Što se događa kad se u sustav bez ikakve pripreme i razmišljanja uvedu kontroverzni sadržaji, kao i kad se druga strana služi lažima i primitivizmom kako bi postigla svoje ciljeve, najbolje pokazuje primjer za koji smo doznali. Pismo prenosimo u cijelosti.
A tko štiti nas?
U sljedećem tekstu iznijet ću događaje vezane uz pokušaj uvođenja zdravstvenoga odgoja u svojem razrednom odjelu. S obzirom na to da smo tek počeli obrađivati neke teme, svojim tekstom želim upozoriti kolege na neugodna iskustva koja mogu doživjeti nakon razgovora sa svojim učenicima.
U utorak 15. siječnja na satu razrednoga odjela zamolila sam učenike da anonimno napišu pitanja vezana uz spolnost, pubertet i seksualnost kako bih se što bolje pripremila za temu Komunikacija o spolnosti koju uskoro trebamo obraditi u okviru zdravstvenoga odgoja u sedmom razredu.
U srijedu 16. siječnja defektologinja Škole zaprimila je anoniman poziv jedne od majki učenika razreda kojemu sam razrednica. Majka je izrazila otvorenu prijetnju fizičkim nasiljem ukoliko ću ponovno spominjati tu temu na svojim satovima. Rekla je kolegici defektologinji da će okupiti deset majki, pričekati me nakon nastave i fizički me napasti. Defektologinja je majku uputila da svoje nezadovoljstvo prijavi ravnatelju Škole i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta nakon čega je gospođa nastavila verbalni napad te je ometala defektologinju u obavljanju njezinih poslova.
Iz razgovora s ravnateljem istoga dana doznala sam da se spomenuta gospođa žalila i njemu.
U četvrtak 17. siječnja majka je ponovno zvala, ovoga puta pedagoginju Škole, i optužila me da sam učenike u prvom polugodištu vodila na neprimjerenu predstavu punu seksa te da su djeca tom predstavom zgrožena. Radi se o predstavi kazališta Žar ptica Sasvim sam popubertetio na koju su svi razrednici sedmih razreda vodili svoje učenike i iz razgovora s njima doznali da su učenici predstavom oduševljeni. (Što tek mogu očekivati sljedeće školske godine kada će moji učenici istoimenu knjigu Sanje Pilić čitati za lektiru?!) Zanimljivo je da su svi roditelji mojih učenika potpisali izjave da se slažu da im djeca idu na spomenutu predstavu i platili ulaznice. Samo jedno dijete iz razreda nije išlo u kazalište, što je roditelj naknadno opravdao.
U četvrtak 17. siječnja Škola je poslala prijavu Policiji jer je prijetnja fizičkim nasiljem shvaćena vrlo ozbiljno.
Važno je napomenuti da još nisam ni počela obrađivati temu Komunikacija o spolnosti, već sam je samo najavila, a roditelji su reagirali na ovakav način. Jednako je tako važno da smo mi, profesori, nastavnici, učitelji jako izloženi napadima raznih „stručnjaka“, a pritom nas nitko ne štiti. Moram također napomenuti da radim već jedanaest godina i da sa svakom generacijom kojoj sam razrednik razgovaram o spomenutim „spornim“ temama te da do sada nikada nisam imala ni jedno neugodno iskustvo.
Ovim se tekstom želim obratiti institucijama koje su „zakuhale“ cijelu sitaciju. Najprije Vladi jer smatram da je kurikulum zdravstvenoga odgoja nedovoljno pripremljen, nabacan pa čak i nejasan te bez potrebe na brzinu uveden. Smatram da je u njegovu nastanku trebalo biti više dijaloga s javnošću, s roditeljima, a posebno sa strukom koja ga sada mora provoditi. Naputci, koje nam u posljednjih nekoliko dana Ministarstvo šalje, a kojima se pokušava obraniti i ograditi od različitih napada, također su vrlo nejasni i dvosmisleni pa nam u radu više odmažu, nego pomažu.
