. Hitno upućivanje u saborsku proceduru zakona ili izmjene zakona kojom će prosvjetni djelatnici u Hrvatskoj – učitelji, nastavnici, pedagozi, psiholozi, ravnatelji i svi ostali koji rade u Å¡kolama – u svrhu zaÅ¡tite, dobiti status službene osobe čime bi fizički napad ili ometanje u obavljanju posla imali ekvivalentne zakonske posljedice onima kod napada na policajca ili sudskog službenika.

2. Ostavku ministra Željka Jovanovića zbog potpunog nesnalaženja u svom sektoru, omalovažavanja struke, sustavnog i planskog degradiranja položaja učitelja i nastavnika te odbijanja pokretanja bilo kakve suÅ¡tinske reforme, čime je neizravno doprinio srozavanju ugleda struke te povećanom nasilju, kako nad učiteljima, tako i u Å¡kolama u cjelini. Jovanović je prije nekoliko mjeseci, na zahtjev za promjenom sustava kako bi se smanjilo nasilje un Å¡kolama, izjavio da se “učitelj mora znati nositi s problematičnim učenikom“. Hoće li sada reći da se učitelj mora znati nositi i s problematičnim roditeljem?

3. Hitne izmjene sustava kako bi se uveo red u razrede, ali i sustav ocjenjivanja i upisa, što je bio izravan povod za oba nasilna događaja u protekla dva tjedna:
Prvo – ispunjenje zahtjeva osam tisuća Å¡kolovanih stručnjaka za reformom sustava pedagoÅ¡kih mjera, iskazanih peticijom koja se potpisivala u proteklih deset mjeseci, a koje je MZOS uredno pomeo pod tepih u potpunosti ignorirajući struku. Nasilje i percepcija da se “učitelje smije tući” počinje od njihove nemoći u razredu, a nemoć u razredu je iskazana nedostatkom ikakvih mehanizama za discipliniranje nasilnih učenika, a odatle do nasilnih roditelja je samo jedan korak (jer ako može sin, zaÅ¡to ne bi mogao i otac?).
Drugo – pokretanje postupka za uvoÄ‘enje prijemnih ispita u srednje Å¡kole i ubrzavanje uvoÄ‘enja male mature. Oba slučaja nasilja dogodila su se zbog zaključivanja ocjene učenicima osmog razreda. Ovakvim sustavom na osobu učitelja stavlja se prevelika i, joÅ¡ važnije, neopravdana odgovornost odlučivanja o budućnosti nekog učenika. MeÄ‘utim, učitelji za to niti su educirani niti bi im to trebao biti primarni zadatak. Glavni posao učitelja je da uči, podučava, a ne da meÄ‘u učenicima odreÄ‘uje kako će tko proći u životu – Å¡to sadaÅ¡nji sustav ocjenjivanja svakako jest. Prognostičko ocjenjivanje se mora voditi objektivnim i unificiranim kriterijima, pod jednakim uvjetima za sve, Å¡to je nemoguće izvesti ako različite učenike ocjenjuju različiti učitelji, a pogotovo ako se ocjenjivanje provodi po “pedagoÅ¡kim” kriterijima koji nikada ne mogu biti potpuno objektivni. Zbog toga dolazi do “individualizacije krivnje” i svaljivanja odgovornosti za ocjenu na ocjenjivača. UvoÄ‘enjem prijemnih ispita i/ili male mature učenici (i neizravno njihovi roditelji) bi sami postali odgovorni za svoj uspjeh.

Sve ovo i ne tražimo toliko zbog nastavnika i učitelja. Posao obrazovanja najviše ovisi o autoritetu učitelja i bar minimalnom respektu koji učenici moraju imati kako bi imalo ozbiljno shvatili ono što im ta osoba želi prenijeti. Ako tog autoriteta i respekta nema, najlogičnije bi bilo ukinuti školstvo, propisati sadržaje koji se moraju naučiti i prepustiti djeci i roditeljima da taj posao obave kod kuće.

