Prenosimo u cijelosti zanimljivo razmišljanje jedne učiteljice koje vrijedi pročitati. Također, predlažemo učitreljima da se uključe u javnu raspravu o još jednoj famoznoj ideji našeg ministra i njegovih podanika. http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=12405&sec=2354
Zašto NITKO nije obavijestio škole da je u tijeku javna rasprava?
Koliko ljudi u školama redovno prati stranice MZOS-a?
Za početak, imam primjedbu na način objavljivanja javne rasprave i provođenje putem individualnih e-mailova.Predlažem da MZOS uputi zahtjev prema školama koje bi raspravljale na svojim stručnim vijećima te bi uputile primejdbe. Na taj bi se način osigurala transparentnost rasprave. Na način kako se sada provodi javna rasprava, ona uopće nije ni javna ni demokratska. Kako su sada stvari postavljene, ne znamo niti ćemo ikad doznati sadržaj primjedbi koje su stigle na adresu MZOS-a, nećemo znati je li itko pročitao našu poruku i je li uzeo u obzir našu primjedbu, nećemo nikad doznati što ostali sudionici u raspravi podržavaju a što osporavaju, nećemo dobiti odgovor na svoje primjedbe.
Ne slažem se s ovakvim tipom javne rasprave. Ovo nije javna rasprava, nego prikupljanje individualnih mišljenja koje je objavljeno tek toliko da se zadovolji forma. Daje lažnu sliku demokratičnosti donošenja odluka u našem Ministarstvu. Onima koji su zainteresirani za problem i smatraju da imaju prava sudjelovati u odlučivanju, takva “javna rasprava” daje lažni osjećaj da nešto doprinose, a u stvarnosti je to tek maska kojom se prikriva činjenica da su odluke već donesene.
Kao da nam Ministarstvo želi reći: Evo, sad vi slobodno pišite svoje primjedbe, šaljite e-mailove koje nitko neće ni otvoriti a kamo li proučiti, i nemojte poslije reći da vas nismo pitali za mišljenje, da tu nema demokracije, a mi ćemo ionako napraviti po svom.
Ili se varam?
Pretpostavimo da se učitelji stvarno uključe u javnu raspravu. Poziv na raspravu je upućen svima koji žele raspravljati, pojedincima i ustanovama. Ako su namjere doista takve da se javna rasprava provede otvoreno i demokratski, ako je poziv za javnu raspravu ozbiljan, tada možemo pretpostaviti da bi iz svake OŠ, SŠ i GŠ na adresu MZOS-a mogao stići barem jedan e-mail s primjedbama. Prepostavimo da bi u ovom slučaju učitelji, koji inače vole sve nadugačko i naširoko, bili vrlo sažeti i jezgroviti pa mailovi ne bi bili dulji od jedne stranice A4.
896 OŠ + 433 SŠ + 83 glazbene škole x 1 stranica = 1412 e-mailova, 1412 stranica teksta. Plus, pokoji profesor s fakluteta, student, roditelj i drugo iz kategorije “ostalo”. Koliko je to pristiglih meilova, koliko je to radnih sati, dana? Koliko osoba u MZOS-u bi trebalo zadužiti da otvori i “baci oko” na sadržaj 1500 e-mailova, da izdvoji primjedbe, sortira ih, zapiše, o njima referira na nekom sastanku?
Ako u MZOS-u postoji osoblje koje u ovom trenutku ima vremena čitati e-mailove koji bi pristigli na javnu raspravu, znači da njihova radna zaduženja nisu racionalno raspoređena. Znači da oni nemaju što raditi ako nema javnih rapsrava. Ako sadašnji zaposlenici imaju inače što raditi, znači da nemaju vremena čitati e-mailove. Znači da treba zaposliti nove službenike. To bi bila dobra vijest jer u tom slučaju, nekom će se posrećiti, dobit će posao.