Obraćam se i Crkvi koja otvoreno poziva vjernike na otpor i bunt, a neki od njih onda (primjer je majka iz ovoga teksta) kreću u svoj križarski pohod i vrlo nekršćanski napadaju one koji samo pokušavaju raditi svoj posao. Osobno sam i sama vjernik te čvrsto vjerujem da je Stvoritelj inteligentan entitet kojega, bez obzira na to gdje obitava, iskreno vrijeđa ovakvo ponašanje Njegova stada.
Dijana Grbaš Jakšić, prof.
Nažalost, naša je zemlja u 20 godina jako nazadovala, od jedne napredne zemlje s ogromnom kulturom, ljudima koji su gurali državu napred došli smo do gotovo fundamnetalističke zemlje gdje je normalno da muškarci tuku i ubijaju žene, gdje je primjerenije vjerovanje, a ne učenje. To se pogotovo vidi u kvratovima poput Sesveta i okolice nastanjenih gomilom ljudi koji su s ratom došli iz Bosne, a nisu uspjeli se adaptirat mentalno, te osim što konstantno uzimaju od države, vrlo malo doprinose za razvoj i napredak društva u cjelini. Tako da se u takvim kvartovima i događaju veliki otpori. Zapravo djeca su česo i naprednija od svojih roditelja.
Kaže kolegica Tanja da je naša zemlja (Hrvatska) jako nazadovala, od jedne napredne zemlje s ogromnom kulturom, ljudima koji su državu gurali napred došli smo gotovo fundametalističke zemlje gdje je normalno da muškarci tuku i ubijaju žene, gdje je primjerenije vjerovanje a ne učenje.
Ovi ljudi, ove kako Vi kažete, gomile ljudi, od kuda su oni došli?
Kažete iz Bosne.
Nije li i ta Bosna i ti ljudi bili u toj Vašoj naprednoj Državi (Jugoslaviji)?
Kako da su sada fundamentalisti a prije nisu bili?
“….vjerovanje a ne učenje?!!”
Zar to nisu dva pojma koji žive ne smetajući jedan drugome.
Ti mali iz gomile vjeruju da ih učiteljica voli.
U podnaslovu ste izvrsno opisali trenutno stanje s “zdrastvenim odgojem” ,čestitam!
Mišljenja sam da se SDP “ne snalazi dobro” u kompletnom sređivanju države opustošene HDZ-ovom vladavinom u zadnjih 8 godina i prije stvaranjem temelja za pustošenje od 1991-2000.
Razlozi ovakvog stanja u državi su centri moći prije 1991. u KP SRH-socijalističke republike hrvatske- jedan dio direktori postavljani od KP i članovi špijunske organizacije UDB-a i KOS. Ta dva izvora moći vladaju i danas RH.
Oba centra moći ne znaju što bi s suverenošću RH. Radi se o grupacijama koji osim osobnog interesa nemaju nikakove ideologije SDP = HDZ u tom smislu.
Slijedi dugotrajan i mukotrpan put oporavka RH. Uglavnom to ne ovisi o nama građanima . Manje zlo je izabrati SDP.
Pozdravljam organiziranu skupinu kao što je nastavnici.org jer od političkih stranaka ne možemo očekivati brze pomake.
jedino ostaje pritisak odozdo na vrhove vlasti.
Draga profesorice,
znajte da imate potporu i razumijevanje onih koji razumiju i cijene Vaš posao.Šteta što se neki od sindikata ili sindikalista nije oglasio.Nažalost,mentalni sklop pojedinih roditelja ne može se promijeniti i vjerojatno će se i ubuduće događati neprimjereni ispadi pojedinih roditelja koji ne shvaćaju da najviše štete nanose svojoj djeci.Tada nije lako biti učitelj.Ipak,nadam se da će Vas podržati dugačiji roditelji,a konačni sud o Vama i poslu koji predanao obavljate donijet će Vaši učenici kad odrastu i sazriju.A oni,bez obzira na sve, još uvijek poštuju i cijene svoje profesore.Tu je Vaše zvanje nadmoćno nad bilo kojim drugim,zar ne?