Zbog svega ovoga, svim školama, kolegama i sindikatima predlažemo sljedeće:

– da se u rujnu, u utorak, dakle prvog dana redovne nastave, održi JEDNODNEVNI Å TRAJK UPOZORENJA zbog sigurnosne situacije u hrvatskim Å¡kolama. Nakon uvodnih satova koji će se održati u ponedjeljak – i na kojima će razrednici, izmeÄ‘u ostalog, objasniti učenicima sve Å¡to im treba objasniti – u utorak će svi nastavnici i učitelji doći u Å¡kolu, ali nastava se neće održati. Redovna nastava će tako početi u u srijedu. Dosad smo Å¡trajkali isključivo zbog plaća, ali sada je u pitanju neÅ¡to važnije od toga: naÅ¡a osobna fizička sigurnost na radnom mjestu. Ako ona nije zagarantirana, onda uopće viÅ¡e nema smisla obavljati posao koji je meÄ‘u najvažnijima – ako ne i najvažniji – za opstanak i napredak druÅ¡tva i civilizacije;

– pozivamo sindikate da svojom infrastrukturom, logistikom i organizacijom potpomognu ovaj Å¡trajk. Razlozi za Å¡trajk mogu biti iznos plaće, ali i uvjeti rada. Svaki Å¡trajk kojim se traži sigurnost na radnom mjestu ni na koji način ne može biti nelegalan;

– pozivamo sve Å¡kole u Hrvatskoj da do početka nastave – dakle tijekom cijelog ljeta – na svojim web stranicama, oglasnim pločama i ulaznim vratima plakatima, obavijestima i posterima skrenu pažnju na sve žešće i sve češće nasilje koje se dogaÄ‘a u hrvatskim Å¡kolama. Predlažemo da se na stranice stavi logo koji se nalazi na početku ovog teksta, a naknadno se može sastaviti i zajednička izjava; ako ima zainteresiranih, udruga “Nastavnici organizirano” može koordinirati sastavljanje izjave.

Verzija teksta u PDF formatu, pogodna za printanje i postavljanje na oglasne ploče (klik)

13 Comments

  1. Biti učitelj, najljepše zanimanje na svijetu! No u Lijepoj našoj trebalo bi ga svrstati među rizična.

  2. U Vrgorcu je desetogodiÅ¡njak napravio je ono Å¡to „dizač“ mjesecima ustrajno odbija učiniti: pokuÅ¡ao je zaÅ¡titi prosvjetnu djelatnicu – svoju majku.

    U Klisu su dvanaestogodišnjaci pokušali ono što „dizač“ više od godinu dana ustrajno odbija učiniti: zaštititi svoju učiteljicu, dok je ona pokušavala zaštiti njih.

    „Dizač“ je, u želji da ovaj put primjerenije reagira nego u slučaju Klis, prevalio put od Zagreba do Vrgorca. Neće njega, spontanom ljudskom gestom izražavanja podrške djelatnicima škole, zasjeniti nekakav tamo Fred Matić.

    Za razliku od djece koja reagiraju srcem, „dizač“ reagira iz političke računice i zato je u stalnom kaÅ¡njenju za dogaÄ‘ajima na terenu. Ne shvaća „dizač“ da je debelo zakasnio sa zaÅ¡titom učitelja – taj su posao već preuzela djeca. Hoće li mu netko reći da je sada njegov zadatak Å¡tititi djecu.

    Ima li išta tužnije nego biti na čelu ministarstva čiji su glavni resurs djeca i učitelji, a toliko nemati osjećaja za ni za jedne ni za druge.

  3. Dodajmo svemu tomu joÅ¡ i anonimne prijave koje zasipaju Å¡kole – tipičan mobing kojeg treba prozvati jasno i glasno, jer ružne se bitke vode. Neka bude kraj anonimnim prijavama!

