O Nacionalnom okvirnom kurikulumu oglasila se i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti preko svog člana zaduženog za fiziku, akademika Vladimira Paara. Ovdje prenosimo njegovo izlaganje s nedavno održanog skupa o školstvu.
O budućnosti Hrvatske odlučit će kvaliteta školstva – što umjesto NOK-a?
Vladimir Paar
HAZU i Fizički odsjek PMF-a Sveučilišta u Zagrebu
Želimo li europsku Hrvatsku u kojoj će se dobro živjeti ili zemlju slabo obrazovane i slabo plaćene radne snage? To je ključno pitanje s kojim se suočavamo, a bitan faktor koji će odlučiti o budućnosti Hrvatske je kvaliteta školstva. Pogrešna orjentacija u reformi školstva imala bi dramatične posljedice i zato je potreban veliki oprez i cjelovito sagledavanje obrazovne vertikale, bez brzopletih improvizacija. Zato ozbiljne primjedbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iznesene na Nacionalni okvirni kurikulum (NOK) koji je donijelo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta treba vrlo ozbiljno razmotriti.
“Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na svojoj 8. redovitoj sjednici, održanoj 2. studenoga 2010., zaključilo je da objavljeni dokument pod nazivom Nacionalni okvirni kurikulum u sadašnjem obliku, nije prihvatljiv u svom općem, kao ni posebnom dijelu. Konačni tekst Kurikuluma nije u skladu s preporukama Hrvatske akademije o cjelovitom pristupu preobrazbi predvisokoškolskog obrazovanja, kao ni s predloženim dokumentima Europske unije. Ocjenjuje se, da na temelju Kurikuluma u objavljenom tekstu, nije moguće započeti sustavnu preobrazbu školstva u Republici Hrvatskoj.”
HAZU je tijekom proteklih deset godina održala tri simpozija o razvoju školstva, te objavila niz publikacija i stavova iz kojih je razvidan razvoj obrazovanja sukladan potrebama znanstveno-tehnološkog razvoja hrvatskog gospodarstva i društva. Predloženo je da zbog presudne važnosti tog problema za budućnost Hrvatske, treba hitno otvoriti dijalog između dva različita sada prisutna koncepta razvoja hrvatskog školstva, koncepta koji se zastupa u NOK-u i koncepta za znanstveno-tehnološki razvoj gospodarstva i društva koji već desetljeće zastupa Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Potrebno je da se na temelju znanstvenih i stručnih argumenata izradi strategija reforme Hrvatskog školstva sukladno zahtjevima što ravnopravnijeg položaja Hrvatske u EU i u globalnom svijetu.
Neprihvatljiv odnos NOK-a prema temeljnim znanjima
U raspravama u HAZU naglašava se neprihvatljivost odnosa NOK-a prema temeljnim znanjima, posebice prema prirodoslovnim predmetima, fizici, kemiji i biologiji kao i prema temeljnim društvenim pdmetima, kao primjerice prema povijesti. U NOK-u se kaže:
«U gimnazijama i čeverogodišnjima srednjim školama, tj. višim razredima srednje škole, sadržaji će se strukturirati po nastavnim predmetima (primjerice: matematika, kemija, fizika, povijest, hrvatski jezik itd.).»
Jedno od bitnih spornih pitanja je upravo inzistiranje autora NOK-a, da primjerice fizika i kemija, koji su sada zastupljeni u 7. i 8. razredu osnovne škole i od 1. razreda u gimnaziji, budu kao predmeti svedeni samo na dva zadnja razreda gimnazije dok bi prije toga bili integrirani u jedan skupni predmet (prirodoslovlje), sa reduciranom satnicom. No autori NOK-a i dalje inzistiraju na tom udaru na prirodne predmete, ignorirajući upozorenja da bi time onemogućili kvalitetno obrazovanje budućih inženerskih, biomedicinskih, biotehničkih, prirodoslovnih i drugih kadrova, i time ugrozili razvoj Hrvatske.
