(Glas Slavonije) Da mogu birati osječki bi učitelji i profesori radili još tri mjeseca uobičajeno, nego prolazili torturu ova preostala četiri tjedna koliko nedostaje do kraja školske godine.
Poručuje to Andreja Dorić, županijska povjerenica Sindikata hrvatskih učitelja, dodajući da je situacija teška i u okolici, ali posebice u Osijeku kao velikom gradskom središtu.
– Mi bismo za ova četiri tjedna koja slijede trebali dobiti beneficirani radni staž. Problem su nezaključene ocijene na polugodištu zbog kojih roditelji, a ni učenici, nemaju viziju jedinica. Primjerice, netko je dobio jedinicu u listopadu, a ocjene na polugodištu nisu zaključivane pa u petom mjesecu uopće nema viziju da jedinica ostaje, a roditelji su uglavnom ti koji će inzistirati na ispravljanju, odnosno boljim ocjenama. Onda kreće pritisak i tako uvijek bude u ovo vrijeme godine pa nije ni čudo da neki odlaze na bolovanje – poručuje Dorić.
Da je pritisak velik pokazuje i to, kaže, što neki učitelji, uvjetno rečeno, polude i pokleknu pred učeničkim i roditeljskim zahtjevima pa poklanjaju nezaslužene ocjene. Na taj način, dodaje, stvara se lažna slika znanja zbog koje ponavljanje prvog razreda srednje škole nije rijetkost. Dorić kaže kako posebno prednjače učitelji iz Osijeka zbog činjenice da brojni roditelji forsiraju upis učenika u elitne srednje škole, što zahtijeva i zadovoljavajući prosjek ocjena. Osim toga, pravo da svaku lošu ocjenu isprave učenici koriste tako da ocjene umjesto kad ih učitelj prozove, ispravljaju kad oni to žele.
– Od nas se očekuje da nulte i sedme sate ostajemo u školi, jer učenici, kad ih se prozove, nisu spremni. Totalno su zbog manjka zaključnih ocjena na polugodištu izgubili nit, a mogu reći da rijetko tko uči za znanje, nego samo za bodove potrebne pri upisu – poručuje Dorić.
Isto je i u srednjim školama
“Kolegica radi u srednjoj školi i zaradila je herpes zbog kojeg leži u bolnici. Pitanje je hoće li doći k sebi do kraja godine”, ispričala je profesorica jedne srednje škole u Osijeku. Da stresa ima, potvrđuje i Ivica Nikić, povjerenik Područnog odbora Osječko-baranjske županije Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, dodajući da je stres uvećan pred polaganje državne mature, a jedan od razloga opet su nezaključene ocjene na polugodištu.
– Roditelji imaju svoju priču, mi svoju, a učenik neku treću i u tom košmaru nastavnici reagiraju različito. Onaj tko je labilniji pod većim je stresom, a naš posao sam po sebi je stresan – poručuje Nikić.
Nema to veze sa zaključivanjem ili nezaključivanjem ocjena na polugodištu!
Tko drži do sebe, neće pokleknuti.
Tko kaže da učenici mogu odgovarati kad oni žele? Tko kaže da profesori moraju ostajati nulte ili sedme sate da bi takve balvane ispitivali? Opet – tko ne drži do sebe, popustit će i raditi tako, ali za to je sam kriv!
No, uvažena gospođa Dorić, umjesto da ovdje leleče i zapomaže, mogla bi za takve učitelje nešto i odraditi! Njen SHU prilično je snalažljiv kad se treba izboriti za svoje privatne interese, poput komisija za viškove, ili dva sata za sindikalne povjerenike, ta valjda mogu zaštititi ove uboge kolege koji se sami ne usude izboriti za sebe?!
