(Srednja.hr) Povodom najavljene cjelokupne reforme obrazovnog sustava, Hrvatski povijesni portal je proveo istraživanje preko internetskog upitnika ‘Ususret reformi nastave povijesti’ ne bi li se saznalo Å¡to opća i struÄna javnost misli o dosadaÅ¡njoj nastavi tog predmeta i Å¡to oÄekuje od reforme.
Pa krenimo redom. Upitnik je ispunjen 769 puta, zakljuÄno sa 7. lipnjem, od Äega 86,7% ispitanika joÅ¡ uvijek sudjeluje u obrazovnom sustavu, bilo kao uÄenici (70%) ili nastavnici (16,7%, od Äega je viÅ¡e od polovice nastavnika povijesti). Å to se tiÄe dobnih kategorija, 70% ispitanika je starosti izmeÄ‘u 15 i 25 godina.
– Preko upitnika sam nastojao prikupiti miÅ¡ljenja opće i struÄne javnosti o nastavi povijesti, a upravo zbog toga Å¡to je on bio anoniman su ljudi mogli iskreno izraziti svoje miÅ¡ljenje, rekao nam je Miljenko Hajdarović, profesor povijesti u Srednjoj Å¡koli ÄŒakovec, urednik Hrvatskog povijesnog portala te pokretaÄ upitnika.
VeliÄanje NDH, previÅ¡e faktografije i Å¡trebanja
A rezultati su sve samo ne bajni. Ako je vjerovati onima koji su ispunili upitnik, na nastavi povijesti se, primjerice, ‘veliÄa NDH’, a ‘u povijesti 20. stoljeća nema istine’.
– ÄŒesto susrećemo nacionalne mitove, a nemamo slobodan odnos prema tome kako raspravljati, primjerice, o utjecaju i tko su zapravo bili Zrinski i Å¡to je ono Å¡to mi zovemo Zrinsko- frankopanska urota. Ili, recimo, koji je stvarni uÄinak i tko je stvarno bio Josip JelaÄić, priÄa nam Miljenko.
Osim Å¡to, kako kažu rezultati upitnika, u Å¡koli Äesto sluÅ¡amo ‘neku drugu povijest’, nastava tog predmeta je, prema ispitanicima, previÅ¡e fokusirana na faktografiju i ‘Å¡trebanje nepotrebnih Äinjenica’. Ipak, problem s nastavom povijesti je, prema Miljenku, joÅ¡ dublji.
– Najveći problem je Å¡to se ponekad nastavnici boje o nekim temama izraziti svoj stav. Uvijek govorimo da je povijest objektivna znanost, ali ona je ustvari interpretacija, navodi Miljenko.
Politika i Crkva ne bi se trebali miješati u obrazovanje
S obzirom na nalaze upitnika, rezultati istraživanja MyPlace, prema kojima 55% mladih u Hrvatskoj podržava sustav s voÄ‘om neovisnim od parlamenta, trećina ih podržava vojnu diktaturu, a treći najvažniji dogaÄ‘aj u povijesti Hrvatske im je NDH, ne trebaju nas Äuditi.
– Ako nemamo dovoljno vremena da s uÄenicima proÄ‘emo izvore, da oni sami doÄ‘u do zakljuÄka, recimo o karakteru NDH. Da je ona bila zloÄinaÄka tvorevina koja ni nije bila država, onda nastavnik mora dati svoj stav. Ako se to stalno izbjegava, onda se dobiju takvi rezultati gdje djeci niÅ¡ta nije jasno pa im je NDH ili diktatura OK. TakoÄ‘er, to je neÅ¡to s Äim se sreću u svakodnevnom životu, u politici. Od prvog predsjednika do dan danas se izdvaja jedna ‘velika’ osoba koja se praktiÄki ponaÅ¡a diktatorski i drži sve konce u rukama, priÄa nam Miljenko.
Spomenuo je i oporbenog voÄ‘u Tomislava Karamarka koji, kako kaže, unaprijed najavljuje da treba mijenjati povijest i napisati novu. Tako je jedno od pitanja u upitniku bilo smije li se politika mijeÅ¡ati u nastavu, a svi nastavnici povijesti koji su sudjelovali odgovorili su ‘Ne’ (osim općih rezultata, posebno su izdvojeni odgovori nastavnika povijesti, op.a.). Na isto pitanje s Crkvom, rezultat je bio oko 90% ‘Ne’.
– Ipak ima povjesniÄara koji smatraju da Crkva na to ima pravo, ali i obavezu, navodi Miljenko.
Umjesto kronološkog, poželjniji tematski pristup
Kako je povod pokretanju upitnika najavljena cjelokupna reforma obrazovnog sustava, Miljenko nam je prokomentirao na Å¡to bi struÄna skupina koja će se baviti poviješću trebala obratiti viÅ¡e pažnje, iako ih, pravno, nitko ne tjera da rezultate uzmu u obzir.