Odnos temeljne predmetne i međupredmetne (interdisciplinarne) nastave
Vrlo je važno ispravno ugraditi odnos disciplinarnih (predmetnih) i interdisciplinarnih (međupredmetnih) sadržaja. Dok moderni kurikul afirmira središnju ulogu temeljnih (disciplinarnih) znanja kao glavnog pokretača razvoja i kao temelja za studij, naročito inženjerskih, medicinskih i biotehničkih struka, kao i za cjeloživotno obrazovanje, u prijedlogu NOK-a za neke predmete (primjerice za fiziku, kemiju i biologiju) uloga temeljnih znanja se marginalizira. Ne smije se zanemariti činjenica da je stjecanje solidnih temeljnih znanja preduvjet za uspješno uključivanje egzemplarnih primjera međupredmetnih korelacija.
Osim toga, u NOK-u javlja jedna dalekosežna zabluda, a to je tendencija da se međupredmetne korelacije ograniče na uža znanstvena područja. Nekad je bilo tako, ali danas u 21. stoljeću situacija je drukčija: interdisciplinarne korelacije u sve većoj mjeri više se ne mogu zatvoriti isključivo samo u pojedino područje, na primjer samo u matematičko ili samo u prirodoslovno ili samo u društveno-humanističko.
Pogledajmo konkretan primjer iz jednog srednjoeuropskog kurikula (slovenskog) za zadnji razred osnovne škole. (U slovenskom sustavu ono što je kod nas u vrtiću “mala škola”, kod njih se tretira kao prvi razred osnovne škole, naš prvi razred osnovne škole odgovara njihovom drugom razredu, …., i naš osmi razred odgovara njihovom devetom razredu.) Za predmet fizika broj međupredmetnih veza između fizike s drugim predmetima u zadnjem razredu osnovne škole je redom: s tehnikom i tehnologijom – 8 veza, s matematikom – 8 veza, s tjelesnom i zdravstvenom kulturom – 2 veze, s geografijom – 2 veze, s biologijom – 2 veze, s prirodom – 2 veze, s kemijom – 1 veza. A NOK predviđa zatvoriti fiziku u usko područje prirodoslovlja, samo s fizikom i biologijom! Slično vrijedi i za druge predmete: Primjerice, matematika je u slovenskom kurikulu interdisciplinarno povezana i s kemijom i biologijom i medicinom i tehnikom i informatikom i ekonomijom i lingvistikom i poviješću i likovnim i muzičkim odgojem i vjeronaukom. Odatle se vidi da je koncept jedinstvenog prirodoslovnog predmeta umjesto postojećih predmeta fizika, kemija, biologija i prirodna geografija pogrešan.
Nadalje, prijelaz na koncept integriranog prirodoslovlja objektivno je neostvariv i zato jer nema nastavnih kadrova koji bi bili u stanju izvoditi takvu integriranu nastavu četiriju predmeta, pa bi to nužno vodilo na nestručnu nastavu, tj. na pad kvalitete nastave.
Sljedeći važan faktor je i to što postoje znatna negativna iskustva u zemljama koje su pokušale s integriranom nastavom prirodoslovlja, primjerice u Finskoj i Engleskoj, koji su se sučelili sa znatnim teškoćama i negativnim efektima, unatoč tome što imaju znatno povoljnije kadrovske i materijalne uvjete nego Hrvatska.
Jedino kvalitetno i solidno temeljno znanje unutar svake pojedine discipline, tj. unutar svakog predmeta, može biti osnova za ulaženje u interdisciplinarne (međupredmetne) korelacije. Smanjenje kvalitete temeljnih znanja, imalo bi dramatične posljedice na razvoj obrazovanja i za budući razvoj Hrvatske. Toga bismo svi trebali biti svjesni. Definiranje učeničkih kompetencija ispod razine učeničkih kompetencija u srednjoeuropskom okružju vodilo bi Hrvatsku u podređeni položaj u globalnom svijetu.
Bilo bi vrlo korisno da svi zainteresirani na webu pogledaju kako izgledaju moderni kurikuli u našem srednjoeuropskom susjedstvu (potražiti na Google-u “učni načrt” (slovenski kurikul) i “Lehrplan” (austrijski i njemački kurikuli)).
