(Glas Istre) Koliko su često učitelji i profesori mete bijesnih roditelja, ali isto tako i nasilnih učenika, pokazala je prije nekoliko mjeseci objavljena rasprava na forumu udruge “Nastavnici organizirano” gdje su nastavnici otvoreno progovorili o svemu onome što svakodnevno doživljavaju u školama: od vrijeđanja, pljuvanja, uništavanja njihove imovine pa sve do otvorenih prijetnji i napada, a eskalacije su najčešće upravo zadnjeg tjedna škole.
– Sezona lova na nastavnike otvorena je već odavno, a to se vidi ne samo po napadima roditelja, oni su samo indikator stanja, već po ponašanju vlasti prema nastavnicima, a što je posljedica općeg stava javnosti da je obrazovanje u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali. Ako može vlast udarati po nama, građani misle da mogu onda i oni lupati našim glavama u stol. Idem u školu učiti djecu računati, a može se dogoditi da me prebiju. Ako ovo nije konačni znak za alarm, onda ne znam što se još treba dogoditi, revoltiran je Dalibor Perković, tajnik ove udruge koji predaje fiziku u srednjoj školi.
Ispričao nam je da je upravo zamoljen da ostane sat vremena dulje u školi kako bi dodatno ispitao neke učenike.
– To vam u školskom žargonu znači da im poklonite dvojku. Moljakanje, cmizdrenje i uvlačenje, to je način kako uspjeti u našem društvu, to učimo našu djecu. A ako ne ide, roditelji će nekoga istući, veli Perković.
Učiteljica hrvatskog jezika Teana Tomažin izT OŠ Giuseppina Martinuzzi u Puli potvrdila je da kraj školske godine za sve učitelje predstavlja abnormalni stres.
– Svatko si uzima za pravo da dovodi u pitanje naše ocjenjivanje. U drugim se zanimanjima cijeni stručnost, ali u našem svi misle da znaju i mogu bolje od nas. Mi smo osobe s visokom stručnom spremom koje predano rade svoj posao. Dokle god se u društvu bude stvarala loša slika o nama, situacije kao što su one u školi u Klisu i dalje će se događati. Mi u školi imamo jednu izreku, djeca su naša četiri godine, a roditeljima ostaju cijeli život. Naše je da im pomažemo djecu izvesti na pravi put, da od njih stvorimo radnike, a to se može postići samo kontinuiranim radom. No, upravo ti završni pritisci roditelja pokazuju da se od nas traži da od djece stvaramo gotovane, istaknula je Tomažin.
Ravnatelj škole u Klisu osuđen jer je branio kolegicu
Dan nakon nemilih scena u OŠ Petar Kružić na Klisu, gdje je jedan 40-godišnji roditelj učenice 7. razreda te škole pred punim razredom učenika napao nastavnicu biologije i kemije Maju Vrgoč, a potom se krenuo obračunati i s ravnateljem Nevenom Tešijom koji je pritekao u pomoć nesretnoj ženi, neobične poruke stižu iz policije i prekršajnog suda. Sud je ravnatelja Tešiju osudio na novčanu kaznu od 300 kuna jer je branio nesretnu ženu i sebe. Nasilnom roditelju određeno je pak 15 dana zatvora te je odmah upućen u zatvor na Bilicama odraditi sedam dana iza rešetaka.
Molim vas prisjetite se kolege iz Varaždina, profesora geografije.
Ili smo to već zaboravili jer je to bilo u prošlom stoljeću. Trebali bi svi u prosvjede ne zbog plaća nego zbog ovakovog ponižavajućeg odnosa prema nama kao ljudima.Ubrzo ćemo čitati kako je ubijen nastavnik, a što smo poduzeli ? Razmišljanja većin nastavnika; dat ću mu bolju ocjenu samo da ga se riješim i da nemam problema sa roditeljima i ravnateljem. A što smo za uzvrat dobili svi ; neznanje, omalovažavanje, nezadovoljstvo i gorčinu,jad…Problemi su svake godine sve veći i veći.Ne znam čemu uopće danas služe te ocjene. Ako se slučajno odlučite dati jedinicu, e onda ste
tek nadrapali sa svih strana ravnatelj i ono što je apsurdno i kolegice.
“Pa daj mu dva da nemamo problema”. kaže moja nazovimo je kolegica. Šta se tu ima više za reći?! Dođe mi da lupim glavom o stol, ako me roditelj ne preduhitri.
Danas je zadnji dan nastavne godine, a već su tajništva škola zatrpana molbama za preispitivanje ocjena i odgovaranje pred komisijom. Budući da taj postupak traje desetak dana, učenik koji ima, recimo, tri zaključene negativne ocjene, izabere predmet koji za deset dana može naučiti i tada mu ostaju dva popravka. Nije li i to dio aktivnosti sezone lova na nastavnike? Čemu služi odredba da učenik s više od dvije negativne ocjene pada godinu? Zašto onda ne bismo omogućili svima onoliko popravaka koliko imaju negativnih ocjena i zašto komisijski ispit ne bi bio ODMAH nakon zaključene ocjene ako učenik i njegovi roditelji smatraju da je zaključena ocjena nepravedna? Nastavnici koji ne poklanjaju ocjene opravdano mogu strahovati od svega onoga što učenicima i roditeljima stoji na raspolaganju, a stoji mnogo, za razliku od nastavnika koji se nemaju kome obratiti. Nažalost, većina ide linijom manjeg otpora i ishod su naraštaji mladih ljudi koje nitko ne uči odgovornosti i radu. Činiti dobro ne znači udovoljavati svim potrebama i željama druge osobe, već i naučiti kako se do pravih vrijednosti dolazi na težak način.
Uporno, baš sizifovski, ponavljam – problem je u nama!
Ministar nas ne sili da se poklanjaju dvojke, Pravilnik o ocjenjivanju dopušta obaranje učenika da ponavlja razred. No, stvar je da je po zbornicama toliko mizerije, kukavelji, straha od svega i svih! Vjerujte, znam o čemu pišem – i meni je došla jedna podivljala mater, no, zbog takva nastupa brže je izletila iz škole nego što je ušla. Ravnatelji? Nakon što sam se jednom prema ravnateljici postavio kako treba, više joj ne pada na um nikakav pritisak ni nagovor na poklanjanje ocjene! Dakle – može se! Istina – to ćete platiti ogovaranjem od strane kolega, nemilošću kod školskog Kralja Sunca, mrkim pogledima roditelja! Ja pitam – da, i što s tim??? Imam obitelj, imam prijatelje, imam ljude koje volim, a što misle roditelji – ama, molim vas, ma koga briga?!
POštuj sam sebe, i drugi će te poštovati! Ta se deviza izgubila negdje ranih devedesetih, i sad kukamo i plačemo!
Ili se izbori za sebe, ili šuti!