Tko laže, taj i krade, a tko krade – ministrica

piše: Dajana Vidaković

U civiliziranom svijetu za svojatanje tuÄ‘eg materijala postoji jedan konkretan izraz. Takvo Å¡to se zove – kraÄ‘a. U Hrvatskoj? Samo uobičajena ministarska posla. 

Naime, izvijestila je u četvtak HINA, prenoseći intervju Blaženke Divjak – Ministrice, kako je “Ministarstvo izradilo 1200 video-lekcija” za Å¡kolu na daljinu. PročitavÅ¡i to, nesumnjajući će putnik-namjernik uzbuÄ‘eno poletjeti na YouTube kanal Å kole za život kako bi se poslužio nekom od tih 1200 lekcija koje je izradilo Ministarstvo. No, dočekat će ga  razočarenje: usprkos izjavi Blaženke Divjak – Ministrice, 1200 lekcija stručnjaka iz Ministarstva – nema. Ono čega ima je 1200 video-lekcija koje su radili učitelji i nastavnici koji rade u Å¡koli, mentori iz stručnih radnih skupina, savjetnici, živi ljudi s terena. Nemali broj vrsnih kolega i kolegica odvažio se snimati video-lekcije, osmisliti ih od nule, jer ne smiju biti povezane ni s jednim udžbenikom niti jednog nakladnika – smiÅ¡ljati svoje tekstove, tražiti primjere diljem interneta, posložiti sve to, napraviti prezentaciju i snimiti video u gluho doba noći i, na kraju, izložiti se kritici svekolike javnosti koja će ih prozivati po druÅ¡tvenim mrežama zbog “nestandardnih naglasaka”, “frontalnih lekcija”, “monotonosti”, “dosadnih glava koje u kutu melju neÅ¡to”…

 
I kao kruna svega, da B. D. – M. pred kamerama izjavi kako je “Ministarstvo izradilo 1200 video-lekcija kako učitelji i nastavnici ne bi morali”. Istih onih video-lekcija koje su izradili učitelji i nastavnici.

Dobro, valjda im je Ministarstvo platilo te lekcije?, pitat će nesumnjajući putnik-namjernik. Pa onda, ako ih je otkupilo od učitelja, ima ih pravo nazivati svojima? To bi bilo potpuno točno, da ih je Ministarstvo platilo. No, Ministarstvo izrade video-lekcija je te iste lekcije odlučilo platiti vatikanskom valutom: Bog će ti platiti, uz već poznate duhovne nagrade kojima učitelje i nastavnike dariva već desetljećima. Ljudi su dobili predložak s logom Ministarstva (valjda kako nitko ne bi Å¡treberski pitao “A gdje je pečat?”) i, nadajmo se, “hvala puno” za svoj trud. A sada je B. D. M. na njihove lekcije potpisala Ministarstvo i pred javnosti se hvali kako ih je ono izradilo.

Ali kao da svojatanje tuÄ‘eg nehonoriranog truda nije dovoljno, u istom intervjuu B. D. M. se odvažila na joÅ¡ jedan korak – ocjenu kako u nastavi od kuće viÅ¡e rade samo oni “koji su možda zabuÅ¡avali kada je krenuo Loomen i trebalo se privikavati na poučavanje u virtualnom okruženju”.

Ako je i od Blažene, previÅ¡e je. Jer ovo ne predstavlja niÅ¡ta drugo nego Å¡amar nad Å¡amarima ljudima koji su odradili Loomen, imaju sve značkice (neki čak i duplikate, za razmjenu), a u ovom trenu provode vrijeme od 8:00 do 24:00 pokuÅ¡avajući svojim učenicima na njihove kućne adrese dostaviti obrazovanje. Uče alate za koje doznaju preko Googlea i od kolega, NE s Loomena, ratuju s platformama koje se ruÅ¡e, hvataju predane zadaće diljem interneta, pregledavaju ih, ispravljaju i vraćaju učenicima tokom cijelog dana,  upisuju biljeÅ¡ke u e-dnevnik, troÅ¡e svoje gigabajte internetskog prometa, cijede zadnje atome iz svoje privatne opreme (laptop s kojeg se ovaj tekst piÅ¡e se zbog smrzavanja morao restartirati, brat-bratu, 25 puta u zadnja tri dana, i bit će čudo neviÄ‘eno ako preživi do kraja nastavne godine). Uz sve to, od učitelja se traži da izigravaju detektive kako bi otkrili zaÅ¡to se neki učenici danima ne javljaju. Å toviÅ¡e, kako je rekla pravobraniteljica za djecu: učitelj mora “poznavati životnu situaciju svakog svojeg učenika, u kakvim uvjetima dijete uči, koliko je djece u obitelji i slično”.

Ukratko, posao je opsežniji i zahtjevniji nego ikad. I, kao nagrada, eto izjave da je to zato “što su zabušavali kada je krenuo Loomen”. I nije ova izjava pala s neba, cijeli mandat gospođe ministarke posut je sličnim biserima. Spomenimo samo onaj da “razredna nastava ne komunicira s učenicima”! Ma nemojte! A što onda rade, bogamu, sjede i gledaju se preko ekrana?

Od početka smo znali da prioritet novopomazanih u Ministarstvu obrazovanja nije obrazovanje, nego ispuÅ¡tanje zvukova i izvoÄ‘enje pokreta koji bi javnost naveli na lažnu pomisao da se u ovom sektoru zaista neÅ¡to dogaÄ‘a, a sve u svrhu karijere Blaženke Divjak. MeÄ‘utim, i dalje je fascinantno koliko daleko ona može otići u svom projektu PR-Ministrice, i koliko sočno pljunuti na one za koje bi kao ministrica toga resora trebala biti zadužena.