Opasnost reduciranja temeljnih znanja u školstvu
Moguća opasnost zanemarivanja temeljnih znanja prisutna je u NOK-u, što se može vidjeti, na primjer, usporedbom s moderno koncipiranim srednjoeuropskim kurikulima iz Austrije i Slovenije. Primjerice, iz te se usporedbe vidi da je opseg temeljnih znanja fizike u modernom srednjoeuropskom kurikulu veći nego što je u sadašnjem hrvatskom nastavnom programu, a posebno veći nego ubudućem reduciranom programu prema NOK-u..
Jedno mora biti jasno: jedino kvalitetno i solidno temeljno znanje unutar svake pojedine discipline, tj. unutar svakog predmeta, može biti osnova za ulaženje u interdisciplinarne (međupredmetne) korelacije. Pokušaj smanjenja satnice i kvalitete temeljnih znanja imao bi dramatične posljedice na razvoj obrazovanja i za budući razvoj Hrvatske. Toga bismo svi trebali biti svjesni. Definiranje učeničkih kompetencija ispod razine učeničkih kompetencija u srednjoeuropskom okružju vodilo bi Hrvatsku u podređeni položaj u globalnom svijetu. Što se tiče kompetencija i sadržaja i metoda poučavanja ne smijemo ići ispod razine srednjoeuropskih zemalja.
Svjetska je praksa da pri uvođenju svakog novog kurikula treba u prvom redu uzeti u obzir glavni cilj: poboljšanje kvalitete obrazovanja uz što manje organizacijskih promjena. Organizacijske promjene predviđene NOK-om, kao primjerice promjene ciklusa obrazovanja, promjene strukture nastavnog kadra (npr. uvođenje učitelja razredne nastave umjesto sadašnjih nastavnika i profesora u predmetnoj nastavi), uvođenje dodatnih predmeta a bez definiranja kojim će se postojećim predmetima smanjiti satnica, smanjivanje potrebne stručne razine pri izvođenju predmetne nastave itd. imale bi krupne negativne posljedice na kvalitetu nastave.
U srednjoeuropskim zemljama su poboljšanja nacionalnih kurikula uvodili postupno, razred po razred – godinu po godinu, kao važan preduvjet za kvalitetnu reformu. Potreban je dugogodišnji projekt postupnog uvođenja svakoga novog kurikula. Svaki pokušaj brzopletog uvođenja reforme i organizacijskih promjena nužno vodi do pada kvalitete obrazovanja.
Svako nametanje reforme školstva na uštrb uloge prirodnih predmeta, ignorirajući upozorenja da bi time onemogućili kvalitetno obrazovanje budućih inženjerskih, medicinskih, biotehničkih, prirodoslovnih i drugih kadrova, bitno bi ugrozilo razvoj Hrvatske.
Pouke o strategiji obrazovanja iz dokumenta Nacionalne akademije znanosti SAD
Važan dokument o razvoju suvremenoga školstva u funkciji razvoja, a koji nije uzet u obzir pri izradi NOK-a, jest studija koju je na zahtjev Kongres SAD-a izradila Nacionalna akademija znanosti SAD, «Rising above the gathering storm» (The National Academies Press, Washington, D.C., 2007). U tom dokumentu daju se konkretni prijedlozi kako se suočiti s krizom i izaći iz nje. Stavove iz te studije trebalo bi uzeti u obzir pri izradi NOK-a, posebice uočiti treba relativizaciju uloge samoga kurikula ako nisu ostvareni potrebni kadrovski preduvjeti. Taj dokument ističe da je temeljni stup reforme školstva stalno povećavanje kvalitete i motiviranosti nastavnog kadra, boljim materijalnim i društvenim statusom te intenzivnim umrežavanjem na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini i aktiviranjem najkvalitetnijih praktičara sa škola kao nastavnika-instruktora. Polazi se od toga da su empirijska istraživanja pokazala da su najvažniji faktori poboljšanja kvalitete školstva kvaliteta, motiviranost i stalno stručno osposobljavanje nastavnog kadra, a ne sam kurikul. Empirijska istraživanja su dokazala da vrhunski nastavnik neovisno o kurikulu postiže bolje rezultate nego nedovoljno usavršavan i motiviran nastavnik uz najkvalitetniji kurikul. Zato glavna pozornost u reformi školstva treba biti usmjerena na nastavni kadar, njihov materijalni i društveni status, treba stalno poticati njihovu motivaciju i razvijati efikasni sustav stalnog stručnog usavršavanja, kao i jačati njihov kontakt sa znanstvenicima i stručnjacima u području predmeta koji predaju.
