RazoÄaravajuće je da itko pokuÅ¡ava naći naÄina opravdati nemili dogaÄ‘aj iz Å kole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zadru. IznenaÄ‘ujuće, na žalost, nije.
I dok ministar koji se bavi u znanstvenom radu toksinima i zna kako funkcioniraju isti tvrdi da s uÄenicima treba porazgovarati i uputiti ih na greÅ¡ku, pri tome ih ne sankcionirati na jedini razuman naÄin, kolegica možda nema jaÄe tjelesne posljedice, ali psihiÄki joj zasigurno neće biti lagodno uÅ¡etati u uÄionice. Takav maćehinski odnos prema svojim djelatnicima gotovo i da ne postoji u ostalim ministarstvima. BivÅ¡a ministrica nije stajala uz uÄitelje i nastavnike, ne staje ni sadaÅ¡nji, a ne pamtimo da i je koji.
NaÅ¡ obrazovni sustav odavno sliÄi na kafić ili restoran, gdje se uÄenici i roditelji uslužuju, gdje im se treba udovoljiti ocjenama, pristupom u razgovoru, povlaÄ‘ivati, poslužiti i promijeniti pepeljaru s vremena na vrijeme. S druge strane, na meniju uÄitelja nalazi se voda s primjesama dezinficijensa, a od sljedeće Å¡kolske godine možda se proÅ¡iri ponuda i na miÅ¡omor. Kolege, uzdravlje! Živjeti možete i na aparatima. Å to se Äudimo, ionako bismo trebali Äuvati samoizolirane uÄenike na maturi, kao da je naÅ¡e zdravlje bitno.
Ako će institucije odraditi svoj dio posla, ovaj će postupak okarakterizirati u najmanju ruku kao napad na službenu osobu. Ako budu iole razmišljali, i kao pokušaj ubojstva.
A do tad, svima runda na raÄun MZO-a.