Tiha eutanazija

Piše: Dajana Vidaković

S najavljenim povratkom učenika razredne nastave u svoje školske klupe, koji bi se trebao dogoditi 11. svibnja, ali sve je izglednije da ga neće biti, rasplamsale su se rasprave o tome kako pristupiti školi i održavanju nastave s obzirom na najavljena “popuštanja mjera”. Mnogi viču kako nema smisla da se sav život vraća u normalu, a škole ostaju zadnji bastion socijalnog distanciranja.

Povratak u klupe u ovom trenutku nema smisla. NiÅ¡ta osim zavrÅ¡avanja godine ovako, na daljinu, nema smisla. 

Ovu nastavnu godinu treba tiho eutanazirati. Već je izubijana, izlomljena i premlaćena Å¡to Å¡trajkom, Å¡to otimanjem praznika zbog nadoknade nastavnih dana, Å¡to Å¡kolom na daljinu zbog korone. Ako iÅ¡ta ove godine nedostaje, onda je to kontinuitet i dosljednost. Povratak u Å¡kole bi imao smisla da se ovaj lockdown zbog korone dogodio u jesen ili zimu, pa imamo joÅ¡ par mjeseci nastave za odvoziti. Sada, malo viÅ¡e od mjesec dana prije kraja nastavne godine, taman kad smo se svi navikli na Å¡kolu na daljinu, otkrili Å¡to valja, Å¡to ne, Å¡to je optimalna količina zadataka i kako kvalitetno odraditi ovaj surogat Å¡kole, vraćati se u učionice na par tjedana – ali ne u normalnu Å¡kolu nego “socijalno distanciranu” – bi bilo sve, samo ne u interesu djece.

Svaka promjena traži vrijeme za provedbu i prilagodbu, a prilagodbe koje stoje u preporukama HJZJ-a su takvog opsega i takve složenosti da bi bilo potrebno više od nekoliko dana i to u trenucima kad je za nastavnu godinu svaki dan dragocjen.

K tome ministrica nema dovoljno političke odgovornosti i hrabrosti da donese teÅ¡ku odluku, nego to prepuÅ¡ta roditeljima, a ravnatelji i učitelji bi trebali Å¡utke i bez propitivanja udovoljiti svima. Kome bi u interesu bilo ponovno prekidati konačno usvojene i izgraÄ‘ene nove rutine i navike i bacati cijeli obrazovni sustav iznova u kaos svega par tjedana prije kraja nastavne godine? 

Ako ovoj nastavnoj godini išta treba, onda je to dovršiti je što tiše i što mirnije, uz što manje stresa za sve uključene stranke, počevši od učenika, preko njihovih roditelja, pa sve do učitelja. Ne treba je na izdisaju tjerati da sudjeluje u još jednom nastavku Makeover reality showa, nego je do kraja lipnja pustiti da takva pretučena i ozlijeđena ostane doma, dajući koliko može iz svoje bolesničke postelje. Krajem lipnja tiho joj skinuti masku s kisikom i pustiti da priroda odradi svoje, potom podvući crtu. Iz nje ponijeti sve čemu nas je naučila (manje iz Nastavnog plana i programa odnosno Kurikuluma, a više o nama samima, za što smo sve sposobni i sa čime sve možemo izaći na kraj) i nastaviti dalje hrabro, nadajući se da se ovako što više neće ponoviti.