Hrvatsko Å¡kolstvo je u raljama birokracije: kad se “provode reforme”, to se radi ili kako bi netko za to dobio novac ili kako bi birokracija imala Å¡to pokazati kako bi opravdala svoje postojanje. Upravne strukture su potpuno neusklaÄ‘ene sa stvarnim poslom i važeći koncept je da jedni zapovijedaju, a drugi rade, samo Å¡to je problem u tome Å¡to oni koji zapovijedaju nemaju pojma niti ih je briga Å¡to su stvarni problemi u Å¡kolstvu. Sve ovo, i joÅ¡ poneÅ¡to, naglasci su tribine koja je u petak, 29. lipnja, održana u knjižnici “Bogdan Ogrizović” u Zagrebu, na kojoj su, izmeÄ‘u ostaloga, sudjelovali nastavnici iz Udruge katoliÄkih prosvjetnih djelatnika.
Stipo Pilić, profesor, istaknuo je da je Å¡kola kao ustanova do 1990. godine imala veliko srce koje se danas sve viÅ¡e pokuÅ¡ava smanjiti i formalizirati. “Å kolstvo je nekada bilo autonomno, a danas, kad bi trebalo biti najautonomnije nego ikada, je potpuno ovisno o državnim strukturama”, rekao je Pilić. Nijedan ministar do sada nije odgovarao za svoje neuspjeÅ¡ne reforme od kojih je sve i jedna bila nedosljedna i predstavljala je Äisti formalizam.
Sustav su stvorili veliki kriminalci kako bi stvorili male kriminalce
“Najbolji primjer su novouvedene pedagoÅ¡ke mjere koje su potpuno suprotne onome Å¡to bi trebale biti”, objasnio je. “Poanta pedagoÅ¡ke mjere je da se reagira odmah i da uÄenik korigira svoje ponaÅ¡anje. MeÄ‘utim, s obzirom da su mjere uvedene kao upravni postupak, postoji cijela duga procedura koja se mora provesti prije nego Å¡to mjera zaživi. Izgleda kao da su veliki kriminalci složili sustav tako da stvore male kriminalce.” Pilić je istaknuo da je za kvalitetne promjene potrebno da ih potaknu sami nastavnici it o predlaganjem i djelovanjem, a ne Å¡utnjom i stajanjem sa strane.
S tim se složio i dr. Vlado Vladić, vjerouÄitelj i profesor etike. “Treba Å¡to viÅ¡e govoriti o hrvatskom Å¡kolstvu”, rekao je. “Imamo situaciju da se već godinama u javnosti oglaÅ¡avaju isti ljudi: aktualni ministar, sindikalni Äelnici i nitko viÅ¡e. A istovremeno imamo desetke tisuća ljudi koji imaju dosta toga za reći, a nitko ih niÅ¡ta ne pita. Danas je na djelu hrvatska prosvjetna Å¡utnja.”
Sutkinja inspekciji vjeruje, a nastavniku ne
Vladić je na primjeru svoga otkaza pokazao u kakvom stanju se hrvatsko Å¡kolstvo danas nalazi. Kako kaže, otkaz je dobio na temelju nekoliko primjedbi. Prva je bila “pritužba roditelja na ponaÅ¡anje uÄitelja”, no uÄeniku tog roditejla Vladić te godine uopće nije predavao. Dalje, argument za otkaz je bila i pritužba uÄenika koji je u meÄ‘uvremenu izbaÄen iz Å¡kole zbog fiziÄkog napada. Isto tako, kao argumenti su navedene ravnateljeve opomene koje nikad nije dostavio u pismenom obliku. Inspekcija koja je donijela rjeÅ¡enje o otkazu to je rjeÅ¡enje donijela tjedan dana prije nego Å¡to je izaÅ¡la na teren, a sutkinja koja je o cijelom sluÄaju odluÄivala nakon Vladićeve tužbe je presudila u korist vlasti s obrazloženjem da “njima vjeruje, a njemu ne”.
Ivica Äaković, pedagog, ustvrdio je da je Å¡kola prestala biti odgojno-obrazovna ustanova i argumentirao to Äinjenicom da su u Zakonu o odgoju i obrazovanju – kako sadaÅ¡njem, tako i u izmjenama – odgojne funkcije potpuno zanemarene. Na primjer, upis u srednju Å¡kolu provodi se tako da obrazovanje može nositi 60 bodova, a odgoj samo jedan.
Dobre ocjene su rezultat pritisaka, a ne znanja
“Drugi problem je hiperinflacija ocjena po kojima ispada da su Hrvati najgenijalniji narod na svijetu”, rekao je Äaković. MeÄ‘utim, prava istina je da su te “dobre ocjene rezultat pritisaka sa svih strana – inspekcije, agencija, roditelja, pa i meÄ‘usobno meÄ‘u nastavnicima.”
“Ako uÄenik cijelu godinu ima sve jedinice, a na kraju jednu dvojku, dogaÄ‘a se da inspekcija poniÅ¡ti zakljuÄenu jedinicu jer je, eto, ‘uÄenik ipak neÅ¡to radio’. O tome se inspektori Äak i hvale na svojim struÄnim skupovima”, istaknuo je Äaković. Dalje, od uÄitelja se traži kontinuirano ocjenjivanje uÄenika kroz godinu, a istovremeno mu se to onemogućava pravilnicima i ostalim propisima. “UÄenika se ne smije pitati svaki dan, a htjeli bismo od njega stvoriti Äovjeka koji radi svaki dan”, rekao je.
O ukidanju zakljuÄivanja ocjena na polugodiÅ¡tu rekao je da predstavlja dodvoravanje dijelu uÄitelja kojima će to Äemu se sada vesele na kraju vratiti u glavu kao bumerang. “Nekada su se ocjene ‘zakljuÄivale’ Äetiri puta godiÅ¡nje, a sada se ovo ukida bez ikakvog smislenog obrazloženja”, rekao je.
Ravnatelji na vjetrometini
Äaković se osvrnuo i na položaj ravnatelja koji su u nekim elementima u najgoroj situaciji od svih prosvjetara. Nalaze se na mjestu koje je izborno, nitko ih ne Å¡titi, kadrovsku politiku im vode gradski i županijski uredi, a oni su sami odgovorni za funkcioniranje Å¡kole. “Kad ravnatelj prestane biti ravnatelj, uglavnom zavrÅ¡ava na ulici. Istovremeno, u Å¡kolskom odboru, koji upravlja Å¡kolom i odluÄuje o sudbini ravnatelja, sjedi troje ljudi najÄešće odabranih po stranaÄkom kljuÄu koji uglavnom nemaju pojma o obrazovanju. Zbog toga ravnatelj, kad doÄ‘e na svoje mjesto, prve dvije godine svog mandata mora zahvaljivati ljudima koji su ga izabrali, a druge dvije im se dodvoravati da ga opet izaberu”, zakljuÄio je Äaković.
Organizatori tribine pripremili su i zakljuÄke koje namjeravaju poslati Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta.