(Jutarnji list) Priča prva. Pred oko 40 tisuća ljudi u Zagrebu Hrvatska je potkraj ožujka u kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko prvenstvo u nogometu pobijedila Srbiju 2:0. Među brojnim navijačima koji su bodrili “Vatrene” na stadionu u Maksimiru bilo je i zanimljivo društvo u kojem su se našli predstavnici jedne poznate izdavačke kuće i nastavnici nekoliko zagrebačkih osnovnih i srednjih škola. Nakladnici su platili karte nastavnicima, a oni bi zauzvrat trebali izabrati upravo njihov udžbenik koji će koristiti u školama…
Priča druga. Na izložbi remek-djela iz Muzeja Picasso, koja je nedavno otvorena u Klovićevim dvorima, slična situacija. U istom društvu profesori i izdavači. Scenarij isti. Nakladnici su počastili profesore izložbom velikog umjetnika u nadi da će ih na taj način pridobiti da izaberu njihove udžbenike za svoje škole…
Zastrašivanje izdavača
Brojni su takvi primjeri koji pokazuju koliko je raširen problem korupcije između nakladnika i profesora. Svi dosadašnji ministri obrazovanja pokušavali su stati nakraj tome, ali bezuspješno. Sve do 2010. donacije školama nisu bile zabranjene, ali zbog učestale pojave korupcije tadašnje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta donijelo je novi Zakon o udžbenicima, koji je i danas na snazi. No, unatoč tome, praksa podmićivanja profesora očito nije zaustavljena. Zbog toga se u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, kako ekskluzivno doznajemo, priprema nacrt etičkog i antikorupcijskog kodeksa koji će javno morati potpisati svi izdavači, a ne budu li se toga pridržavali, bit će suočeni s teškim sankcijama. Kodeks će zapravo detaljno razraditi ovaj problem i bit će dopuna postojećem zakonu, a sve kako bi se “zastrašilo” izdavače i profesore u cilju sprječavanja korupcije.
Jednodnevni seminari
Budući da se kodeks tek priprema, nije poznato kako će on u konačnici izgledati, ali uspjeli smo doznati neke zanimljive odredbe koje bi trebale ograničiti ovu raširenu pojavu koja traje godinama.
Tako će, primjerice, Ministarstvo detaljnije odrediti što se može, a što ne smatrati donacijama. Prema postojećem zakonu, donacijama i drugim oblicima materijalnih potpora ne smatraju se stručna usavršavanja u trajanju od jednog dana niti promotivni pokloni zanemarive vrijednosti koja ne prelazi 100 kuna po osobi, primjerice blokovi za pisanje ili olovke. Mobiteli, računala i ostala skuplja tehnika, koji su se inače dijelili šakom i kapom, strogo su zabranjeni. Jednodnevni seminari i stručna usavršavanja bit će dopušteni, kao i do sada, ali to sigurno ne znači da će izdavači, kao nekada, moći voditi nastavnike na izlete u dolinu Gacke, na koncert Olivera Dragojevića, na egipatske večere u hotel Westin, na utakmice ili izložbe. Nastavnicima koji nisu iz Zagreba, a koji su trebali putovati u metropolu, plaćali su se, kao što je poznato, i putni troškovi te troškovi smještaja u hotelima.
Postojeći zakon
Svemu tome trebao bi napokon doći kraj jer u Ministarstvu žele, uz postojeći zakon, donijeti i kodeks kojeg će se morati pridržavati svi izdavači. Ako to ne bude slučaj, onda će ih se kažnjavati prema postojećem zakonu. Novčanom kaznom od 20 do 30 tisuća kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja utječe na učitelja pri izboru udžbenika, kao i taj učitelj koji prilikom odabira udžbenika ostvari imovinsku korist. Škola i nakladnik dobit će novčanu kaznu od 50 do 100 tisuća kuna.
– Želimo da sve bude transparentno i da sve što ima oblik sukoba interesa i korupcije sankcioniramo. Nakladnici će biti dužni sve financijske odnose sa školama prijaviti Ministarstvu, a mi ćemo sve javno objaviti. Želimo stati nakraj korupciji – poručuju iz Ministarstva.
Previše recenzenata
Novost će u novom kodeksu biti i registar donacija školama koji se želi uvesti. Morat će se prijaviti svaku vrstu donacije školi, od tehničkih pomagala do građevinskih radova koje su izdavači plaćali ravnateljima koji su izabrali njihove knjige. Svi će podaci biti javno dostupni na internetu, pa će svatko od nas moći vidjeti je li nekoj školi izdavač ili bilo tko drugi nešto darovao. Time će se lakše otkrivati sumnje na korupciju. To znači da će škole morati evidentirati sve vrste donacija, i to one donacije koje su primile u prošlosti. I to ne samo one vezane uz izdavače. Naime, žele se spriječiti situacije u kojima će, primjerice, roditelj učenika napraviti nešto za školu, a onda će nastavnici njegovu djetetu pokloniti ocjenu ili “nategnuti” prosjek na 5,0.