– Nije to samo terenski rad kod kojeg u urbanim sredinama postoji puno viÅ¡e mogućnosti. A, s obzirom na to u kakvom je stanju hrvatsko Å¡kolstvo, nema niti puno novca da uÄenici odlaze na teren. Ono Å¡to svakako trebamo iskoristiti je informatiÄka tehnologija. Da se ne Äeka nakladniÄke kuće da objave svoje digitalne arhive, nego da se za to pobrine MZOS i resorne agencije. Takav bi arhiv trebao sadržavati primarne i sekundarne izvore povijesti, pa da to bude dostupno svima i da se na temelju toga radi. Da uÄenici prvenstveno uÄe kako tražiti izvore, kako vrednovati informacije i kako ih samostalno interpretirati, objaÅ¡njava nam Miljenko te dodaje kako bi buduća nastava povijesti trebala biti manje fokusirana na kronologiju i faktografiju, a viÅ¡e na tematski pristup, odnosno razvoj uzroÄno- posljediÄnih veza gdje bi kronologija služila kao orijentir.
‘Iskreno, nisam siguran u pozitivan ishod reforme’
Å to se tiÄe same radne skupine koja će se baviti reformom, Miljenko tvrdi da će oni imati jako težak posao, a jako malo vremena.
– Imamo malo mjesta za rezanje, teÅ¡ko je izbaciti odreÄ‘ene sadržaje. TakoÄ‘er, radna će skupina na reformi raditi tek tri ili Äetiri mjeseca, poÄevÅ¡i s rujnom, a to je premalo vremena da se iznjedri kvalitetan novi nastavni program. Iskreno, nisam siguran u pozitivan ishod, zakljuÄuje Miljenko.
Ako vas detaljnije zanimaju rezultati upitnika, možete ih saznati ovdje, a ostatak razgovora s Miljenkom možete poslušati u emisiji Veliki odmor koju vam donosimo na kraju teksta.
Ovdje ima nekoliko momenata na koje, kao povjesniÄar, želim reagirati.
Već na poÄetku, intrigantan je ovaj termin – opća javnost! Na Å¡to se misli pod tim terminom?
Od svih ispitanika, profesori su zastupljeni udjelom od cca 17%, od Äega je viÅ¡e od polovice (pretpostavljam, 9 – 10% samo profesora povijesti). Možda je to premali postotak da bi se dobila objektivna slika stanja? Tu je i dob ispitanika od, većinom, 15 – 25 godina, koja mi se Äini nedostatnom da bi se navedena problematika sagledalau punom obujmu. No, to je samo moje miÅ¡ljenje, moguće je da se varam, a upitnik je u svakom sluÄaju koristaan i dobrodoÅ¡ao!
Termin “opća javnost” me zaintrigirao iz razloga jer od svih Å¡kolskih predmeta, možda ponajviÅ¡e o naÅ¡em većina ljudi, koji s obrazovnim procesom nema veze, misli da zna dovoljno! Uglavnom nećete doživjeti vozeći se vlakom da se sugovornici u kupeu bave polemikom o Ohmovom zakonu, francuskom impresionizmu ili problemu bitka, ali o povijesti, naroÄito povijesti XX. stoljeća, svi misle da znaju dovoljno!
Ne mora to nužno biti loÅ¡e – takvo zanimanje za povijest ipak svjedoÄi kako se ne radi o Å¡treberskom predmetu temeljenom iskljuÄivo na faktografiji!
PiÅ¡e, nadalje, kako rezultati pokazuju da se na nastavi povijesti veliÄa NDH dok u povijesti XX. st. nema istine!
Glede NDH – tko veliÄa tu tvorevinu? UÄenici, nastavnici, javnost, udžbenici? U udžbenicima, barem onim danaÅ¡njima, uglavnom nema veliÄanja NDH. MeÄ‘utim, od profesora se oÄekuje da uÄenicima razjasni karakter te države, dok oni, u odreÄ‘enom postotku, dolaze s već izgraÄ‘enim stavovima koje donose ponajviÅ¡e iz roditeljskog doma! Kako u takvim okolnostima u dva sata tjedno objasniti i trajno demaskirati stvarni karakter te tvorevine? I to u situaciji kad gotovo na svakoj nogometnoj utakmici ili koncertima pojedinih izvoÄ‘aÄa bude zastupljena ustaÅ¡ka ikonografija! Nije li licemjerno druÅ¡tvo koje tolerira takve pojave, a od Å¡kole, kojoj su oduzeti svi alati, oÄekuje da iste iskorijeni?
TumaÄiti kako NDH nije bila država, priliÄno je nategnuto. Imala je teritorij, stanovniÅ¡tvo, glavni grad, bila meÄ‘unarodno priznata, imala zakone (znamo kakve, ali ipak zakone). Njen zloÄinaÄki karakter ne odriÄe joj državnost. Na kraju, ako tumaÄimo kako NDH nije bila država, već, valjda, dominion sila Osovine, onda se opravdano postavlja pitanje njene odgovornosti za poÄinjene zloÄine!
