piše: Sanja Lukić
Premijer smatra da je Å¡trajk politiÄka i predizborna ucjena. Možda je zaboravio da su i prije predstojećih izbora bili izbori, izbori i izbori, godinama, i svima su bila puna usta obrazovanja i obećanja, jer obrazovanje se ionako spominje jedino u predizborno vrijeme pa nije Äudno da se baÅ¡ u to vrijeme prosvjetari pokuÅ¡avaju izboriti za promjene i svoja prava.
Tako ste nas istrenirali i nauÄili, takva ste pravila nametnuli, dragi politiÄari, da jedino u predizborno vrijeme Äovjek može neÅ¡to tražiti i ponekad dobiti kako biste se domogli pozicije, fotelje i odahnuli na Äetiri godine od napasnih prosvjetara, medicinskih sestara, propalih tvrtki, nezaposlenih ljudi, masovnog iseljavanja mladih i sliÄnih dosadnjakovića.Â
Nakon izbornih obećanja nastala bi Å¡utnja i stavljanje obrazovanja u neki zapećak, Å¡to potvrÄ‘uje Äinjenica da su se ministri obrazovanja u pravilu birali zadnji, iz Å¡eÅ¡ira, kome dopadne, jer nije to resor u kojem se može trtljat i mrljat 4 godine, a da se oda dojam kao da se neÅ¡to konkretno, kreativno i predano radi. Zato ga rijetko tko i želi prihvatiti u mandat.
Prosvjetari su intelektualna elita druÅ¡tva i ne možete im mazati oÄi beskrajno dugo, ne možete ih varati ni tjeÅ¡iti floskulama i predizboronom retorikom. Ne viÅ¡e!Â
Možda je došlo vrijeme da se ljudima prestane lagati i obećavati u predizborno vrijeme, jer je od toga već svima muka i malo tko danas vjeruje da će parole postati stvarnost.
Možda se zaboravlja da se ljudi koji rade u obrazovnom sustavu bore za kojekakva prava i u vrijeme nakon izbora, takoÄ‘er već godinama, ali bez sluha onih koji su se uslikavali za jumbo plakate na kojima je pisalo – zemlja znanja, cjeloživotno uÄenje, Å¡kola za život – i kojekakvi slogani Äiji bi smisao ispario brzinom skidanja plakata s bandera.
Nakon godina i godina omalovažavanja i vrijeÄ‘anja prosvjetara, konaÄno se stvorila kritiÄna masa nezadovoljnih ljudi, ali kojih ljudi? Nezadovoljnih intelektualaca o kojima ovisi budućnost naÅ¡e djece, a onda i budućnost ove zemlje u kojoj se prosvjetni djelatnici i njihov rad komentiraju Äesto s gaÄ‘enjem, s nerazumijevanjem posla koji rade i Äestim predbacivanjem da su uhljebi. Nadam se da premijer ne misli da prosvjetari Å¡trajkaju samo zbog novca jer u pozadini ovog Å¡trajka nalazi se nagomilano nezadovoljstvo i Ävrsta odluka da se posao koji radimo poÄne respektirati i sagledavati onako kako to i zaslužuje.
Sve dok vladajući budu zanemarivali obrazovanje, dotle će i javnost o njemu imati jednako takvo mišljenje. Na vama je i dužnost vam je, dragi vladajući, da nas predstavite javnosti kao neizbježne i od nacionalne važnosti, a to ne možete parolama, nego djelima.