Povećali smo si plaće novcem od školarina zato jer su premale!

(Jutarnji list) Kako fakulteti u Zagrebu troÅ¡e novac iz vlastitih prihoda? Dovoljno je pregledati financijske izvjeÅ¡taje za 2011. Iako nema obrazloženja na Å¡to se točno troÅ¡e Å¡kolarine, nemoguće je ne primijetiti da je razlika izmeÄ‘u onoga Å¡to im se uplati iz proračuna za plaće zaposlenika i rashoda za zaposlene – upravo dvije trećine Å¡kolarina.

Tako je, prema izvjeÅ¡taju za 2011., Ekonomski fakultet imao prihode od 148,7 milijuna kuna. Rashodi su bili 146,7 milijuna kuna. Iz proračuna su dobili oko 59 milijuna kuna – za plaće radnika i novaka. Od Å¡kolarina, programa usavrÅ¡avanja i osposobljavanja te znanstvenih i istraživačkih projekata uprihodili su oko 83,7 milijuna kuna. Od Å¡kolarina 74,3 milijuna kuna, a od ostalog su dobili 9,4 milijuna kuna. Za zaposlene, vanjske suradnike i isplatu autorskih honorara potroÅ¡ili su oko 115 milijuna kuna.

Znači, točno 56 milijuna kuna više nego što im je za plaće doznačeno iz državnog proračuna. A to je točno 67 posto novca koji su dobili od školarina i ostalih vlastitih prihoda.

Slično je i na Pravnom fakultetu.

Ukupni prihodi iznosili su 85,8 milijuna kuna, a rashodi su iznosili 80,7 milijuna.

Od države su dobili 39 milijuna kuna za plaće.

Od školarina su uprihodili još 45 milijuna.

Na plaće su pak potrošili 64 milijuna kuna.

Dakle, točno 19 milijuna više nego što su dobili iz državnog proračuna.

Filozofski fakultet, koji je 2011. imao prihod od 186,8 milijuna kuna i rashod od 179,6 milijuna, godišnje od države dobije 147 milijuna kuna. Samo za plaće radnika i znanstvenih novaka država im uplati 135 milijuna kuna.

Od školarina i programa usavršavanja dobiju 38 milijuna kuna.

Prema financijskom izvješću, za zaposlene, vanjske suradnike i autorske honorare isplate oko 146 milijuna kuna. Za zaposlene 139 milijuna, a za vanjske suradnike oko 6. Točno 11 milijuna kuna više nego što im se uplati iz državnog proračuna.

O tome kako troše novac od školarina i koliko je novca od uplata studenata otišlo na unaprjeđivanje djelatnosti, željeli smo razgovarati i s dekanima Filozofskog, Ekonomskog i Pravnog fakulteta.

Na razgovor je pristao samo Damir Boras, dekan Filozofskog. Dekan Pravnog fakulteta Zoran Parać, pošto smo ga zvali tjedan dana, posjetili u dekanatu i slali pitanja preko maila, nije želio razgovarati. Od njegove tajnice Renate Požgaj dobili smo odgovor: “Sve što vas zanima je na internetskim stranicama fakulteta”. Što, naravno, nije istina.

Dekan Ekonomskog Tonči Lazibat također nije imao vremena, ali nam je preko Blanke Kundih Plavevski, v.d. voditeljice Službe za financije i računovodstvo, odgovorio da je najveći dio sredstava za investicije utrošen na adaptaciju objekta 64 sveučilišnog kampusa Borongaj.

Koliko točno i u što su sve drugo ulagali, nije nam odgovoreno, kao ni na pitanje koliko godišnje Ekonomski fakultet uprihodi od školarina.

Nesuradnja Fakulteta oko pitanja financijskih izvještaja dobro je poznata i znanstveniku Anti Baji s Instituta za financije, čije je istraživanje 2008. pokazalo da tri četvrtine školarina završe u džepovima nastavnika. Smatra da se od tada ništa nije promijenilo.

– Vi jednostavno ne znate koliko ljudi radi na sveučiliÅ¡tima, kakvi su im stvarni financijski izvjeÅ¡taji, koliko imaju studenata.