    1. Podržavam!
      I neka se drastično kazne oni koji prijavljuju neosnovano!
      Svatko može napisati što god želi i popljuvati koga god želi i mirno piti kavicu svako jutro s osmijehom, a tuženi neka se opravdava kako god zna i umije.
      Užasno!

  4. Sumnjam da će i kasnije biti neÅ¡to puno bolje , bio ovaj ministara , onaj ministar ili neki treći, četvrti..bile ovakve pedagoÅ¡ke mjere ili onakve… Ljudi i dalje neće imati nikakvo oružje u rukama poÅ¡to su ta djeca naÅ¡e BLAGO… Ma bit će isto ili joÅ¡ gore !

    1. Posumnjajte i u tu sumnju, djeca jesu naÅ¡e blago i zaslužuju bolja rjeÅ¡enja i bolju budućnost, cijelo druÅ¡tvo zaslužuje boljitak i zato nećemo pokopati nadu i hraniti sumnju. Izgubljena bitka nije izgubljeni rat! Glave gore drage kolege, djeco, roditelji…!

      1. Lijepa misao za ponijeti je na godišnji odmor.

        DJECA iscrpe, obeshrabre, izbezume, bace u očaj… I onda, nekom „blesavom“ gestom, osmjehom koji razoružava, pogledom punim povjerenja i očekivanja, sve to pobrišu i opet su baterije pune i opet sve ispočetka.

        Osnovnoj školi koja ima petsto učenika „gravitira“ nekih tisuću odraslih (roditelji, djedovi, bake, tetke…). Desetak od njih tisuću ih je koji nam prave probleme i zagorčavaju život . Možda ih je jedno do dvoje ekstremnih.
        To pišem jer, osupnuti nedjelima ovih posljednjih, zaboravimo na tihu većinu koji nam djecu šalju situ, čistu i emocionalno nahranjenu.

        Kad se organizira da ponašanje i znanje budu presudni za uspjeh tada će i roditelje početi iskreno zanimati ponašanje i znanje njihovih mezimaca. Dok je ocjena jedina ulaznica u „bolji život“ briga o ocjenama (s pravom) će biti imperativom roditeljske brige o djetetu, a društvo će tonuti u neznanje i bahatost.

        Meni se čini jednostavno: „Idemo u srednju“ na temelju znanja (prijemnog ispita) i mišljenja osnovne škole o učenikovom vladanju.

        1. Mislim da će većina podržati prijemne ispite za srednju školu i općenito KONTINUIRANO VANJSKO VREDNOVANJE tijekom školovanja. Tada će se težište napada koje podnose učitelji prebaciti na većinu uzroka problema-rad i odgoj učenika.

          1. I evo opet problema na vidiku, nemaju sve Å¡kole iste uvjete pa nisu svi učitelji jednako učinkoviti…koja će to većina biti za vanjsko vrednovanje…kako će onda učitelji biti krivi za sve…da ne bi slučajno sa lijepim mislima otiÅ¡li na godiÅ¡nji…

          2. Ja sam ZA vrednovanje, ali vrednovanje koje se izražava NAPREDOVANJEM učenika. Dakle, prvo vrednovati učenika pri upisu u 1.r. Tako ćemo imati standard za usporedbu u vrednovanju na kraju nekog razreda. Mislim da je NAPREDOVANJE najvažnije mjerilo i učitelja i učenika.

  5. Sjećam se kada je bilo govora da se uvedu kazne za prepisivanje pa su pitali bivÅ¡u ministricu za miÅ¡ljenje na Å¡to je ona odgovorila da svaki NORMALAN nastavnik mora znati vladati razredom 😀

    Treba zahtijevati da se onemogući da te bilo tko može prijavit inspekciji kada se sjeti….

    1. Za početak bi bilo dobro ukinuti anonimnost prijava kao kulturu komunikacije jer ako netko nije u stanju svojim imenom i prezimenom stati iza prijave onda tu nema spremnosti da se problem riješi nego je samo prisutna želja za linčom.

Comments are closed.