Zbog sve žešćeg rezanja “troÅ¡kova” za Å¡kolstvo, tri najveća prosvjetna sindikata – SHU, NSZSÅ H i Preporod, na sinoćnjem su sastanku dogovorili zajedniÄke akcije od kojih bi jednodnevni Å¡trajk upozorenja, koji će se dogoditi sljedećeg tjedna, trebao biti samo jedna od njih. Kako doznajemo, nakon jednodnevnog, uslijedio bi trodnevni, a nakon njega, kad se konsolidiraju snage i analiziraju dotadaÅ¡nji uÄinci te ocijeni spremnost Älanstva na radikalne akcije, i konaÄni Å¡trajk “do ispunjenja zahtjeva”.
Formalni sporazum o zajedniÄkim akcijama trebao bi biti potpisan u toku danaÅ¡njeg dana.
“Napokon!” rekao je Željko Stipić, predsjednik Preporoda. “Predugo je trajalo ovo naÅ¡e meÄ‘usobno gloženje. Ja sam vjerojatno najsretniji od svih Å¡to smo napokon pronaÅ¡li zajedniÄki jezik i dogovorili akcije. Dosta je bilo podjela meÄ‘u prosvjetarima. Dosta je bilo nejedinstva i gubljenja Älanstva zato jer nas kolege doživljavaju tako kako nas doživljavaju. Napokon su svi shvatili da je voda doÅ¡la do grla i da suradnja nema alternativu.”
Sanja Å prem, predsjednica SHU, ukratko nam je iznijela konkretnije planove: “Zahtjevi su jasni i tu nema neÅ¡to novo. Vraćanje svih materijalnih prava na razinu od prije godinu dana i strateÅ¡ki dogovor Vlade i sindikata o daljnjem razvoju obrazovanja. Želimo da nas se prihvati kao ravnopravne partnere i toÄka. Ukoliko se to ne dogodi, a s obzirom na dosadaÅ¡nje ponaÅ¡anje, vjerojatno neće, spremni smo ići do kraja, jer ako to ne napravimo sada, onda smo i sami doÅ¡li do kraja. Onda se možemo i rasformirati.” Å prem se osvrnula i na svojevrsnu “boljku” prosvjetara da osjećaju veću odgovornost prema tuÄ‘oj djeci nego prema svojoj, ostajući na poslu iako im država uskraćuje sve viÅ¡e i viÅ¡e prava. “NaÅ¡ posao je da educiramo. Pa, mislim da će konaÄan Å¡trajk do ispunjenja zahtjeva biti bolja lekcija o tome kako se boriti za svoja prava i kako ne dati da te gaze, nego pola godine lekcija iz jezika, zemljopisa, matematike… Jednostavno, ako nemaÅ¡ samopoÅ¡tovanja, uzalud ti svo obrazovanje koje si stekao, a koje nemaÅ¡ gdje upotrijebiti.”
Predsjednik NSZSÅ H Branimir Mihalinec nije bio raspoloživ za izjavu, ali smo iz kuloara doznali da je ovo potpisivanje ionako odradio preko volje i da se, pod pritiscima iz svog sindikata, uskoro sprema na ostavku i prepuÅ¡tnje svog mjesta nekome tko je viÅ¡e voljan za ozbiljan sindikalni rad. TakoÄ‘er, u pauzama izmeÄ‘u pregovora mogle su se Äuti i rijeÄi kritike na Vilima Ribića, predsjednika Matice sindikata koji, nakon Å¡to je dovrÅ¡en sindikalni dom, viÅ¡e uopće ne sudjeluje u radu sindikata, nego samo sjedi u svom uredu u broji novce.
Zaista, prosvjetni djelatnici su zaslužni da školstvo uopće funkcionira.Ne samo da se više brinu o tuđoj djeci nego o svojoj vlastitoj, nego i potrebne materijalne resurse osiguravaju sami,
koriste svoju opremu (npr.laptope, fotoaparate,USB stikove, razni potroÅ¡ni materijal…), rade puuuno toga Å¡to ne bi morali i Äega
nema u zaduženjima,danonoćno žive sa svojim uÄenicima i opterećeni su njihovim problemima.Da li će lijeÄnik besplatno ( i na vrijeme) vaÅ¡em
djetetu osigurati zubni aparatić, hoće li mu pekar dati besplatno peciva a u Konzumu besplatan sok, hoće li mu ZET dati besplatnu pokaznu kartu – zato jer baÅ¡ jako vole djecu i brinu se za njih?! To samo mi uÄitelji radimo : kako god nas ponižavali, koliko god nam uskraćivali, mi i dalje radimo i radimo , jer “volimo djecu”! Zato nas smatraju budalama, jer tako svijet ne funkcionira.Jedini naÄin je da dajemo onoliko koliko smo plaćeni,da cijenimo sebe i svoj rad, i da se izborimo za viÅ¡e standarde, ili barem poÅ¡tivanje postojećih standarda u obrazovanju.DruÅ¡tvo mora znati da treba platiti one koji im se brinu za djecu, a roditelji su ti koji trebaju osjetiti da se njihovoj djeci neÅ¡to zaista uskraćuje i tražiti da im se to osigura (ili vrati).Ako nas roditelji ne podržavaju i ne prepoznaju, onda, zna se – privatno Å¡kolstvo, pa neka plate tu uslugu.
Vidi komentar na Älanak “Vlada sutra povećava plaće uÄiteljima i nastavnicima” ( op. a. )!
Kad se prestanemo ponašati kao budale i biti djeci Katica za sve, i kad nastupimo kao profesionalci koji za svoj rad zahtjevaju biti plaćeni kako spada, tad će nas i društvo prestati smatrati budalama!
InaÄe – genijalan, epski kraj VaÅ¡eg posta – svi roditelji koji smatraju kako ste napisali – u privatne Å¡kole! HoćeÅ¡ nekog tko će ti stalno hopsati oko klinca? Plati, pa zahtijevaj i izvoljevaj!
Hvala, kolega.Mnogi na djeci zaraÄ‘uju bez sentimentalnosti(npr.razne kreativne radionice,roÄ‘endaonice,sportski klubovi,plesne i glazbene Å¡kole,Å¡kole stranih jezika, itd.),i ne govore da rade “iz ljubavi”…Nama nedostaje upravo profesionalizam, tada bi se stvari posložile.Pa mi živimo od svoga rada,a ne od ljubavi!Zamislite da se od lijeÄnika oÄekuje da voli svoje pacijente, od trgovca da voli svoje kupce ili od vozaÄa autobusa da voli svoje putnike! Svi ovi posljednji dogaÄ‘aji baÅ¡ i vode prema uruÅ¡avanju javnog Å¡kolstva.Za nekoliko godina mnogi će se hvatati za glavu kad budu morali platiti za kvalitetno Å¡kolovanje.
1. April! 🙂
Ako je poanta šale da je svaki dosadašnji štrajk u prosvjeti bio vic i dobra šala (jer se nikad nije znalo koji su ciljevi i nikad se ništa nije postiglo),onda je šala uspjela.