Ti Žukove možda radiš u takvoj školi gdje možeš “šiljit zob” s ravnateljem, pedagogicom, psihologicom i roditeljima ali znaj da ima masa OŠ gdje bi bija manji od makova zrna ili bi se oni već u tren oka i tri (formalno- pravna) skoka i svjedoka potrudili da si potražiš drugi posal (samo čisto sumnjam da bi ga obzirom na stanje na tržištu u skoro vrime dobio). Inače masa postova ti je na mistu, ali jednostavno shvati da nismo svi u istoj poziciji. Razlike su često ogromne i to u stvarima di je zakon jasan i tribalo bi bit isto za sve škole u RH pa se opet radi suprotno, ono, nebo i zemlja.
Razumijem što želite reći, ali, kako sam već pisao na ovoj stranici, sve što iznosim, prošao sam u praksi.
Dakle – radim u školi gdje je ravnateljica oličenje tiranije, bezakonja i primitivnosti, ali one najjeftinije, seljačke, u školi gdje se pojedine roditelje sustavno pumpalo protiv mene, gdje se djeci na tuđim satovima upada na nastavu i govori kako sam ja nikakav čovjek, gdje se roditelje poticalo da se žale na mene, gdje sam dobivao opomene pred otkaz poradi ničega, gdje su mi upadali u školu roditelji kauboji, na glasu kao osobe s kojima se ne želite kačiti, sve to sam vidio, prošao i doživio!
Koje su posljedice te kampanje protiv mene?
Otprilike takve da sam svakom novom takvom svinjarijom bio još uporniji u borbi kontra idiotluka, bezakonja i atrofije duha!
Primorao sam glavnu i odgovornu na ustanovi da se korigira u, kako pišete, masu toga, da ispravi propuste, da ispravi greške kojim sam bio oštećen i ja i neki drugi kolege.
Budući da je kolektiv većinom kao i po drugim školama, isprepadan, nesklon koristiti vlastitu glavu, pogodan za brisanje poda, vječito u strahu pred nekim, u tome sam najčešće bio sam, stvorio ponekog neprijatelja, našao i ponekog iskrenog prijatelja, došao na zao glas kao agresivni divljak, ali nema veze – to je cijena koju treba platiti.
Istovremeno, imao sam i posjet od strane inspektorice, a razgovor je, budući da nisam popuštao, bio sve samo ne ugodan. Paralelno s tim, objavio sam i podosta članaka, koji se nisu svidjeli ni lokalnoj vlasti, ni onima gore.
Što želim reći – nije cilj ovog neka samohvala ili reklama, radio sam i velike greške, možda u nečemu bio u krivu, možda ponegdje bio gad gdje nije trebalo, a nisam bio tamo gdje je trebalo, ali bit je ova – ako jednom, tri, deset, ili koliko puta treba, pokažete da vas ne mogu u zdrav mozak, onda vas ni neće. A ako to može pojedinac na jednoj zatucanoj školi, kolika bi tek snaga bila kad bismo zajedno pokušali izboriti se za drugačiji status struke kojoj pripadamo?!
Ta radi se o desecima tisuća obrazovanih ljudi, koji bi trebali biti kadri pokrenuti nešto!
Stalno slušam kako sindikati ne valjaju. Ova najnovija gadost s potpisivanjem KU za osnovnu školu to bjelodano dokazuje – SHU je prodao prava kolega samo da bi zadržali monopol nad komisijama za tehnološke viškove ( jer od toga imaju konkretnu dobit ) i da svojim povjerenicima osiguraju dva sata u satnici.
No, iako većina priča o tome, ista ta većina i dalje ostaje u tom sindikatu, i dalje plaća harač mjesečno i daje legitimitet tim individuama da zakapaju prosvjetu! Ta ako nismo u stanju učiniti ni taj minimalni korak i dati košaricu takvim ljudima, o čemu pričamo? Tko bi se to trebao izboriti za nas?
“Istovremeno, imao sam i posjet od strane inspektorice, a razgovor je, budući da nisam popuštao, bio sve samo ne ugodan.”
Prema ovome, pretpostavljam da ste bili u pravu, no zanima me da li je inspektorica tražila nešto od vas što je mimo zakona pošto kažete da niste popuštali? Na čemu su toliko inzistirali?