Nadalje, tvrdnja kako u povijesti XX. st. nema istine toÄna je tek donekle! Tu bih mogao postaviti pitanje – a Å¡to je to istina? Povijest XX. st. pisali su pobjednici svjetskih ratova, pa je kroz tu prizmu valja i promatrati. Primjerice, koji udžbenik piÅ¡e o notornoj Äinjenici kako su za izbijanje Drugog svjetskog rata zapadne demokracije krive barem toliko koliko i Treći Reich? Da je konc – logor britanski, a ne njemaÄki izum? Da, ukoliko uzmete neki govor Cecila Rhodesa i usporedite ga s Hitlerovim, suÅ¡tinske razlike gotovo da i nema? Koji udžbenik, koji profesor će rastumaÄiti djeci kako je bacanje atomske bombe na japanske gradove ratni zloÄin bez presedana? Eto, neki dan uvaženi Banac izvali kako Truman nije mogao poÄiniti ratni zloÄin jer je imao demokratski legitimitet, i nakon te izjave ostane živ! Kad eminentni povjesniÄari valjaju takve besmislice, kako oÄekivati da povijest u osnovnoj Å¡koli bude objektivna?
EU stalno govori o komunistiÄkim zloÄinima, potpuno opravdano – jasno da ih treba istražiti i osuditi. No, koji udžbenik djeci govori o zloÄinima zapadne demokracije? Ta tko je izazvao oba svjetska rata? U Äemu je suÅ¡tinska razlika Auschwitza i Guantanama (osim, dakako, u broju žrtava)? Tko je imao svoje prste u valjda svim sukobima nakon WW2? Gdje ćete u hrvatskim udžbenicima naći iÅ¡ta o tome? Kako djeci objasniti da država koja se ponosi izumom moderne demokracije takoreći do juÄer svojim graÄ‘anima tamne puti nije priznavala temeljna ljudska prava?
Nacionalni mitovi?
To je priÄa za sebe. U Älanku se spominju Zrinski i Frankopani, odnosno urota. Manje – viÅ¡e svi udžbenici postavljaju stvar na naÄin da su oni bili hrvatski rodoljubi koji su se borili za hrvatsku stvar! No, elementarno poznavanje povijesti govori da stvari nisu baÅ¡ tako crno – bijele!
Prije svega – kakvi hrvatski rodoljubi u 17. stoljeću? Ta moderne nacije i nacionalna svijest plod su XIX. stoljeća. Å to je hrvatski narod u doba urote? To je politiÄki narod, dakle – oni koji uživaju politiÄka prava. Dakle – plemići! Petru Zrinskome daleko je bliži jedan plemić iz Venecije ili Pariza, nego seljak iz Zagreba! Kakvi rodoljubi! Ta bore se za svoje uske feudalne ekonomske interese koje Leopold želi slomiti, a ne za narod! Kakvo rodoljublje u situaciji kad su Äak i osmanskom sultanu spremni podložiti se, ne bi li se spasili od beÄkog apsolutizma?! U tom smislu mi zaista pothranjujemo nacionalni mit na nastavi povijesti! SliÄno je i s JelaÄićem.
No, u takvoj situaciji zadaća je profesora da se odmakne od faktografije kao takve, i potiÄe i vodi uÄenike da doÄ‘u do vlastitih zakljuÄaka. Da bi to mogli, nastavnici trebaju imati i dozu graÄ‘anske hrabrosti i usuditi se imati, i joÅ¡ važnije, prezentirati svoj stav! Nisu pritom bitne godine, već povijesni procesi, uzrok i posljedica. Nije toliko bitno da uÄenik napamet zna datum pogibije u BeÄkom Novom Mestu, već da nauÄi i zapamti posljedice sloma urote. Kad se povijest tumaÄi na takav naÄin, fleksibilan, neuÅ¡togljen, slobodan, koji uÄeniku dopuÅ¡ta suprotan stav i potiÄe ga na raspravu, tad povijest nije ni Å¡treberska ni faktografska. Naravno, pritom se valja odmaknuti od didaktike Komenskoga i klasiÄne artikulacije sata, a neophodno je i da imate uÄenike kapaciteta za ovakav tip nastave.
ÄŒinjenica da mladi u Hrvatskoj preferiraju dominantnog voÄ‘u neovisnog o parlamentu nije toliko problem nastave povijesti koliko Äinjenice da demokracija na hrvatski naÄin nije ispunila oÄekivanja i ne funkcionira u stvarnom životu.
Isto tako, kronologija je važna stvar, i ne bih olako prelazio preko toga. Povijest jest strukturirana kronološki, i to se ne može zanemariti.
A glede Karamarka – miÅ¡ljenja sam kako taj iznimno kvalitetno obnaÅ¡a svoj poziv voÄ‘e oporbe, toliko da bi najbolje za sve nas bilo da i nakon slijedećih izbora ostane na toj poziciji!