Najviši prioritet daje se sljedećim pravcima djelovanja u školstvu:
Stimulativnim mjerama treba talentirane mlade ljudi privlačiti u nastavničke satudije.
Treba intenzivno stručno usavršavati nastavnike sa škola, naročito koristeći četiri modela usavršavanja: ljetne istraživačke institute (aktivno uvođenje nastavnika u znanstveni rad iz znanstvenog područja i dublje sagledavanje znanstvenih osnova predmeta koji predaju); poslijediplomske studije; osposobljavanje obrazovnih instruktora među najkvalitetnijim nastavnicima sa škola; poboljšavanje kvalitete i metoda poučavanja.
Plaće nastavnika moraju biti usklađene s plaćama koje mogu dobiti u privatnom sektoru i sukladne njihovom važnom doprinosu društvu, a adekvatno treba poboljšati i njihov društveni status. Treba financijski nagrađivati izrazito kvalitetne i uspješne nastavnike.
Treba poticati zajednički rad škola, institucija visokog obrazovanja i gospodarstva na prilagodbi obrazovnih standarda škole potrebama studija i radne snage; raditi na razvoju kvalitetnih kurikula; i razvijati ambiciozne ali realistične ciljeve uspješnosti učenika. To bi trebalo uzeti u obzir i pri planiranju reforme školstva u Hrvatskoj.
Dokument zaključuje da se bez odlučne akcije više ne će moći održati dosadašnji životni standard: «Nakon više generacija, po prvi put djeca će se suočiti s perspektivom siromašnijeg životnog standarda nego što su ga imali njihovi roditelji». Jedini odgovor za izlaz iz krize jest da se odlučnim mjerama intenzivira uloga i uporaba znanja. Zato obrazovanje dobiva prioritetnu važnost.” Dokument naglašava da u globalnom svijetu u kojemu se znanje širi počinje erozija gospodarskog položaja zemalja koje su se orjentirale na slabo obrazovanu i nefleksibilnu radnu snagu. Također, da nedovoljna odgojno-obrazovna razina također predstavlja osnovu za korupciju i za pogrešne razvojne poteze u društvu, s dugoročnim štetnim djelovanjem.
Stavovi iz dokumenta Europske komisije o nastavi iz matematike, prirodnih predmeta, informatike, tehnike i biomedicine
U vezi europske orjentacije hrvatskog nacionalnog kurikula, u obzir treba uzeti dokument EU o reformi školskog obrazovanja iz matematike, fizike, kemije, biologije, biomedicine, informatike i tehnike (European Comission: Science Education Now: A renewed pedagogy for the future of Europe, Brussels, 2007). U ovom dokumentu razmatra se matematičko-fizikalno-kemijsko-biološko-biomedicinsko-informatičko-tehničko područje. Taj dokument je u raskoraku s NOK-om. Terminom “science” u kontekstu dokumenta EU svi ovi predmeti jednim imenom obuhvaćaju terminom «science» («znanost»). Nasuprot tom ključnom europskom dokumentu, NOK-u ograničava “science” samo na integrirane sadržaje fizike, kemije i biologije.
Dakle važno je da se koreliraju i temeljna matematičko-prirodoslovna znanja, koja se uče disciplinarno po predmetima matematika, fizika, kemija, biologija i informatika, a primjenjuju se interdisciplinarno. U definiranju ovog dokumenta Europske Unije naglašava se potreba da se napusti metoda nametanja kabinetskog dokumenta.
U zaključnim preporukama se ističe: prioritetno je djelovanje usmjereno na poboljšanje kvalitete nastave prirodnih i tehničkih znanosti, u prvom redu poboljšanim metodama poučavanja. Nastavni kadar mora postati glavni aktivni sudionik u procesu reforme i potrebna je jača podrška strukovnim usavršavanjem i novčanom stimulacijom. Treba konkretno poticati prihvaćanje novih metoda poučavanja, i poučavanje na atraktivan način, te stimulirati učenje temeljeno na istraživanju.
