Piše: Anita Damjanović
Dragi učitelji, stručni suradnici i svi članovi grupe koji ste na ovaj ili onaj način povezani u ovom našem mikrokozmosu, sutra je naš dan. Neki od vas će sutra u školu, neki u virtualnu učionicu, neki u samoizolaciju, većina se neće ni sjetiti da je dan i po čemu poseban dok ne vidi u Dnevniku, ali sutra je naš dan!
Svake godine Dan učitelja se obilježava pod nekim motom. Moto ovogodišnjeg obilježavanja je ‘Glavni u krizi, oblikuju novu viziju budućnosti’.
İako bi većina učitelja rekla ‘Joj, da barem nismo, da barem ne moramo’, spremno preuzimaju ulogu vođe, prihvaćaju biti oslonac, uzor, glas razbora i ogledni primjer građanske i društvene odgovornosti. Ove godine više no ikad prije.
İ za razliku od onog vica u kojem učiteljica pita Peru da nabroji dvije zamjenice, a Pero kaže: ‘Tko? Ja?’, učitelji ne pitaju ‘Tko? Mi?’, jer znaju da nema drugih koji bi to mogli. Samo učitelji to mogu.
Ove godine, kao nikad dosad, budite ponosni na to što jeste. Budite ponosni kako ste ušli u reformu, budite ponosni kako ste iznijeli štrajk, budite ponosni kako ste organizirali nastavu na daljinu, budite ponosni kako se suočavate s neizvjesnošću i prijetnjom pandemije kovida-19 u školama svakog dana. Budite ponosni kako uza sve ovo što nije vaša primarna zadaća, uspijevate jednako odgovorno i s jednakom pažnjom organizirati nastavu i poučavati. Možda je moto ovogodišnjeg Dana učitelja patetičan, ali nikad prije nije bio toliko istinit. Da, stvaramo novu viziju budućnosti i da, imamo vodeću ulogu u krizi. Bilo bi zgodno kad bismo vodeću ulogu u društvu imali i kad nema krize. Ali, o tome nekom drugom prilikom. Sretan vam naš dan!