Jovanovićev vašar taštine (i osobnih interesa)

Kad se ministar na ovakav način obračunava sa svojim kritičarima, onda je to siguran znak da je ili na kraju živaca ili na kraju mandata. Na žalost, rekli bismo da je ipak ovo prvo, jer s obzirom na političku podršku koju ima, a koja je obrnuto proporcionalna stručnoj (od Jovanovića je svaki Hrvat s diplomom odavno digao ruke), još ćemo ga neko vrijeme gledati u sadašnjoj ulozi, a Ustavni će sud imati još puno, puno posla.

Za one koji ne znaju, nakon Å¡to je, zbog tužbe udruge “Nastavnici organizirano” Ustavnom sudu, bio prisiljen povući pravilnik o udžbenicima, ministar Željko Jovanović u petak se javnosti obratio, ni viÅ¡e ni manje nego riječima: “Žalosno je da Udruga Nastavnici organizirano, kojoj bi trebao biti cilj da učenici imaju bolje udžbenike i lakÅ¡e Å¡kolske torbe te da su roditelji rasterećeni broja udžbenika koje moraju kupiti, zapravo organizirano ruÅ¡i takvu mogućnost i odluku i tako pokazuje da joj nisu interes djeca nego osobni interesi, taÅ¡tine i ocjenjivanje rada Ministarstva.”

Željko Jovanović ovime je dokazao da je vjeran sljedbenik ideje koja gotovo cijelo jedno stoljeće vlada ovim prostorima: ako te netko kritizira, taj je neprijatelj naroda ili Hrvatske ili javnog interesa, birajte. Tako se prije pedeset godina “glasne i automatski sumnjive” etiketiralo da “naruÅ¡avaju bratstvo i jedinstvo”. Prije dvadeset godina da su crveni, zeleni i žuti vragovi, smetenjaci, smutljivci, mutikaÅ¡e i bezglavnici, jalnuÅ¡ki diletanti i, jednostavno, prodane duÅ¡e, generalno, da su protiv Hrvatske. Danas se onima koji se drznu prozboriti koju riječ o ovom nazovi ministru priÅ¡ije da su protiv učenika i roditelja, protiv “lakÅ¡ih Å¡kolskih torbi”, protiv propisa i pravila, a njihovo djelovanje komentira se kao zadovoljavanje osobnih interesa i taÅ¡tine i svodi se na (o, strahote!) “ocjenjivanje rada Ministarstva”!

TakoÄ‘er, ova je izjava očigledan znak osobne povrijeÄ‘enosti. Možemo mu zahvaliti Å¡to nam je dao do znanja koliku mu bol nanosimo i time nam Å¡alje signale da smo na dobrom putu, jer ono Å¡to najviÅ¡e boli je istina, a ovakva nervozna reakcija pokazuje da smo pogodili živac. Dalje, gospodin ministar možda mogu misliti da se “ne treba držati procedure k’o pijan plota”, ali u pravnoj državi takvi propusti moraju biti rasvijetljeni, bez obzira na kvalitetu ideja i prijedloga koji proceduri podliježu. Osim toga, kritizirati druge zbog propusta koje je napravio on sâm joÅ¡ je jedan pokazatelj nemoći. Da je Ustavni sud naÅ¡ zahtjev o preispitivanju Jovanovićevog Pravilnika smatrao neosnovanim, odluka bi vjerojatno bila drukčija.

Naravno, Jovanović vjerojatno nije svjestan (a joÅ¡ vjerojatnije, nije ga ni briga) kakvu je brljotinu od pravilnika napravio i da je, umjesto ovakvog “olakÅ¡avanja Å¡kolskih torbi”, komotno mogao propisati da se iz svakog udžbenika istrgne svaki drugi list. Učinak bi bio isti. No, zaÅ¡to stati na tome? ZaÅ¡to potpuno ne ukinuti udžbenike? NajlakÅ¡a torba je prazna torba, a najposluÅ¡nija glava je prazna glava. Možda bismo zbog devastiranja obrazovnog sustava koje provodi čak i okrivili ministra i Vladu za namjerno zaglupljivanje Hrvata kad ne bi bilo one stare: nikad ne pripisuj zloj namjeri ono Å¡to se adekvatno može objasniti glupošću. Jer upravo je to istina: sve pogreÅ¡ke Jovanovićevog MZOS-a proizlaze iz neznanja i nestručnosti, a sve propuÅ¡tene prilike njihovog ispravljanja iz taÅ¡tine i osobnih interesa, Å¡to ministra, Å¡to njegovih suradnika. TakoÄ‘er, poznato je da, Å¡to manje netko zna, misli da je pametniji i, Å¡to je manje stručan, viÅ¡e misli da bi ga svi trebali sluÅ¡ati jer ima baÅ¡ „dobre ideje” koje nikome prije njega nisu pale na pamet.

U svakom slučaju, nakon uvredljivog ponašanja, uvredljivih pravilnika, uvredljivog tretiranja struke na svim razinama, Jovanović je prešao i na uvredljive izjave kojima pokušava prikriti vlastitu nesposobnost, ali još važnije, vlastitu taštinu i osobne interese koji se najbolje vide u bulumenti politički podobnih (zapravo osobno zaslužnih), a jednako (ne)stručnih poslušnih aparatčika koje je posijao i posadio po foteljama diljem osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja, a čime je postigao nešto što se prije godinu i pol dana smatralo apsolutno nemogućim: postao je omraženiji od gotovo svih dosadašnjih HDZ-ovih ministara koji su dosad bili sinonim za destrukciju hrvatskog obrazovanja!

Ministar Jovanović jedan je od onih ljudi koji ne znaju, ali nisu svjesni da ne znaju i, narodna mudrost kaže, takvih se treba kloniti. Na žalost, svjesnim odabirom nastavničkog zanimanja, nama sudbina ne omogućuje da ga se klonimo. NaÅ¡ je vapaj “svejedno nam je hoće li Jovanović dati ostavku ili početi dobro raditi svoj posao” samo retorički, jer znamo da neće učiniti ni jedno ni drugo. Ono prvo bi ga ostavilo na vjetrometini, poraženog i poniženog, Å¡to mu taÅ¡tina, a joÅ¡ manje osobni interesi ne mogu dozvoliti. Za ono drugo, sudeći po grčevitom otporu koji pruža svaki put kad mu se neÅ¡to na bilo koji način pokuÅ¡ava objasniti, očito nema sposobnosti.