Što se nactra tiče, od prvog do četvrtog razreda udžbenik i radna bilježnica… bez zbirke???? Ako je tako, ta radna bilježnica bi trebala biti jako, jako debela knjižurina. Mi znamo ZAŠTO se mora odvojiti u više manjih svezaka, zašto mora biti i radna, i listići, i zbirka i kontrolni zadaci. Zar treba ponovo otkrivati toplu vodu i patentirati ju?
Nema listića? Nema radne bilježnice? A što je s popratnim didaktičkim materijalom, praktičnim, zornim, audiovizualnim nastavnim sredstvima- video klipovima, filmovima, prezentacijama? Što je s glazbenim instrumentarijem, što je s opremom za pokuse, koji bi morali biti sastavni dijelovi suvremenih udžbenika …??? !!!
Opet ćemo imati nepotpune i nekompletne “komplete” BEZ suvremenih didaktičkih sredstava?
Tobože idemo naprijed, sad bi mi novitete, a još nismo ostvarili provjerenu i potvrđenu metodiku staru 100 godina, onu koja se zasniva na razvojnoj psihologiji, a ne zakonima tržišta.Da zaključim: mene zanima što se zbiva s e-mailovima koji pristignu u MZOS tijekom javne rasprave?
Svaki udžbenički komplet trebao bi sadržavati paket didaktičkg materijala namijenjen učitelju za rad. Međutim, već godinama NEMA DIDAKTIČKIH SREDSTAVA i POPRATNOG DIDAKTIČKOG MATERIJALA UZ UDŽBENIKE!
Uz udbenike se zna dobiti ponešto plakata, ali ono što je najbitnije ne dolazi. Nema kratkih didaktičkih filmova,ilustracija procesa, video klipova, prezentacija. Nema ni onih filmića koji su osamdesetih bili na super- 8 tehnologiji, koje je snimila tadašnja TV Zagreb za potrebe obrazovnog TV programa i koje je snimao tadašnji Jadran-film. Nedostaju naslovi kao npr. voćka kroz godišnja doba, kolanje vode u prirodi, vode u zavičaju, životinje zimi, ptice u proljeće, livada, život mrava. Nema filmića koji bi prikazivao oprašivanje voćke, a plakate “od cvijeta do ploda” crtamo sami. Nastava bi bila puno kvalitetnija kad bi imali nastavna sredstva i didaktički materijal.
Pričaju o kvaliteti nastave. Što znači pojam kvaliteta nastave? O čemu ovisi
Kvaliteta nastave VIŠE ovisi o kvaliteti nastavnih sredstava i didaktičkog materijala nego o samom udžbeniku.
Nastava je kvalitetna ako dijete shvati što mu objašnjavaš, ako to zapamti, ako se zainteresira da dozna još više o toj temi.
To se postiže raznim slikovnim materijalima i raznim materijalima koji omogućavaju praktičan rad. Što je uzrast mlađi to nam treba više didaktičkog materijala
U potpunosti se slažem s primjedbom vezanom uz javnu raspravu. Za svaku bi trebao ići poziv prema školama, a koje bi trebale isti promptno distribuirati prema Vijeću nastavnika, Vijeću roditelja i dalje kome treba. Ono što se ne slažem je da bilo tko u ministarstvu treba sve komentare obrađivati već je potrebno osigurati platformu u kojoj bi se jasno i transparentno dalo svima na uvid koje komentare daje bilo tko od zainteresiranih po principu trenutne objave s eventualno malim pomakom u vremenu (najviše 1 dan) zbog moderiranja evntualnih nedoličnih komentara (dalo bi se sve to povezati sa google, fb ili twitter korisničkim računima pa bi možda nedoličnih komentara bilo manje). U svakom slučaju svaki komentar bi trebao biti vidljiv svima pa bi se obrada u ministarstvu značajno smanjila dok bi s druge strane ostalo zabilježeno što ljudi misle o navedenoj temi. Na koncu bi trebalo biti očitovanje radne skupine koja radi na određenom predmetu oko toga zašto jesu ili nisu prihvaćeni neki komentari. Smatram da ovakav model u današnje vrijeme informatizacije nije neostvariv.