No naglašava se da poučavanje temeljeno na istraživanju i tradicionalno deduktivno poučavanje nisu međusobno isključivi, nego da se u nastavnom procesu trebaju nadopunjavati. Dokument posebno ističe da se poučavanje u većoj mjeri usmjeriti na temeljne pojmove i metode.
Nastavnici su ključni aktivni sudionici u obnovi obrazovanja. Posebno je važno njihovo uključivanje u mrežu nastavnika na regionalnoj i državnoj razini, poboljšavanje kvalitete poučavanja i za poticanje motivacije nastavnika. Umrežavanje nastavnika je istaknuto kao važna komponenta profesionalnog razvoja nastavnika, komplementarno tradicionalnim oblicima stručnog usavršavanja i važno za poticanje motivacije i angažiranosti nastavnika. Naglašava se negativni učinak strukovne izolacije nastavnika. Nasuprot tome, uključivanje u profesionalnu mrežu nastavnicima omogućuje da obogaćuju svoju nastavnu praksu i profesionalnu razinu suradnjom unutar i između škola, razvojem i vrednovanjem metoda poučavanja, razmjenom ideja, materijala i iskustava, unapređivanjem kvalitete, te suradnjom između učitelja i znanstvenika.
Treba naglasiti da su ta ključna opredjeljena ovog dokumenta Europske komisije iz 2007. godine potpuno sukladna stavovima iz ranijih dokumenata HAZU.
Ograničena uloga nacionalnog kurikula
Nacionalni kurikul je je jedna od komponenata za poboljšanje kvalitete školstva, ali nije najvažnija. Svjetska iskustva dokazuju da promjena nacionalnog kurikula sama za sebe ne može polučiti željene rezultate.
Svjetska je praksa da pri uvođenju novog kurikula treba u prvom redu imati glavni cilj: poboljšanje kvalitete obrazovanja uz što manje organizacijskih promjena.
Sukob koncepcija u Hrvatskoj ogleda se i u samom izboru riječi kurikulum za prijevod strane riječi curriculum. Odluka Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika, s potpisom predsjednika Vijeća akademika Katičića, jest da se strana riječ curriculum na hrvatski jezik nikako ne može prevesti kao kurikulum, nego hrvatskim riječima naukovna osnova ili nastavni uputnik.
Ako bi se pak koristila tuđica, iako za to nema nikakve potrebe kad postoje adekvatne hrvatske riječi, tada bi se trebala koristiti tuđica kurikul a ne kurikulum (slično kao što, na primjer, koristimo tuđicu gimnazija, a ne gimnazium). No budući da Ministarstvo još nije donijelo odluku o prijevodu strane riječi curriculum na hrvatski jezik, u ovom se izlaganju koristi tuđica kurikul koja je jezično dopuštena. Detaljno stručno obrazloženje dano je u časopisu Jezik u članku autorica D. Smajić i I. Vodopije. Tvrdnja da se riječ kurikulum upotrebljava u europskim jezicima, koja se sada nestručno koristi kao argument za tuđicu kurikulum, je pogrešna: riječ curriculum se u pravilu prevodi na nacionalne jezike, kao primjerice: učni načrt (slovenski), Lehrplan (njemački), laeroplan (švedski), leerplan (nizozemski), učeben plan (bugarski), studijni plan (češki), program nauchania (poljski), plan de estudios (španjolski), undervisningsplan (norveški), muefredat programi (turski), kurs obučenija (ruski), macibu plans (latvijski), mokymo planas (litavski), načaljnij plan (ukrajinski), učni načrt (slovenski), tanterv, tananyag (madžarski), öppekava (estonski), opetussuunnitelma, opinto-ohjelma (finski), laeseplan, undervisningsplan (danski), školska osnova (slovački), programma di studi (talijanski), programme d΄etudes (francuski).
