piše: Sanja Lukić
Premijer smatra da je štrajk politička i predizborna ucjena. Možda je zaboravio da su i prije predstojećih izbora bili izbori, izbori i izbori, godinama, i svima su bila puna usta obrazovanja i obećanja, jer obrazovanje se ionako spominje jedino u predizborno vrijeme pa nije čudno da se baš u to vrijeme prosvjetari pokušavaju izboriti za promjene i svoja prava.
Tako ste nas istrenirali i naučili, takva ste pravila nametnuli, dragi političari, da jedino u predizborno vrijeme čovjek može nešto tražiti i ponekad dobiti kako biste se domogli pozicije, fotelje i odahnuli na četiri godine od napasnih prosvjetara, medicinskih sestara, propalih tvrtki, nezaposlenih ljudi, masovnog iseljavanja mladih i sličnih dosadnjakovića.
Nakon izbornih obećanja nastala bi šutnja i stavljanje obrazovanja u neki zapećak, što potvrđuje činjenica da su se ministri obrazovanja u pravilu birali zadnji, iz šešira, kome dopadne, jer nije to resor u kojem se može trtljat i mrljat 4 godine, a da se oda dojam kao da se nešto konkretno, kreativno i predano radi. Zato ga rijetko tko i želi prihvatiti u mandat.
Prosvjetari su intelektualna elita društva i ne možete im mazati oči beskrajno dugo, ne možete ih varati ni tješiti floskulama i predizboronom retorikom. Ne više!
Možda je došlo vrijeme da se ljudima prestane lagati i obećavati u predizborno vrijeme, jer je od toga već svima muka i malo tko danas vjeruje da će parole postati stvarnost.
Možda se zaboravlja da se ljudi koji rade u obrazovnom sustavu bore za kojekakva prava i u vrijeme nakon izbora, također već godinama, ali bez sluha onih koji su se uslikavali za jumbo plakate na kojima je pisalo – zemlja znanja, cjeloživotno učenje, škola za život – i kojekakvi slogani čiji bi smisao ispario brzinom skidanja plakata s bandera.
Nakon godina i godina omalovažavanja i vrijeđanja prosvjetara, konačno se stvorila kritična masa nezadovoljnih ljudi, ali kojih ljudi? Nezadovoljnih intelektualaca o kojima ovisi budućnost naše djece, a onda i budućnost ove zemlje u kojoj se prosvjetni djelatnici i njihov rad komentiraju često s gađenjem, s nerazumijevanjem posla koji rade i čestim predbacivanjem da su uhljebi. Nadam se da premijer ne misli da prosvjetari štrajkaju samo zbog novca jer u pozadini ovog štrajka nalazi se nagomilano nezadovoljstvo i čvrsta odluka da se posao koji radimo počne respektirati i sagledavati onako kako to i zaslužuje.
Sve dok vladajući budu zanemarivali obrazovanje, dotle će i javnost o njemu imati jednako takvo mišljenje. Na vama je i dužnost vam je, dragi vladajući, da nas predstavite javnosti kao neizbježne i od nacionalne važnosti, a to ne možete parolama, nego djelima.