Zato se i dogaÄ‘a da dobijete samo formalne financijske izvjeÅ¡taje koji zadovoljavaju Vladu ili ministra financija, ali ne i na Å¡to je točno potroÅ¡en novac. Zbog toga i ne možete znati koliki su rashodi sveučiliÅ¡ta, kolike naknade primaju od Å¡kolarina i kroz autorske honorare. Nema detaljnijih analiza – kaže Bajo.

Dekan Filozofskog Damir Boras kaže da vrlo malo uzimaju iz vlastitih prihoda i daju zaposlenicima.

– Imamo 800 zaposlenih. Oko 400 ih ima doktorat. I imaju plaću 6200 kuna. Ne dobiju gotovo nikakvu naknadu – odgovara.

Kad je riječ o reviziji iz 2011. i rezultatima koje je pokazala, Boras kaže da je za svaku reviziju sveučilišta i fakulteta i da svi trebaju poslovati transparentno. No, bez upliva države.

– Nemam niÅ¡ta protiv čistih računa i kontrole. No, nonsens je da se Ministarstvo ponaÅ¡a kao naÅ¡e računovodstvo. Mi imamo autonomiju – kaže Boras.

– Pa ne radi se upravljanju, nego o tome da država zna kako troÅ¡ite novac – kažem.

– To je suprotno ideji cjelovitog iznosa. Ne tiče se njih koliko ću ja kuna potroÅ¡iti na čistačicu ili na neÅ¡to slično. Zar bi Ministarstvo trebalo imati joÅ¡ 500 ljudi koji bi to sve nadgledali? – dodaje Boras, čija je plaća 17 tisuća kuna.

Kaže da viÅ¡e od 40% vlastitih prihoda ulažu u unaprjeÄ‘enje djelatnosti. Za unaprjeÄ‘enje znanstvenog istraživanja, romske kolegije, za pjevački zbor, u Centar za jezike…

– A u opremu – pitam.

– To stalno kupujemo – odgovora.

– Å to ste kupili – pitam.

– Ne znam napamet. Kad je riječ o naknadama, znam da tehničkom osoblju i čistačicama dajemo stimulacije jer su im plaće iznimno male – kaže.

Ideju da onim fakultetima koji imaju veliku dobit i koji većinu vlastitih prihoda troše na naknade profesorima država da manje novca iz proračuna pozdravlja, ali i propituje.

– Većina nas radi viÅ¡e od 150 posto preko norme. A mi ne možemo isplaćivati novac za to. Ako država za odreÄ‘eni novac dobije odreÄ‘eni proizvod, zaÅ¡to bi je se ticalo kako troÅ¡imo novac – kaže.

Na česte kritike koje kažu da zagrebačko Sveučilište nema ugled u svijetu, Boras je poludio.

– Mi radimo kvalitetno koliko nam država daje novca. U EU je naÅ¡e sveučiliÅ¡te meÄ‘u 100, u regiji meÄ‘u 20, a na Balkanu smo prvi. Nismo najbolji, ali smo odlični u druÅ¡tvenim znanostima. Imamo vrhunske indologe, slaviste, germaniste, sociologe, psihologe – kaže.

– Kolika je norma profesora – pitam.

– Å est sati predavanja tjedno, a usto imate i pripreme za predavanja, vježbe, konzultacije. Vi kao profesor, uz nastavničku djelatnost, morate imati znanstvenu produktivnost, kao da radite na institutu. A ljudi na institutu ne moraju imati predavanja, a kad ih imaju, to im se plaća. Na njih se zaboravlja, a po nama se udara. Å to neki instituti u Zagrebu znače za svjetski nuklearni program? NiÅ¡ta. Da nestanu svi fizičari u Hrvatskoj, ne bi se dogodilo niÅ¡ta u svijetu. Da nestanu naÅ¡i indolozi, germanisti i slavisti, bio bi potres u svijetu u tim strukama. A to se zaboravlja – kaže Boras.

Tomislav Mamić