Kao primjer srednjoeuropskog predmetnog kurikula mogao bi poslužiti novi slovenski nacionalni kurikul za biologiju u općoj gimnaziji (2008/2009). Taj kurikul (učni načrt) sadrži tri dijela: obvezni predmet (210 sati), izborne sklopove (od po 35 sati) i dodatni sklop za biologiju na maturi (140 sati). Predmetno povjerenstvo za izradu nacionalnog kurikula iz biologije ima 9 članova, a u autorskom i suradničkom timu je sudjelovalo 16 članova i angažirana su dva recenzenta i urednik. Dokument ima 71 stranicu. Materijal je raspoređen u sedam poglavlja: opis predmeta, opći cilj i kompetencije, sadržaji i ciljevi, očekivana postignuća, međupredmetne veze, didaktičke preporuke i vrednovanje postignuća. Iz potanke razrade sadržaja i ciljeva obveznog programa vidljivo je da se daleko najveći dio odnosi na temeljna znanja iz biologije: život na Zemlji, građa i djelovanje stanice, geni i nasljeđivanje, evolucija, građa i djelovanje organizama, ekologija, istraživanje i pokusi. Izborni programi uključuju sklopove: biotehnologija i mikrobiologija, biološke osnove zdravog života, itd., a dodatni program za maturu uključuje biologiju stanice, fiziologiju čovjeka, ekologiju-biološku raznolikost-evoluciju i načine znanstvenog djelovanja.
Temeljno načelo u izradi kurikula mora biti da kompetencije hrvatskog učenika ne smiju biti ispod razine kompetencija učenika drugih srednjoeuropskih zemalja i da bude adekvatno zastupljen vlastiti nacionalni identitet i vrijednosti, na razini kruga srednjoeuropskih zemalja kojemu Hrvatska civilizacijski i povijesno pripada. Istodobno, treba početi intenzivno stručno osposobljavanje praktičara za primjenu novih metoda poučavanja i novih znanja te s ustrojavanjem sustava, poglavito s ustrojavanjem i uhodavanjem mreže instruktora i mreže oglednih škola. To su ključni suvremeni svjetskih trendovi obrazovanja u funkciji znanstveno-tehnološkog razvoja gospodarstva i društva, a koji su iznijeti i u dokumentima, na koje je upozoravala Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
Pouka iz nekih obrazovnih promašaja finskog školstva
Finska je poznata po tradicionalno kvalitetnom školstvu, s izvrsnim kadrovskim i materijalnim uvjetima. No zadnjih deset godine pokazuju se i znatni problemi. Oni su u prvom redu uzrokovani spuštanjem razine temeljnih znanja, pretjeranom liberalizacijom koja omogućuje porast udjela “mekih” predmeta na uštrb “tvrdih”, tj. na uštrb predmeta koji daju temeljna znanja. Taj trend je potpomognut orjentacijom na treniranje “trik pitanja” kakva se javljaju na testovima “PISA projekta” i državne mature, a smanjivanjem opsega i dubine temeljnih znanja.
U kritici finskog kurikula navodi se, primjerice, da su su zadnje promjene kurkula utjecale na matematički kurikul sljedeći način:
– nastava matematike je u većoj mjeri postala opisna, a pretežito su ispuštene egzaktne definicije i dokazi;
– znatno su smanjeni opseg i dubina obrade geometrije;
– računanje se pretežito izvodilo mehanički pomoću kalkulatora, a znatno manje s općim izrazima;
– smanjeno je poučavanje matematičkih načela, a povećano mnoštvo činjenica predočenih bez razmišljanja.
Reforma na temelju takvog kurikula pokazala je štetne posljedice na matematičko znanje i sposobnosti učenika, kao i na motiviranost učenika. Temeljna znanja iz matematike pala su za nekoliko desetaka posto. Najviše zabrinjava što je znatno opao interes finskih maturanata za studije inženjerskih struka, medicine, biotehničkih i prirodoslovnih struka. Po tome Finska pada na europsko začelje, iza Hrvatske! Ukazuje se i na pad kvalitete inženjera koji su na studij došli iz škole s novim kurikulom. Posebno se štetnim pokazalo ukidanje predmeta fizika, kemija i biologija i njihov nadomjestak integriranim predmetom prirodoslovlje, ali sa smanjenom satnicom i neadekvatnim nastavnim kadrom. Slično se uočava i u Engleskoj.
O tome bi se moralo voditi računa u Hrvatskoj ako se želi napustiti sustav srednjoeuropskog školstva i kopirati neke elemente iz dalekih školskih sustava, poput finskog.