Ne znam što osoba, koja kao treba zastupati nekakvu pravdu hoće od osobe koja radi sukladno zakonu? Kako da je došla? Ako niste u dobrim odnosima s tom velikom ravnateljicom , ništa me ne bi čudilo da ju je ona poslala.
Svaka Vam čast što se borite za sebe. Živjeli!
Dakle, dragi kolega, bilo je to ovako:
Prošle godine zapazio sam poprilične nepravilnosti u školi. Inače, kod nas to je pravilo, a ne izuzetak. Ravnateljica ponekad krši pravila zato jer joj se tako hoće, jer misli da može, a ponekad jednostavno, jer ne pozna materiju. Koliko ona ne barata zakonima, pravilnicima, KU – ovima, to čovjek ne može vjerovati dok osobno ne uvidi – ja se u životu nisam susreo s tolikom glupošću.
Uglavnom, radilo se o nekim financijskim nepravilnostima na štetu mene i još nekoliko kolega, zatim na štetu učenika, o nepravilnostima u radu škole, o radu ravnatelja u nastavi paralelno s ravnateljskim poslom poveći broj godina, i tako dalje, i tome slično.
U rujnu sam, pazeći na rokove, tražio razgovor s madam, i dakako, dobio košaricu, uz uobičajenu dozu prostačkog bahatluka, tipa – kolega, ako vam se ne sviđa – žalite se!
Rečeno – učinjeno!
Obraćam se šk. odboru, znajući da ću biti odbijen, ali, takva je procedura. I tu sam poljubio vrata, uz infantilna objašnjenja. U prosincu sam ja zvao inspekciju!
Milostiva iz inspekcije počastila nas je svojim posjetom krajem svibnja ( za hrvatsku administraciju nepojmljiva brzina, bilo bi ih dobro poslati po smrt, debelo bi se naživio čovjek! )!
UGlavnom, umjesto da inspektorica sankcionira kriminal na školi, stala je meni držati predavanje o tome kako ne poštujem institucije, kako talasam i stvaram probleme, da sam problematična ponašanja, i slične uobičajene budalaštine.
Uglavnom – uvjeravalo me se da sam pogriješio, da nema nepravilnosti, da je sve plod moje mašte.
Naravski – ja sam prije toga sve detaljno ispitao, provjerio, kontaktirao cijelu armiju odvjetnika, sindikat, pravne službe u ministarstvu, a, napokon, znam i ja čitati što u zakonu piše!
Uvažena inspektorica očito je navikla da kolege pred njom brzo kapituliraju ( poslovična pojava kod prosvjetnih inspektora ), pa se iznenadila kad sam ostao kod svog, ne popuštajući za mikrometar.
Bilo je svađe, bilo je svega, no, suma sumarum – ravnateljica je ekspresno ispravila sve nepravilnosti, popustila i progutala knedlu, ali – prošla je bez ikakve sankcije!
Meni se kasnije nudilo iz određenih krugova da se ide u novine, da se pokrene parnica, i tome slično, ali čemu – postigao sam što sam želio!
A ravnateljica?
Ne brinite, dragi kolega – takvi ljudi sami sebi najveća su kazna!
Ovaj slučaj dovoljno govori o kvaliteti obavljanja posla pr. inspekcije.
Niste bili Vi u pitanju, već određene nepravilnosti vezane za rad stručne službe škole, tj. dotične ravnateljice.
Rekli ste da je navela da ste problematična ponašanja, da ne poštujete institucije i sl. floskule no očito bez argumenata jer navodite kako je ostala iznenađena.
Ne znam zašto je Vas tražila?
Pa inače ako roditelji prijave nekog nastavnika za loš rad, ne budu pozvani jer to naravno ide anonimno što mi nikako nije pojmljivo. Nije li trebala samo ravnateljicu posjetiti?
Kažete: “…Bilo je svađe, bilo je svega…” ,
no ne moraju li oni biti fini, službeni i sl.