Novost je i to što će u Ministarstvu pokušati ograničiti broj recenzenata udžbenika jer je i tu bilo muljaža.
Naime, izdavači su za jednu knjigu znali imati 10-15 nastavnika recenzenata, koji su dobivali honorare po 1000 kuna. Naravno da su onda ti nastavnici u svojim školama lobirali za udžbenik tog izdavača. Budući da se kodeks tek izrađuje, nije nam poznato na koji će se broj recenzenata ići, ali prema nekim najavama, to bi mogla biti dva-tri recenzenta.
Primjeri korupcije u školama
2007.
-“Gospođo, ako ove godine uzmete naše udžbenike, škola će dobiti donaciju u vidu LCD projektora i laptopa, a vi ćete dobiti digitalni fotoaparat ili kameru, ovisno o broju udžbenika. Opremit ćemo vam cijeli kabinet!” – tim je riječima jednoj zagrebačkoj profesorici predstavnica izdavačke kuće nudila suradnju. Nastavnicima su se dijelili laptopi, mobiteli, vikend-putovanja, televizori, kućna kina…
2009.
– Nastavnik u osnovnoj školi Turanj tužio je kolege za mobbing jer su ga prisiljavali da uzme mito od nakladnika i izabere njihov udžbenik. “Posjetit će te jedna mala. Trebao bi izabrati njihov udžbenik. Škola će dobiti projektor, a ti možeš birati hoćeš li laptop ili stolno računalo!” – rekao je kolega tada tom nastavniku.
– Jedna izdavačka kuća u ožujku je zakupila sve ulaznice za koncert Olivera Dragojevića u dvorani Vatroslava Lisinskog i podijelila te karte ravnateljima i profesorima.
– Druga izdavačka kuća počastila je profesore i ravnatelje škola cjelodnevnim izletom u dolinu Gacke, a nakon toga su se pogostili ručkom u hotelu Zvonimir u Otočcu.
2010.
– “Gospođa iz jedne nakladničke kuće ponudila nam je što god poželimo ako uzmemo njihove udžbenike. Doslovce nam je kazala: uzmite naše knjige, televizor, projektor, laptop, što god poželite za školu i za sebe. Popravit ćemo vam krov na školi i oličiti zidove ako treba!” – ispričala je za Jutarnji list jedna ravnateljica u ožujku.
– Tadašnji ministar Radovan Fuchs prijavio je dio nakladnika Državnom odvjetništvu jer su neki od njih ravnateljima dijelili skutere, a nastavnicima novac. Jedna profesorica ispričala je kako su joj prvo ponudili 4000 kuna da si kupi laptop, a poslije su pristali i na isplatu 12.000 kuna, 1000 kuna svaki mjesec. Nakon tog slučaja Ministarstvo je prema dojavama poslalo inspekciju u 10 škola u kojima se sumnjalo na korupciju.
Kolegica upravo govori kako joj je učenikova majka vrlo uljudno i pristojno na informacijama zatražila broj mobitela, na što je odgovorila da ne samo da jedini mobitel koji ima je onaj kupljen vlastitim novcem, baš kao i kutu koja je na njoj te da nema namjeru izigravati pripadnicu Gorske službe spašavanja, tj da taj broj znaju samo članovi njene obitelji. Toliko o nekakvim besplatnim ili poklonjenim mobitelima. Svašta se priča, ali nikad nisam upoznao nijednog nastavnika koji je dobio išta više od kakvog bloka, penkale ili eventualno malo bolje platnene vrećice, a samom mi nikada ništa vrednije od navedenog nije ponuđeno. Malo prljave mašte, piskaranja po medijima i opet smo ozloglašeniji od onih koji izigravaju Marka Pola, obilazeći svijet na račun kojekakvih privatnih kompanija, ili, još gore, poreznih obveznika. A možda je sve usmjereno u svrhu omalovažavanja eventualnog skorog štrajka?
no, da… ja ustvari znam kolege koji su primili darove nakladnika po čijim udžbenicima rade: cd-player, laptop, projektor, grafoskop. ali SVI ti darovi su bili donacija školi, uredno su upisani u inventar škole i koriste se u nastavi. da nam ministarstvo omogući svu opremu koja nam je potrebna, pa da ne dijeli dvadesetoro ljudi tri laptopa i dva projektora, petoro ljudi jedan grafoskop i troje jedan cd-player, ne bismo morali žicati i primati darove od nakladnika.
bila sam u situaciji da mi je promotorica nakladnika po čijim udžbenicima radim od prvog dana ponudila cd-player kao mali znak pažnje i zahvalnosti na višegodišnjoj vjernosti. nisam, iskreno, ni trena oklijevala prihvatiti ga, niti imala moralne dileme po tom pitanju, s obzirom na to da mi je to jedan od osnovnih alata u radu, uz ploču i kredu. ničim mi nije uvjetovala taj dar, i ponudla mi ga je dobrano nakon što su učenici odabrani i kupljeni. (nažalost, obećani cd-player nisam dobila, jer je nedugo potom stupio na snagu zakon/pravilnik/koji propisuje maksimalnu cijenu dara koji se neće smatrati mitom.)