Zaključak
NOK ruši kvalitetu nastave temeljnih znanja kao primjerice fizike, kemije, biologije i povijesti. Prema NOK-u ti temeljni predmeti bili bi “strukturirani po nastavnim predmetima u višim razredima srednje škole”. Nije uopće rečeno kakva je nastava tih predmeta predviđena za osnovnu školu i prva dva razreda srednje škole. Svođenje fizike, kemije, biologije i prirodne geografije na jedan zajednički predmet („prirodoslovlje“) nije provedivo među ostalim i zato jer nema profesora za zajedničku nastavu tih predmeta. Sukladno europskoj praksi, rad na nacionalnom kurikulu treba se odvijati na predmetnim kurikulima, u koje se kao integralni dio ugrađuje interdisciplinarnost. Kao uzor mogu nam poslužiti najnoviji predmetni kurikuli iz srednjoeuropskih zemalja, Austrije, Slovenije, Mađarske, koje NOK ne uzima u obzir.
Autori NOK-a idu na uštrb uloge prirodnih predmeta, ignorirajući upozorenja da bi time onemogućili kvalitetno obrazovanje budućih inženjerskih, biomedicinskih, biotehničkih, prirodoslovnih i drugih kadrova i time ugrozili razvoj Hrvatske.
Organizacijske promjene predviđene NOK-om, kao primjerice promjene ciklusa obrazovanja, promjene strukture potrebnog nastavnog kadra bez nužnih kadrovskih preduvjeta, uvođenje dodatnih predmeta a bez definiranja kojim će se postojećim predmetima smanjiti satnica, smanjivanje potrebne stručne razine nastavnog kadra pri izvođenju nastave itd. imale bi krupne negativne posljedice na kvalitetu nastave, a time i na gospodarsku i civilizacijsku budućnost Hrvatske.
NOK je neprovediv jer ne definira dinamiku uvođenja promjena. Novi nacionalni kurikuli uvode se u drugim zemljama postupno, razred po razred, kao važan preduvjet za kvalitetnu reformu. Potreban je dugogodišnji projekt postupnog uvođenja novog kurikula. Svaki pokušaj brzopletog uvođenja reforme i organizacijskih promjena nužno vodi do pada kvalitete obrazovanja.
NOK ima mnoštvo nedostataka: zapostavljanje uloge temeljnih znanja, frazeoloških i nedovoljno jasnih formulacija, odsustva bitnih elemenata, nepotrebnih ponavljanja, neujednačenosti i neusklađenosti u definiranju očekivanih učeničkih postignuća (navođenje manje važnih znanja a izostavljanje nekih bitnih temeljnih znanja), pogrešno shvaćanje međupredmetnih korelacija, odstupanja od suvremenog određivanja odgojno-obrazovnih područja, nekritično preuzimanje pojedinih elemenata iz stranih sustava s bitno drugačijim kadrovskim, materijalnim i tradicijskim uvjetima ili pak onih koji su već pokazali u drugim zemljama svoje loše strane.
Trebamo uzeti u obzir razvojne teškoće školstva nekih od razvijenih zemalja koje su na krilima nekritične pedagogizacije i liberalizacije školstva upale u klopku smanjenja udjela temeljnih znanja – povećanjem “mekih” na račun “tvrdih” sadržaja, sa značajnim negativnim posljedicama. Kao i pouku izvanrednog znanstveno-tehnološkog i gospodarskog napretka zemalja Dalekog Istoka, posebno Kine, Japana i Indije, zahvaljujući upravo kvalitetnom školstvu sa osnovama jakih temeljnih znanja. Upravo to sada je veliki izazov Europskoj Uniji i SAD-u da dodatno preispitaju sustav obrazovanja. O tpme ćemo morati voditi računa i u hrvatskom školskom sustavu.
Studija koju je za Kongres SAD-a izradila Nacionalna akademija znanosti SAD iznosi trendove i stavove koje bi trebalo uzeti u obzir pri izradi NOK-a. Taj dokument ističe da je temeljni stup reforme školstva stalno povećavanje kvalitete i motiviranosti nastavnog kadra, boljim materijalnim i društvenim statusom te intenzivnim umrežavanjem na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini i aktiviranjem najkvalitetnijih praktičara sa škola kao nastavnika-instruktora. Studija polazi od rezultata istraživanja koja su pokazala da najvažniji faktor poboljšanja kvalitete školstva nije kurikul, nego kvaliteta, motiviranost i stalno stručno osposobljavanje nastavnog kadra. To bi trebalo uzeti u obzir u NOK-u.
