Piše: Dajana Vidaković
Ovih dana svjedoci smo kako su uÄionice odjednom postale otvorene svima koji su dovoljno blizu da zavire svom Å¡kolarcu preko ramena i proÄitaju Å¡to piÅ¡e na zaslonu njegovog laptopa. Odjednom su svi postali struÄni za procijeniti koliko uÄitelji rade, kako rade, Å¡to rade i zaÅ¡to, i vrlo vjeÅ¡to zaigrali blatomet s uÄiteljskom strukom. Svi uÄitelji su lijena gamad, svi su uhljebi, neradnici, svima treba otkaze podijeliti ili bar plaću na minimalac srezati.
Pa sam se sjetila joÅ¡ jedne javne službe. Hrvatska poÅ¡ta. PoÅ¡tari, ljudi koji nam svakodnevno isporuÄuju uslugu dostave pisma i paketa, kao Å¡to uÄitelji svakodnevno isporuÄuju uslugu obrazovanja djece. Ni s njima nismo uvijek zadovoljni, zar ne?
Ali…
Ako tvoj poÅ¡tar radi loÅ¡e, ne donosi ti pakete, ostavlja ti tuÄ‘a pisma u sanduÄiću…
a) reći ćeÅ¡ da TVOJ poÅ¡tar radi loÅ¡e, nećeÅ¡ vriÅ¡tati da su SVI poÅ¡tari gamad beskorisna, iÂ
b) žalit ćeš se pošti, nećeš vrištati da su SVI poštari gamad beskorisna. (Od žalbe će biti malo koristi, ali žalit ćeš se.)
Ako uÄitelj tvog djeteta radi loÅ¡e, vriÅ¡tat ćeÅ¡ po internetu da su SVI GAMAD LIJENA I BESKORISNA I TREBA IM SMANJITI PLAĆU!
Ako je poÅ¡tar iz susjedne ulice super susretljiv, pa tvojoj prijateljici kad je nema ostavi paket ispod kutije na terasi, ili joj ga odnese na posao koji mu je usput, NEĆEÅ oÄekivati isto i od svoga, jer si svjesna da je to dobra volja ovog prvoga.
Ako uÄitelj djeteta tvoje prijateljice snima videolekcije ili radi interaktivne prezentacije ili žonglira s pet loptica recitirajući Shakespearove sonete dok vozi monocikl, istog trena ćeÅ¡ vriÅ¡tati kako onaj tvog djeteta ne valja jer ne radi to isto, tvoje dijete ima pravo na žongliranje dok se na monociklu recitira Shakespeare!
Je li previÅ¡e tražiti da se na uÄiteljsku struku primijeni isti kriterij koji imamo za poÅ¡tare – odnosno da uÄitelji dobiju pravo da ih se svakoga promatra iskljuÄivo s obzirom na njegov osobi rad i trud, a ne da se zato Å¡to vi niste zadovoljni radom jednog, dva ili pet pojedinaÄnih uÄitelja etiketira cijela struka? Odnosno da se konaÄno poÄne prepoznavati kako to Å¡to su neki kolege prostorno, vremenski, motivacijski i sposobnostima opremljeni pružiti svojim uÄenicima nadstandard, ne znaÄi da to odjednom postaje Äarobna letvica preko koje svi uÄitelji moraju preskakati kako bi zadovoljili kriterije.
Ili možda trebamo biti sretni zbog rasta sposobnosti cijele nacije. Nakon Å¡to je davno utvrÄ‘eno da Hrvati roÄ‘enjem postaju struÄnjaci za politiku i nogomet, sada su se usavrÅ¡ili i jednako tako, svi jedan za drugim, postali eksperti i za obrazovanje.