Piše: Dajana Vidaković
S najavljenim povratkom uÄenika razredne nastave u svoje Å¡kolske klupe, koji bi se trebao dogoditi 11. svibnja, ali sve je izglednije da ga neće biti, rasplamsale su se rasprave o tome kako pristupiti Å¡koli i održavanju nastave s obzirom na najavljena “popuÅ¡tanja mjeraâ€. Mnogi viÄu kako nema smisla da se sav život vraća u normalu, a Å¡kole ostaju zadnji bastion socijalnog distanciranja.
Povratak u klupe u ovom trenutku nema smisla. Ništa osim završavanja godine ovako, na daljinu, nema smisla.
Ovu nastavnu godinu treba tiho eutanazirati. Već je izubijana, izlomljena i premlaćena Å¡to Å¡trajkom, Å¡to otimanjem praznika zbog nadoknade nastavnih dana, Å¡to Å¡kolom na daljinu zbog korone. Ako iÅ¡ta ove godine nedostaje, onda je to kontinuitet i dosljednost. Povratak u Å¡kole bi imao smisla da se ovaj lockdown zbog korone dogodio u jesen ili zimu, pa imamo joÅ¡ par mjeseci nastave za odvoziti. Sada, malo viÅ¡e od mjesec dana prije kraja nastavne godine, taman kad smo se svi navikli na Å¡kolu na daljinu, otkrili Å¡to valja, Å¡to ne, Å¡to je optimalna koliÄina zadataka i kako kvalitetno odraditi ovaj surogat Å¡kole, vraćati se u uÄionice na par tjedana – ali ne u normalnu Å¡kolu nego “socijalno distanciranu” – bi bilo sve, samo ne u interesu djece.
Svaka promjena traži vrijeme za provedbu i prilagodbu, a prilagodbe koje stoje u preporukama HJZJ-a su takvog opsega i takve složenosti da bi bilo potrebno više od nekoliko dana i to u trenucima kad je za nastavnu godinu svaki dan dragocjen.
K tome ministrica nema dovoljno politiÄke odgovornosti i hrabrosti da donese teÅ¡ku odluku, nego to prepuÅ¡ta roditeljima, a ravnatelji i uÄitelji bi trebali Å¡utke i bez propitivanja udovoljiti svima. Kome bi u interesu bilo ponovno prekidati konaÄno usvojene i izgraÄ‘ene nove rutine i navike i bacati cijeli obrazovni sustav iznova u kaos svega par tjedana prije kraja nastavne godine?
Ako ovoj nastavnoj godini iÅ¡ta treba, onda je to dovrÅ¡iti je Å¡to tiÅ¡e i Å¡to mirnije, uz Å¡to manje stresa za sve ukljuÄene stranke, poÄevÅ¡i od uÄenika, preko njihovih roditelja, pa sve do uÄitelja. Ne treba je na izdisaju tjerati da sudjeluje u joÅ¡ jednom nastavku Makeover reality showa, nego je do kraja lipnja pustiti da takva pretuÄena i ozlijeÄ‘ena ostane doma, dajući koliko može iz svoje bolesniÄke postelje. Krajem lipnja tiho joj skinuti masku s kisikom i pustiti da priroda odradi svoje, potom podvući crtu. Iz nje ponijeti sve Äemu nas je nauÄila (manje iz Nastavnog plana i programa odnosno Kurikuluma, a viÅ¡e o nama samima, za Å¡to smo sve sposobni i sa Äime sve možemo izaći na kraj) i nastaviti dalje hrabro, nadajući se da se ovako Å¡to viÅ¡e neće ponoviti.