Faraonski projekt beskorisnog ministra

(Tekst prenesen s bloga Pax et Discordia)
Hrvatsko školstvo je spašeno! Generacije koje će uskoro krenuti u školu na svojoj koži će osjetiti sve blagodati Novog Doba. Zahvaljujući mudrom prosvjetnom vodstvu, u škole će se uvesti novi predmet koji će ih naučiti razmišljanju, životnim obavezama, bitnim praktičnim znanjima te pogubnosti korupcije. Tako bar ispada nakon svega što je rečeno prilikom objave da od sljedeće godine u dvanaest hrvatskih škola počinje eksperimentalni program Građanskog odgoja. Ako nekome gornji uvod djeluje previše ironično, vrijedi doslovno prenijeti rečenicu ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića: “Kad nova generacija izađe iz škola, imat ćemo zdravije društvo bez korupcije.”

Naravno, svi koji imaju nesreću da su prisiljeni pratiti Jovanovićeve eskapade otkako se popeo na vlast – a to su uglavnom ljudi vezani uz obrazovni sustav – na ovo mogu samo zakolutati očima. Naime, pored svih problema koje hrvatsko školstvo ima – škole u raspadu, rad u ne samo dvije, nego ponegdje i u tri smjene, kao da je riječ o tvornicama kobasica, nastava na nula Celzija, bezumni i konfuzni nastavni programi, pretrpana satica – Jovanović se uhvatio projekta koji otprilike ima važnost farbanja dimnjaka na Titanicu nakon što je isti udario u ledenu santu.

Kao što je već bezbroj puta rečeno, i ova Jovanovićeva fiksacija je samo odraz njegovog nesnalaženja u sektoru kojim bi, kao, trebao ravnati. Umjesto da riješava stvarne probleme, on se uhvatio nečega što je, zapravo, svakom birokratu koji ne razumije srž stvari, najlogičnije: uvesti neki novi sadržaj bez da provjeri kako se taj sadržaj uklapa u već postojeće, može li sustav to podnijeti, kako će se sve skupa provesti i kakve će biti posljedice. Bitno je propisati nešto novo, popuniti fasciklu, na nju staviti novi natpis tako da se kasnije svuda može pokazivati kad ga se pita što je napravio za vrijeme mandata: eto vidite, uveo sam novi predmet koji će Hrvate pretvoriti iz seljaka u građane, koji će podići svijest, koji će iskorijeniti korupciju.

Što se, zapravo, uklapa u sve postojeće definicije Potemkinovih sela. Bitno je napraviti fasadu, lijepo je obojati, postaviti na prava mjesta tako da se putnici-namjernici mogu diviti kako sve to lijepo izgleda. U dubinu nećemo baš zagledati, obrazovanje je ionako zadnja rupa na svirali, nešto daleko i apstraktno, dajte vi meni još malo akcije s Mamićem, to bar razumijem.

Zbog svega toga nije pretjerano reći da je Građanski odgoj Jovanovićem faraonski projekt kojim on pokušava zabilježiti svoje mjesto u povijesti. Primorac i Fuchs su uveli državnu maturu, Ljilja Vokić je pojam za sebe, pa hajde, kad se spomene Jovanović, neka prva asocijacija bude “Građanski odgoj”. Ionako će samo neki tamo profesori gunđati kako je stvar beskorisna i samo unosi konačnu konfuziju u ionako već kaotični sustav.

Da bi apsurd bio još veći, mnogi koji imalo bolje poznaju materiju, znaju da se dobar dio sadržaja koje će “Građanski odgoj” imati već postoji u okviru nekih predmeta. No, bitno je podići novu ploču i na nju nakeljiti svoje ime. Nek’ se zna: Željko je bio ovdje! Nije bitno što upravo sada dolazi do posljednjeg urušavanja hrvatske prosvjete i što je dvadeset godina nebrige napokon dovelo do sve strmoglavijeg pada nad kojim je nestalo svake kontrole.

Bitno je samo da je podignut spomenik trajniji od mjedi, zdanje koje će izdržati sve nalete vremena i svjedočiti o Velikom Uspjehu u godinama i desetljećima, a ako bude sreće, i stoljećima koja dolaze. Da se ime faraona Jovanovića prenese u vječnost.

Razlika je jedino u tome što su u grobnicu koju je sagradio Tutankamon sahranili Tutankamona, dok će u grobnicu koju je podigao Jovanović sahraniti hrvatsko školstvo.