Temeljno načelo u izradi hrvatskog nacionalnog kurikula mora biti da kompetencije hrvatskog učenika ne smiju biti ispod razine kompetencija učenika drugih srednjoeuropskih zemalja i da bude adekvatno zastupljen vlastiti nacionalni identitet i vrijednosti, na razini kruga srednjoeuropskih zemalja kojemu Hrvatska civilizacijski i povijesno pripada. Istodobno, treba početi intenzivno stručno osposobljavanje nastavnika i profesora – praktičara za primjenu poboljšanih metoda poučavanja i novih znanja te s ustrojavanjem i uhodavanjem mreže nastavnika-instruktora i mreže oglednih škola.
Pri razradi NOK-a po područjima samo 20% otpada na matematiku i prirodoslovlje: matematiku, fiziku, kemiju, biologiju, geologiju i prirodnu geografiju. To odražava nedovoljnu razvojnu orjentaciju NOK-a i nedovoljno uvažavanje ključne uloge matematike i prirodoslovnih predmeta za razvoj u uvjetima znanstveno-tehnološke revolucije u 21. stoljeću.
Vrlo je važno ispravno ugraditi odnos temeljnih disciplinarnih (predmetnih) i interdisciplinarnih (međupredmetnih) sadržaja. Dok moderni kurikul afirmira središnju ulogu temeljnih znanja kao glavnog pokretača razvoja i kao temelja za cjeloživotno obrazovanje, u NOK-u za neke predmete (primjerice za fiziku, kemiju i biologiju) ona se marginalizira. Autori NOK-a zanemaruju činjenicu da je stjecanje solidnih temeljnih znanja preduvjet za uspješno uključivanje konkretnih međupredmetnih korelacija. U NOK-u je prisutna zabluda da se međupredmetne korelacije mogu ograničiti na uska znanstvena područja.
Opasnost zanemarivanja temeljnih znanja prisutna je u prijedlogu NOK-a, što se može vidjeti, na primjer, usporedbom s moderno koncipiranim srednjoeuropskim kurikulima iz Austrije i Slovenije. Smanjivanjem uloge temeljnih znanja NOK učenicima uskraćuje nužno potrebna predznanja za studij na sveučilištima i veleučilištima i za cjeloživotne učenje. Definiranje učeničkih kompetencija ispod razine učeničkih kompetencija u srednjoeuropskom okružju vodilo bi Hrvatsku u podređeni položaj u globalnom svijetu.
NOK znatno odstupa od suvremenih svjetskih trendova obrazovanja u funkciji znanstveno-tehnološkog razvoja gospodarstva i društva, a koji su iznijeti i u dokumentima, na koje upozorava Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, kao na primjer:
European Comission: Science Education Now: A renewed pedagogy for the future of Europe, Brussels, 2007,
Rising above the gathering storm, The National Academy Press, Washington, D.C., 2007,
A Report to the Nation from the National Commission for Mathematics and Science Teaching for the 21st Century, U.S. Department of Education, Washington, D.C., 2000,
Austrijski Nacionalni kurikul (»Lehrplan»), 2009,
Slovenski Nacionalni kurikul («Učni načrt»), 2009,
Deklaracija o znanju i primjeni znanja, HAZU, 2004.
Glavni prigovor NOK-u je nedovoljno uvažavanje temeljnih znanja za razvoj gospodarstva i društva i prisutan trend udaljavanja od kvalitete i trendova srednjoeuropskog školstva. Svojim obrazovnim sustavom Hrvatska ne smije napuštati Srednju Europu kojoj pripada civilizacijski i tradicijski. Konceptom NOK-a Hrvatska bi se udaljavala od srenjoeuropskog školskog sustava što bi vodilo do pada kvalitete obrazovanja. Hrvatska ne smije snižavanjem kvalitete školstva ići u smjeru zemlje slabo obrazovane i jeftine radne snage. Hrvatska treba postati razvojno orjentirana srednjoeuropska zemlja. To treba biti polazište reforme obrazovanja usmjerenog na uspješnu budućnost Hrvatske.