Nama se stalno govori kako moramo biti fini, sve uvažavati, učenike , roditelje, ove one, stalno nam važu svaku riječ…
Žalosno je što se njih gotovo svi boje, malo je takvih kao što ste Vi. Svi jako brzo pokleknu pred njima. Kažete kako je ravnateljica prošla bez sankcije, no većinu kolega čim posjete na neki način sankcioniraju.
“no većinu kolega čim posjete na neki način sankcioniraju.”
Na primjer?
Ja već godinama tražim, i ne uspijevam dobiti, odgovor na pitanje: kad vam je došla inspekcija, što je napravila osim što je “naložila ispravljanje nepravilnosti”. Svi se boje inspekcije k’o vraga, ali nitko ne objašnjava zašto.
Pa npr. ruše ocjenu… Ovisi tko dođe savjetodavna insp. ili neka pravna inspekcija.
Dakle, učitelji se panično boje da će morati opet ispitivati istog učenika kad im inspektor sruši ocjenu? Dakle, nije strah nego lijenost? I dalje ne razumijem.
Pa da je samo rušenje ocjene bilo bi super!
Navodno da imaju dosta ovlasti.
Koliko znam, većina prof. bude osramoćena pred stručnom službom škole jer naravno uvijek nastupaju bahato, osoba koja je prijavila dobije inspekc. nalaz u kojem pišu uočene nepravilnosti(čujem da uvijek naravno nešto nađu)koje ne bi trebale zanimati bilo koga, mogu se navodno najaviti i za još 1 uvid ukoliko smatraju da je potrebno… dalo bi se tu pisati.
Dovoljno je kad znaš da ti dolaze i da će ti kopati po papirima.
Pa koja je to logika da te bilo tko može prijaviti?
To djeci daje još više maha da ne uče, da se iskaljuju i slično.
Ruše ocjenu?
Ocjenjivati se mora u skladu s Pravilnikom o ocjenjivanju, i drugim pravnim aktima koji se odnose na prosvjetu. Ukoliko kolege ocjenjuju prema spomenutom pravilniku, koji nadzor ili inspekcija će srušiti ocjenu? Na temelju čega?
Ne mogu rušiti ocjenu samo zato jer im se tako hoće. Ako je ruše, tad se moraju pozvati na neki dokument, članak taj i taj, stavak taj i taj, koji je prekršen, da bi je srušili.
Ako je i sruše, ima i iznad njih sila – žali se na njihov nadzor, traži se njihovo izuzeće, ili se učeniku opet zatefteri ocjena koju je dobio i prije. Pa nek se učenik opet žali, pa opet nadzor, pa opet sve iznova.
Problem je da se većina kolega nema snage, volje ili hrabrosti izboriti za sebe. Nadzornici brzo uvide kome mogu nastupiti bahato, a gdje to ne prolazi.
U svojim razmišljanjima na ovu temu, Poe ima potpuno pravo!
U jednoj školi savjetnik je srušio ocjenu (nakon provedenog jesenskog roka) kolegi iz matematike jer smatra da je test na popravnom ispitu bio pretežak.
Učenik je pao na jesenskom popravnom roku pa su se žalili.
I ja se isto pitam ima već cijelo desetljeće!
U zbornici se gotovo fizički može osjetiti strah. Kolektiv se nasmrt boji ravnatelja i inspekcija, zapaža se strah od roditelja, strah od reakcije okoline, a ima čak i takvih koji se boje i učenika!
Umu je takvo stanje teško dokučivo; neke stvari ne daju se objasniti!
Ne kažem da treba nastupati kaubojski, ali toliki iracionalni strah postaje iritantan čovjeku slobodna uma!
Kad sam počeo raditi u školi jedno od prvih pitanja bilo mi je: čemu toliki strah od nadzora savjetnika ili inspektora? Tada sam zaključio da je u pitanju ego. Sada bih tome pridodao i strah. On se nažalost prenosi indukcijom. Ne treba nikoga kriviti, evolucija je riješila da je tako najbolje za preživljavanje.