(Novi List) Dirljiva je i briga aktualnog ministra obrazovanja Željka Jovanovića za zdravlje, higijenu i prehrambene navike naÅ¡ih Å¡kolaraca, i to u vrijeme kada je sve viÅ¡e uÄenika koji se moraju odreći marende u Å¡koli, kada se uvijek isti uÄenici, zbog oskudice, ne prijavljuju za skupe ekskurzije i izlete… DrukÄije kazano, ako nemaju kruha, neka jedu kolaÄe!?!
Danas poÄinje Å¡kola. Zadovoljstvo zbog povratka u Å¡kolske klupe, nakon ljetnog raspusta, mnogima će pomutiti kriza i neimaÅ¡tina. Broj onih kojima prihodi neće dostajati za opremanje Å¡kolske djece (pre)skupim udžbenicima i priborom ove je jeseni zasigurno veći nego ikad u protekla dva desetljeća, otkako je Hrvatska »uzela svoju sudbinu u vlastite ruke«. Uz prosjeÄna hrvatska primanja, puno je i uz jedno ili dvoje djece, a ako ih je viÅ¡e, to postaje nemoguća misija.
Ako se ostvare sve crne prognoze – a kako se vladajući nose s krizom, teško da neće – pred nama je teška jesen i najteža godina od stjecanja samostalnosti. Pad gospodarstva će se nastaviti, broj nezaposlenih će rasti. Dakle, rast će i broj siromašnih, a time i broj djece koja će se umjesto u novoj jakni morati stisnuti u iznošenoj jakni starijeg brata, ili onoj iz Caritasa.
Stoga ne Äudi Å¡to se ove godine broj onih koji su, bilo preko interneta, bilo na improviziranim buvljacima, pokuÅ¡avali pronaći udžbenike, mjerio tisućama, unatoÄ strogom prijekoru nakladnika kako je prodaja udžbenika bez izdavanja raÄuna – nezakonita. I u vrijeme najveće krize nakladnici će na prvo mjesto stavljati vlastite profite.
Dirljiva je i briga aktualnog ministra obrazovanja Željka Jovanovića za zdravlje, higijenu i prehrambene navike naÅ¡ih Å¡kolaraca, i to u vrijeme kada je sve viÅ¡e uÄenika koji se moraju odreći marende u Å¡koli, kada se uvijek isti uÄenici, zbog oskudice, ne prijavljuju za skupe ekskurzije i izlete… DrukÄije kazano, ako nemaju kruha, neka jedu kolaÄe!?!
Ministar se pritom hvali kako je uÄitelje i profesore rasteretio ocjenjivanja na polugodiÅ¡tu, iako mu oni neće tek tako zaboraviti Å¡to je već njihove kolovoÅ¡ke plaće »rasteretio« za tri, pet, sedam ili devet posto, ovisno o radnom stažu, proglasivÅ¡i dodatak kojim ih je nagradila vlada Ivice RaÄana »nezakonitim«. ÄŒak je, dakle, i RaÄan shvaćao da se uÄiteljima i profesorima moraju povećati plaće, kao Å¡to danas, recimo, francuski predsjednik Francois Hollande ulaže u obrazovanje i nova uÄiteljska i profesorska radna mjesta. Hollande upravo obrazovanjem želi potaknuti gospodarski rast, no u naÅ¡oj »državi znanja« obrazovanje je troÅ¡ak.
Iako ministar Jovanović tvrdi da će Hrvatska postati zemlja »jednakih Å¡ansi za sve«, sve prisutnije socijalno raslojavanje meÄ‘u Å¡kolarcima kazuje nam da pristup kvalitetnom obrazovanju – a to je jedan od temeljnih preduvjeta za uspjeh u globaliziranom svijetu – nije viÅ¡e isti za sve uÄenike.
Ekonomska kriza već je odavno postala socijalna, druÅ¡tvena i egzistencijalna, produbljujući raslojavanje u druÅ¡tvu, pa i u Å¡koli. Puno je onih koji će tražiti i dobiti pomoć, no nije malo ni onih koji to neće uÄiniti, jer bi to bilo priznanje neuspjeha. Oni su pravi test ne samo za državu, nego i za cijelo druÅ¡tvo.
Svakim novim danom postaje jasnije kako će svijet u kojem će današnji školarci živjeti biti još zahtjevniji od našega. Njihova generacija prva je u poslijeratnoj povijesti koja će živjeti gore od svojih roditelja. Ima li uopće roditelja koji svojoj djeci ne želi pružiti sve, ali baš sve, kako bi ih pripremili za bolji život? I ima li onda išta strašnije od nemoći da to i ostvare?